SP
Home | STAN | U.sud/DORH | NAKNADA | ZNS | Ludilo | IX.13./Crkva | Dom | Pravednost | Dug | Dobrota | OBZOP | 999g/pojmovi | Predsjedniku RH | ZASTARA | XI 09 | II 10 | Pisma IX 09 | Ugovor | Becic(Sabor) | Long lease etc. | Cl.48.ZNS | Possessions/ECHR | Stecena prava | Socijalna pravda | Aneks G / R.1096 | VIII 08 | VII 08 | UN1 | UN2

NAKNADA

Kopije e-mailova [nakon prijedloga Ministarstva graditeljstva (MGIPU) za izmjene Zakona o najmu stanova]
----------------------------------------------------
Fw:
-----------------------------------
----- Original Message -----
....i  mnogim  drugima
Sent: Wednesday, January 29, 2014 12:02 PM
Subject: NAKNADA ili povrat?

              29.I.2014.

Cijenjena Uredništva i svi ostali!

---

      Ako netko želi shvatiti istinu o  protupravnom  kršenju  naših stanarskih prava  u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima u Hrvatskoj,  on će naići na  DVA  SUPROTNA  ZAHTJEVA  (označena dolje brojevima I. i II.),  koji se međusobno isključuju.  Jedan zahtjev je ispravan, a drugi je pogrešan. 

   I.  Mi tražimo, da se naša stečena stanarska prava poštuju, a to znači da se izvornim vlasnicima  ne mogu vratiti  prava, koja su oni izgubili za vrijeme SFR Jugoslavije, nego im se treba dati naknada.  

  II.  Prema suprotnom zahtjevu, oduzeta prava  bi se trebala  vratiti  izvornim vlasnicima naših stanova, a stanarska prava bi se trebala ukinuti.

      [ Napomena:  Stanarsko pravo, isto kao i pravo vlasništva, je  trajno  t.j. VJEČNO  i  ISKLJUČIVO  pravo posjeda stana (kao i uporabe stana, i dr.).  Ta prava se međusobno isključuju, t.j. ako neka obitelj ima stanarsko pravo na nekom stanu, tada registrirani (zemljišno-knjižni) vlasnik i njegova obitelj nikada nemaju pravo useliti u taj stan  bez dopuštenja nositelja stanarskog prava  (po Zakonu o stambenim odnosima, ZSO/1974, čl. 58.), t.j. zauvijek su isključeni iz prava posjeda stana, uporabe, itd.].

---

      ARGUMENTI  ZA  ZAHTJEV  I.  (po kojemu nema povrata): 

      1.  Obiteljima je zauvijek zajamčeno stanarsko pravo zakonima (gore spomenutim ZSO) za vrijeme SFRJ, te to pravo i dalje ostaje zajamčeno u Republici Hrvatskoj, i ništa se nije promijenilo donošenjem novog Ustava RH 1990. godine;  jer Ustav RH se ne odnosi i ne primjenjuje na stanarska prava u  tzv. privatnim neuseljivim,  nacionaliziranim, i drugim stanovima,  t.j.  na prava koja su izvorni vlasnici zauvijek izgubili, a stanari su ih zauvijek dobili,  PRIJE  stupanja na snagu  Ustava RH,  a  to je rekao i Ustavni sud RH 1999. godine.

      2.  Po  Rezoluciji 1096  Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (koja je donesena 1996. god. prije donošenja zakona naknadi i o najmu stanova)  i  po Rezoluciji 562  Predstavničkog doma Kongresa S.A.D.-a (iz 1998.),  oduzeta prava se  ne mogu vratiti  izvornim vlasnicima ako bi se time kršila stečena prava drugih osoba (t.j. stanarska prava),  nego se u tom slučaju  tim izvornim vlasnicima treba dati  NAKNADA.   -    (Zbog Rezolucije 1096  nacionalizirani stanovi  nisu vraćeni,  jer se nisu smjela kršiti stanarska prava, i  to je bio  JEDINI  RAZLOG  da ti stanovi nisu vraćeni -  jer, u slučaju kad nije postojalo stanarsko pravo, oni su ipak vraćeni, po članku 22. (st. 2.) Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.  Odatle, kao i iz spomenutih rezolucija, iz spomenute odluke Ustavnog suda iz 1999. god., i iz Aneksa G  (vidi dolje) potpuno je jasno, da se  naša  stanarska prava  ne smiju kršiti ni umanjiti, nego se,  i nakon donošenja novog Ustava RH,  moraju  zauvijek poštivati, a izvorni vlasnici trebaju dobiti  NAKNADU.)

      3.  Aneksom G  međunarodnog ugovora o pitanjima sukcesije, koji je (po  Ustavu RH) jači od Zakona o najmu stanova (ZNS), također je potpuno jasno određeno da se naša stečena prava moraju poštovati, i da je  NIŠTAVNO  kršenje tih naših prava (t.j.  NIŠTAVNA  je odredba ZNS-a  o "prestanku" naših stanarskih prava).

---

      ARGUMENTI  ZA  ZAHTJEV  II.  (da se stanovi vrate u posjed izvornim vlasnicima): 

      Nominalni vlasnici,  Ministrica i Ministarstvo graditeljstva (MGIPU)  pozivaju se na odluke Ustavnog suda*  i Europskog suda za ljudska prava**, ali te odluke se  NE  MOGU  i  NE  SMIJU  PROVODITI,  jer su  POGREŠNE  (što je očito, i može se sa sigurnošću dokazati -  vidi dolje!),  pa bi se provođenjem tih odluka  kršili najviši propisi  (t.j. Ustav RH  i  Aneks G),  koji se nipošto  NE  SMIJU  KRŠITI.   

      *  Odluke Ustavnog suda RH iz 1998. i 2005. godine su  POGREŠNE,  jer je u njima Ustavni sud pogrešno i potpuno nelogično primijenio Ustav RH na pravne odnose (t.j. stanarska prava)  koji su nastali  PRIJE stupanja tog Ustava na snagu,  a  to je  suprotno onome što je i sam taj Ustavni sud rekao 1999. godine  (vidi gore pod 1.)!

      **  Odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Strunjak" je POGREŠNA,  jer je stanarsko pravo pogrešno izjednačeno sa "zaštićenim najmom" ("specially protected tenancy"), te je rečeno  da je "zaštita osoba u položaju podnositelja zahtjeva prilično široka", jer da "vlasnik ima pravo raskinuti ugovor o najmu" samo u nekim slučajevima, na pr. kad postoji  "nužnost da sam vlasnik živi u dotičnom stanu".  Taj Sud je, dakle, pogriješio i ignorirao činjenicu, da se kod stanarskog prava  ne radi samo o "zaštiti" stanara,  nego  stanar (t.j. nositelj stanarskog prava) ima vječno i isključivo pravo posjeda stana (itd.)  i vlasnik mu  NIKADA  NE  MOŽE  dati otkaz  ili raskinuti ugovor zbog "nužnosti da sam vlasnik živi u dotičnom stanu", ili dr.   (S time se ne smije miješati  pravo, koje je imao nominalni vlasnik po ZSO, da ponudi stanaru drugi, praktički jednaki stan, uz stjecanje stanarskog prava u tom stanu, kao  ZAMJENU  za useljenje u "svoj" stan!  Osim toga, to pravo nominalnog vlasnika je u većini slučajeva odavno zastarjelo i prestalo postojati).   STANARSKO  PRAVO,  ISTO  KAO  I  VLASNIŠTVO,  JE  VJEČNO  I  ISKLJUČIVO  PRAVO  POSJEDA  (itd.),  i time se potpuno  i  BITNO  razlikuje  ne samo od najma na  određeno vrijeme, nego i od najma na  neodređeno vrijeme s mogućnošću dobivanja otkaza u bilo kojem času!

      [ Napomena:  Druga odluka Europskog suda, u slučaju "Sorić", je još više pogrešna, jer se zasniva na neistinitom citiranju (od strane Suda) činjenica navedenih u zahtjevu, pa se ta odluka odnosi na nekakav "najam" (koji je izmišljen od strane Suda), a ne na stanarsko pravo  ni na ljudska prva nositelja stanarskog prava na dom i imovinu].

---

      Ako netko smatra  da nije ispravan prvi zahtjev (broj I.),  nego da je ispravan  drugi zahtjev (broj  II. - vidi gore!)  po  kojemu  se  STANARSKA  PRAVA  MOGU  UKINUTI,  to onda znači, da se moraju vratiti  izvornim vlasnicima ne samo naši stanovi (tzv. privatni neuseljivi i drugi), nego se u tom slučaju  MORA  PONIŠTITI  otkup nacionaliziranih stanova, i moraju se ukinuti stanarska prava u tim stanovima, te se i ti  NACIONALIZIRANI  stanovi  moraju  VRATITI  izvornim vlasnicima!!!

------------------

      Cijeli gornji tekst je neophodno potrebno  OBJAVITI  U  NOVINAMA,  kako bi zatim Ministarstvo (MGIPU), ustavni suci, profesori pravnih fakulteta, i drugi, mogli također javno, u novinama, iznijeti svoje eventualne suprotne tvrdnje,  i kako bismo zatim  mi mogli njima  ODGOVORITI,  i na taj način  JAVNO  u novinama, u javnoj diskusiji, dokazati i do kraja objasniti  CIJELOM  NARODU,  da smo mi u pravu, te da su pogrešne i neistinite tvrdnje Ministarstva (MGIPU), kao i Ustavnog suda RH,  i Europskog suda, i nominalnih vlasnika, i/ili drugih osoba.

      Da smo mi u pravu,  jasno je već i iz same činjenice, da se naša mnogobrojna pisma, koja godinama stalno šaljemo novinskim redakcijama,  NE  OBJAVLJUJU  -  očito zato  što vlastodršci nastoje  SAKRITI  ISTINU  OD  NARODA!!!

-

      dr. med. Branko Sorić 

      i drugi nositelji stanarskog prava

---

------------------------------------------------------------------------
dr. med. Branko Sorić
Vlaška 84
10000 Zagreb
http://soric-b.tripod.com/ppb/
http://soric-b.tripod.com/index.html
......itd.
 -----------------------------------
PODSJETNIK:  Dr. med. Branko Sorić, njegova supruga Marija Sorić i sin Neven Sorić od 1996. god. do danas (i ubuduće) stalno su tražili i traže da Republika Hrvatska zauvijek poštuje i štiti njihovo stanarsko pravo na stanu u Zagrebu, Vlaška ul. 84 /I.kat desno, u kojem stanuju, i da odmah dobiju jednako pravo otkupa istog stana kakvo su dobili stanari u društvenim i nacionaliziranim stanovima [t.j. za desetinu cijene iz 1991.-1996. godine (ili za desetinu eventualne kasnije niže cijene)  s rokom otplate na trideset i dvije godine].

29. I. 2014.      dr. med. Branko Sorić

-----------------------------------

-

----- Original Message -----
....i mnogim drugima
Sent: Thursday, January 23, 2014 5:44 PM
Subject: NAKNADA / IZMAKLA DOBIT

UKRATKO: 

---  Poništiti otkup nacionaliziranih stanova, ILI....

---  Neke odluke Ustavnog suda su pogrešne, nelogične, suprotne Ustavu RH, itd.....

---  U kojem slučaju stvarni povrat stanova nije moguć?

---  Predstavnički dom Kongresa SAD-a  i svi drugi  ZABORAVILI  SU  jednu bitnu stvar!  ---  Neka mi država isplati mojih 720 tisuća eura!

23.I.2014.

NAKNADA  ZA  ODUZETU  IMOVINU

ZA  IZMAKLU  DOBIT

 

      Neki ljudi iz udruge nominalnih vlasnika i iz Ministarstva graditeljstva (MGIPU), govorili su da se, zbog Ustava ili zbog nekih odluka Ustavnog suda, navodno trebaju tzv. privatni neuseljivi stanovi (na kojima postoji stanarsko pravo) dati nominalnim vlasnicima(!).  Kad već tako pričaju, zašto prešućuju da se, u tom slučaju, mora također poništiti otkup nacionaliziranih stanova (a i društvenih) te da se svi nacionalizirani stanovi moraju vratiti izvornim vlasnicima?!  Jedini razlog zbog kojega nisu vraćeni je taj, što se ne smiju kršiti stečena stanarska prava.  Prema tome, jasno je da se ne smiju kršiti ni ista stanarska prava u privatnim neuseljivim stanovima, i da se ni oni ne mogu dati u posjed nominalnim vlasnicima. (Vidi dolje o Rezoluciji 1096 itd.).

      Neke odluke Ustavnog suda su pogrešne, nelogične, suprotne Ustavu RH, itd., i zato ih se ne može i  NE  SMIJE  PROVODITI, jer bi se time kršio Ustav i međunarodni ugovori, koji se  NE  SMIJU  KRŠITI.  Te nelogičnosti vidi svatko.  Svakom pravniku je jasno ono, što je rekao i sam Ustavni sud 1999. godine, da se Ustav RH ne odnosi i ne primjenjuje na ona prava,  koja su izvorni vlasnici izgubili  a stanari dobili  PRIJE  stupanja na snagu tog Ustava, a to su stanarska prava.

      Nakon toga, 2005. godine isti Ustavni sud je nelogično (dakle nemoguće, neistinito) rekao da Aneks G tobože "nije mjerodavan", jer da su stanarska prava suprotna Ustavu RH  (t.j. ustavnoj zaštiti vlasništva)!

      Nelogično je, nemoguće i apsurdno  najprije reći  da se Ustav  NE  PRIMJENJUJE  na neke pravne odnose, a zatim ga  PRIMIJENITI na te iste pravne odnose.  To je isto toliko nemoguće, kao kad bi Ustavni sud rekao, na pr., da su dva i dva pet (2+2=5), ili da sunce ne izlazi na istoku nego na zapadu, ili sl.!  Zamislite kako bi bilo, kad bi neka ministrica ili saborska zastupnica tvrdila da "sunce izlazi na zapadu", jer "tako je rekao Ustavni sud"!!!   Što bi bilo, kad bi sud neku nevinu osobu osudio na doživotni zatvor zbog neke nelogičnosti u presudi?  Bi li tada itko pametan tvrdio, da ta osoba treba ostati u zatvoru, jer "tako je rekao sud"?! 

      Netko iz udruge nominalnih vlasnika nedavno je zaželio, da im nositelji stanarskog prava plaćaju "tržišnu najamninu", koja bi navodno iznosila oko 30 kuna po kvadratnom metru stana.  Kad bi to plaćala država  (a, jasno, NE nositelji stanarskog prava!),  nominalnom vlasniku bi za stan od 100 m2  bila isplaćena tržišna vrijednost tog stana,  t.j., recimo, nekih dvjesto tisuća eura,  kroz oko 43 godine. 

      Jasno je, da država treba to platiti, i to što prije. a ne kroz četiri desetljeća, jer izvorni vlasnici  IMAJU  PRAVO  NA  NAKNADU.  To je rečeno u Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 1996 godine - koja je tada držana u tajnosti, tako da smo za nju saznali tek 1998. godine iz Rezolucije 562 Predstavničkog doma Kongresa S.A.D.-a,  kojom je pozvana Hrvatska i druge države da vrate imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine  ili,  AKO  STVARNI  POVRAT  NIJE  MOGUĆ,  da  plate  NAKNADU.

      U kojem slučaju taj stvarni povrat nije moguć?   Na to pitanje  Predstavnički dom SAD-a  dao je  jasan  odgovor time,  što je uz Rezoluciju 562 bila priložena Rezolucija 1096, u kojoj je jasno rečeno da se imovina  ne može restituirati  in integrum   (nego se treba dati naknada)  u slučaju  kada  bi se  restitucijom  kršila  stečena  prava  drugih  osoba  -  na pr. novih vlasnika ili stanara (odnosno najmoprimaca).  Pravnici su rekli da je stanarsko pravo  jedna vrsta  izvan-knjižnog vlasništva, ali kad bi se radilo makar i  o najmu -  (a to bi onda bio "vječni najam", ili najam na neki ekstremno dugi rok) -   opet je potpuno jasno da se stanarska prava ne smiju kršiti, nego se mora platiti  NAKNADA  izvornim vlasnicima.

      ALI,  i  Predstavnički dom SAD-a   i  svi drugi  ZABORAVILI  SU  jednu jako važnu i bitnu stvar!  Za vrijeme komunističke vladavine nisu oštećeni samo oni, kojima je imovina oduzeta, nego i neki od nas, koji smo bili premalo plaćeni za naš rad  (ali smo zato imali stanarsko pravo!), pa smo zbog tog zajamčenog vječnog stanarskog prava propustili steći imovinu (na pr. stan ili stanove, ili drugo), koju bismo inače normalno stekli u kapitalističkoj državi, na pr. u inozemstvu.  

      Budući da sam imao stanarsko pravo, nisam išao na rad u inozemstvo, nego sam radio kao liječnik u Hrvatskoj (uglavnom u Zagrebu).  Prosječan liječnik primarne zdravstvene zaštite u Njemačkoj zarađuje oko 123,000 USD godišnje, bruto. (Vidi dolje*).  To je oko 90000 EUR (eura) bruto, ili možda nekih 60000 EUR neto, t.j. oko 5000 EUR mjesečno, neto.  Ja sam imao neto plaću, u prosjeku, oko 700 DEM (maraka) mjesečno, što bi danas vrijedilo (uzevši u obzir inflaciju) možda blizu 700 EUR.  Da nisam imao stanarsko pravo, radio bih sigurno u inozemstvu, te bih zarađivao mjesečno  možda oko 4000 EUR više nego u SFRJ ili RH, ili bar, recimo, 2000 EUR više,  a to iznosi ukupno, kroz tridesetak godina, oko 720 tisuća eura (ili možda čak dvostruko).  Dakle, ako mi vlast u Hrvatskoj možda namjerava nanijeti štetu  i oduzeti moje stanarsko pravo (koje danas još uvijek postoji po Aneksu G, koji je jači od Zakona o najmu stanova, itd.), neka mi država isplati  ODMAH  (u gotovini)  mojih 720 tisuća eura (ili još mnogo više)  t.j. propuštenu zaradu odnosno "izmaklu dobit", koju nisam ostvario krivnjom države, jer mi je zajamčila stanarsko pravo!

__________________

*  http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=91931036    July 02, 2008  "The average German primary-care doctor makes around $123,000 a year before taxes. That's about one-third less than the U.S. average".

http://www.forbes.com/sites/peterubel/2012/08/21/its-physician-pay-stupid/   8/21/2012 

"Primary care physicians in the United States make $186,000 per year on average versus $131,000 in Germany".

------------------------------

dr. med. Branko Sorić

---