(NOVIIJI  TEKST  NAPOMENA - 2013.)

-------------------------------------------------------

MEĐUNARODNI  UGOVOR  O  PITANJIMA  SUKCESIJE

ANEKS G  -  Privatna imovina i stečena prava     -    I  NAPOMENE

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo (......)

(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Članak 3.

Države sljednice poštovat će i zaštititi prava svih fizičkih i pravnih osoba SFRJ na intelektualno vlasništvo, uključujući patente, zaštitne znakove, autorska prava (......).

Članak 4.

Države sljednice poduzet će mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela.

Članak 5.     (Vidi dolje **)

Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa neće dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istome pitanju između država sljednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.

Članak 6.     (Vidi dolje *)

Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.

Članak 7.

Sve fizičke i pravne osobe iz svake države sljednice će, na temelju reciprociteta, imati ista prava pristupa sudovima, upravnim sudištima i tijelima te države i drugih država sljednica u svrhe ostvarivanja zaštite njihovih prava.

Članak 8.

Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država sljednica.

     (Vidi dolje NAPOMENE:   *  i   **)

---------------------------

*  (O pokušaju obmane)

      U članku 2. Aneksa G  kaže se, da će se prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, koja su postojala na dan 31. prosinca 1990., priznati te će biti zaštićena i vraćena bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, itd., a i isto tako i svi ugovori sklopljeni do 31. prosinca 1990. poštovat će se bez diskriminacije.

      U članku 6. Aneksa G  spominje se domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava, koje se mora primjenjivati podjednako na osobe koje su imale to pravo, bez diskrimi-nacije na bilo kojoj osnovi. 

 --

      Što to znači?  Evo objašnjenja:

      Svakome je jasno, da se  SVE važeće odredbe svih propisa  MORAJU  poštovati  (kad god je moguće).  Dakle,  MORAJU se poštovati svi ugovori, uključujući i ugovore kojima je stečeno stanarsko pravo, (itd.), kao što je određeno u članku 2., a to znači da se ti ugovori ne smiju kršiti niti ukidati zakonima (ili slično) (naime, Aneks G je jači od zakona).  Prema tome, zakonodavstvo i zakoni  MORAJU  biti takvi, da se njima poštuju svi ugovori, a  TI  I  TAKVI  zakoni (zakonodavstvo)  MORAJU  se primjenjivati bez ikakve diskriminacije, kao što je određeno člankom 6. 

--

      Treba napomenuti, da je bilo  pokušaja  obmanjivanja  u vezi s tim člancima 2. i  6.

Aneksa G !!!   Evo kako se pokušavalo obmanjivati:

      Pokušalo se izmisliti nekakvu "derogaciju" na ovaj način: 

      Navodno "budući da se u članku 6. Aneksa G  spominje 'domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava', to znači da Aneks G  priznaje domaće zakonodavstvo", pa time (navodno) "priznaje i Zakon o najmu stanova i njegovu odredbu o ukidanju stanarskog prava". 

      To je potpuno pogrešno!  

      Ponovimo još jednom:   

      SVE odredbe svih propisa, pa tako i Aneksa G,  MORAJU se poštivati, a samo kad bi to bilo nemoguće (u slučaju da bi se odredbe međusobno isključivale), moglo bi doći do derogacije.  Budući da takvog isključivanja nema, to znači da domaće zakonodav-stvo  MORA  biti takvo, da štiti sva stečena prava u skladu s člankom 1. i 2. Aneksa G, a istovremeno se to i takvo zakonodavstvo  MORA  primjenjivati  bez ikakve diskriminacije u skladu s člankom 6.

      Drugim riječima, sasvim je moguće  (i mora se)  donijeti zakone kojima će se poštivati sva stečena prava i svi ugovori (sklopljeni do 31. prosinca 1990.), a također je moguće (i mora se) primjenjivati te i takve zakone bez ikakve diskriminacije.

  --

-----------------

      Ako to nekome nije jasno, može mu pomoći slijedeća usporedba: 

      Pretpostavimo da po nekom propisu svaki građanin i građanka ima "pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno", a svaka trudnica ima "pravo dobiti besplatno pola litre mlijeka dnevno". Trudnica je građanka, pa ima pravo i na novčanu pomoć i na mlijeko.  (Jasno, tu nema derogacije - nije napravljena nikakva iznimka).

      Ali, kad bi u nekom propisu pisalo, na pr., ovo: 

  (a)  SVAKA  OSOBA  ima pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno,   

  (b)  MUŠKARCI  nemaju to pravo,

onda bi došlo do derogacije, jer, iako su muškarci osobe, nemoguće je poštivati i njihovo pravo pod (a) i odredbu pod (b),  jer je NEMOGUĆE da netko istovremeno IMA  i  NEMA  pravo na 1000 kuna!  (Dakle, u tom slučaju postoji derogacija, t.j. muškarci nemaju pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno. a ostale osobe imaju to pravo).

-----------------

      Naša zauvijek stečena imovinska prava na našim stanovima  NISU  PRESTALA  odredbom Zakona o najmu stanova, jer je ta odredba  NIŠTAVNA  po Aneksu G.  Izvorni vlasnici  NEMAJU pravo na naše stanove (jer su svoja imovinska prava izgubili za vrijeme SFRJ, kao što je rekao i Ustavni sud 1999. god.), ali  IMAJU pravo na naknadu od države po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

  ---

---------------------------

**  (O  dvostranim ugovorima)

U članku 5. Aneksa G  govori se  o dvostranim ugovorima  između država sljednica   koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.  (Iz Platforme 112  vidi se na kakve probleme se to odnosi  - vidi dolje!).   Što to znači?  Ako bi, na pr., Hrvatska i Srbija sklopile dvostrani ugovor o tome, da se Srbima-povratnicima neće vraćati njihovi stanovi nego će im se omogućiti tzv. "stambeno zbrinjavanje", čime će se (možda) kršiti njihova ljudska prava na imovinu i dom (ili dr.), omogućuje li (prividno) članak 5. takvo kršenje njihovih prava?!  Ako se Aneksom G ne dokidaju (ne derogiraju) odredbe dvostranih ugovora (koje mogu biti dobre ili loše), to ne znači da se odredbe Aneksa G smiju kršiti ili ne-poštivati. Ako su odredbe dvostranih ugovora loše (nepravedne, neopravdane, pogrešne, itd.), pa su zato suprotne odredbama Aneksa G, te pogrešne odredbe, doduše, nisu ukinute, nego postoje i dalje, ali postoje i odredbe Aneksa G koje se ne smiju kršiti bez opravdanog razloga.  Intencija ni Aneksa G ni dvostranih ugovora ne može i ne smije biti to, da se neopravdano ili nepravedno krše prava koja su zajamčena Aneksom G ili druga prava. (To proizlazi iz najviših, najjačih principa pravednosti, poštivanja ljudskih prava, i demokracije t.j. vlasti naroda).

      http://gong.hr/media/uploads/20130628_-_platforma_112_-_izvjestaj_-_nasljedje_rata.doc   - Gong - 28 . lipnja 2013.  -  PLATFORMA 112  -  ZA HRVATSKU VLADAVINE PRAVA  -  Izvještaj o otvorenim pitanjima vezanim uz nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnju mira u trenutku pristupanja RH EU

(......)   -   Problematika stambenog zbrinjavanja povratnika i bivših nositelja stanarskog prava  (......)  Najnoviji i najurgentniji primjer diskriminacije je akcija Državnog odvjetništva i policije kojoj podižu tužbe protiv povratnika srpske nacionalnosti koji ne prebivaju duže od šest mjeseci u obnovljenim stambenim jedinicama (......)

      Također otkup za povratnike srpske nacionalnosti je otežan visokim cijenama otkupa (cijene bi trebale biti vraćene na razinu sa početka 1990-ih kada je imovina i oduzeta) te nejednakim statusom stambenih jedinica unutar i izvan područja od posebne državne skrbi.  (......)  Aneks G Bečkog ugovora jasno navodi da sva pokretna i nepokretna imovina koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se te će biti zaštićena i vraćena od te države (......) bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. Također svi ugovori (......) poštovat će se bez diskriminacije. (......)  ....Hrvatska i formalno preuzela sve obaveze iz dotičnog ugovora, ali ih ne ispunjava i time krši međunarodni ugovor. Međunarodne implikacije ovog problema na Generalnoj skupštini UN-a održanoj 30. prosinca 2010. iznijela je specijalna izvjestiteljica za stanovanje Raquel Rolnik u poglavlju D u Izvještaju o kršenju ljudskih prava stanara sa stanarskim pravom u vlasništvu i konfisciranoj imovini u Hrvatskoj.

---------------------------

  ---

Branko Sorić

  --- 

12. VII. 2013.

      Potrebno je točno znati i shvatiti što je određeno Aneksom G, i ne dati se obmanuti od vlasti, političara, sudaca Ustavnog i Europskog suda, koji izmišljaju neistinita tumačenja po kojima bi, navodno, stanarsko pravo bilo protivno ustavnim i ljudskim pravima te bi se moglo ukinuti, jer država, navodno, nije dužna zadržati u svojim zakonima to stanarsko pravo niti poštovati ugovore kojima se je to pravo stjecalo.   Vidi:    Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I / 3254 / 2004  

i  broj  U-I / 993 / 2003,  od  9. veljače 2005.,  Narodne novine br.:  32 od  9. 3. 2005.,  gdje Ustavni sud ponavlja i citira neistinu (falsifikat) iz odluke Europskog suda za ljudska prava o dopuštenosti zahtjeva broj 43447/98, a osim toga kaže i citira ovo:

   (1)   "Sud primjećuje da su stanovi u kojima podnositelji zahtjeva žive i na kojima su imali stanarsko pravo uvijek bili u privatnom vlasništvu, a podnositelj zahtjeva ne osporava tu činjenicu".  -  To nije istina, jer je podnositelj (kao i ostali podnositelji) osporio, da su ti stanovi bili u privatnom vlasništvu zemljišno-knjižnih (nominalnih) vlasnika, time što su on i ostali podnositelji zahtjeva naveli da su imali stanarsko pravo, koje (što je notorno) u sebi sadržava trajno, nasljedivo pravo isključivog posjeda stana, uporabe stana (itd.), pa je ta prava nominalni vlasnik po zakonu u SFRJ zauvijek izgubio, čime je prestao biti zakoniti vlasnik (jer bez tih trajnih i isključivih prava ne može postojati vlasništvo).

   (2)  Ustavni sud je rekao ovo:  "Članak 2. Aneksa G Ugovora nije mjerodavan u konkretnom slučaju. Odredba članka 2. stavka 2. Aneksa G Ugovora, na koju se podnositelji osobito pozivaju, obvezuje države sljednice da sve ugovore sklopljene od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštuju bez diskriminacije. Ta obveza, međutim, nikako ne pretpostavlja i obvezu država sljednica da zadrže u nacionalnom zakonodavstvu pravne institute socijalističkog uređenja bivše SFRJ koji su suprotni temeljnim jamstvima sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske, među koje institute pripada i stanarsko pravo, uključujući i ugovore na temelju kojih se ono stjecalo".  -   To je obmana, koju Ustavni sud vrši zamjenom teza(!), t.j. Ustavni sud zamjenom teza pokušava neistinito opravdati kršenje Aneksa G!  Naime, podnositelji zahtjeva nisu tvrdili da stanarsko pravo (kao takvo) treba ostati u zakonima Republike Hrvatske, nego oni traže da se poštuju njihova prava trajnog, nasljedivog, isključivog posjeda stana, uporabe stana, itd.,  koja su oni  (u okviru stanarskog prava) zauvijek stekli spomenutim ugovorima. To se može ostvariti samo jeftinim otkupom stana  (za manje od 10 posto cijene iz 1991. ili 1996. godine, t.j. jednako kao što su otkupljeni društveni i nacionalizirani stanovi, jer smo mi - podnositelji zahtjeva  još tada morali dobiti pravo otkupa svojih stanova t.j. tako-zvanih "privatnih neuseljivih" stanova).  To je jedini način da se poštuju naši ugovori  (koji se moraju poštovati po Aneksu G)  i to upravo zbog toga, što stanarsko pravo (kao takvo) neće biti zadržano u zakonima Republike Hrvatske. Drugim riječima, jedino što preostaje je to, da mi - podnositelji zahtjeva - zadržimo svoja prava (stečena u okviru stanarskog prava) time, što ćemo dobiti pravo jeftinog otkupa svog stana na potpuno isti način kao što su dobili i ostali nositelji stanarskog prava (a nominalni vlasnici će dobiti naknadu od države).

      Ustavni sud kaže, da su naši (gore spomenuti) ugovori suprotni pravima čovjeka i građanina koja su zajamčena Ustavom RH. Ta "suprotnost" sastoji se samo u tome, što izvorni vlasnici nisu dobili tržišnu naknadu za vlasnička prava, koja su im bila trajno oduzeta u javnom interesu (radi socijalne pravde), a koja smo zauvijek dobili mi - nositelji stanarskog prava. Iz Ustava RH, iz međunarodnih konvencija i ugovora (Aneks G), itd., proizlazi samo to, da se izvornim vlasnicima treba dati ta naknada, koju nisu ranije dobili, a ne proizlazi da bi bilo opravdano njima vratiti u naturi oduzeta vlasnička prava i na taj način kršiti naša stečena prava (koja smo stekli spomenutim ugovorima). 

      Također nije istina da je stanarsko pravo (kao takvo, samo po sebi) suprotno ustavnim pravima čovjeka i građanina, jer je vlasnik (koji je po zakonu bio davatelj stana na korištenje t.j. davatelj stanarskog prava) uvijek imao i ima pravo slobodno (t.j. svojom voljom) raspolagati svojim vlasništvom, a bilo bi protivno Ustavu RH samo to, ako bi se dodjeljivalo stanarsko pravo (protiv volje privatnog vlasnika, radi socijalne pravde) bez tržišne naknade. Ustav RH je stupio na snagu 1990. godine i on nema retroaktivno djelovanje - a kad bi ga imao, onda bi izvorni vlasnik morao dobiti naknadu (ako ju nije dobio), a ne povrat oduzetih prava u naturi. Kad bi bila opravdana naturalna restitucija vlasničkih prava oduzetih u SFRJ, tada bi i svi nacionalizirani stanovi (koji su također bili oduzeti bez tržišne naknade) bili vraćeni izvornim vlasnicima, a stanari ih ne bi otkupili nego bi svi bili pretvoreni u "zaštićene najmoprimce".

      U članku 2. (1) (a) Aneksa G piše: "Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu (......) na koju su građani (......) imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena (......)  Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu u skladu s normama građanskog i međunarodnog prava".

      To, jasno, ne znači da država smije oduzeti ta prava i dati umjesto njih naknadu (na pr. nekakve "zamjenske stanove" za nositelje stanarskog prava, ili dr.), jer to ne piše u tom članku niti igdje drugdje.

      Naprotiv, u tom članku 2. (1) (a) Aneksa G spominju se osobe "koje ne mogu ostvariti ova prava", dakle, osobe koje ta prava imaju, ali ih ne mogu ostvariti (iz nekog drugog razloga a ne zbog nedopuštenog oduzimanja tih prava;  -  na pr. ako su njihove kuće srušene, ili sl.).

      U članku 2. (1) (b) Aneksa G piše: "Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu ili nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav".  -  Drugim riječima, taj prijenos je ništav bilo da je učinjen prisilno  ili  da je učinjen  protivno pododjeljku (a) ovoga članka. To znači:  prisilno oduzimanje, nakon 1990. godine, onih prava, koja su nositelji s.p. stekli u okviru stanarskog prava, i prijenos tih prava na nominalne vlasnike, ništavni su, i nigdje nije predviđena neka mogućnost iznimke od te odredbe. Prema tome,  mi -  nositelji s.p. u tzv. privatnim neuseljivim stanovima  - i danas smo nositelji stanarskog prava (koje treba otkupom biti pretvoreno u naše potpuno vlasništvo).

      U članku 2 (2) Aneksa G piše:  "Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. (......)".  -   Ni tu nije predviđena nikakva iznimka. Prema tome (kao što je gore objašnjeno) moraju se poštovati  i  ne smiju se oduzeti  niti  umanjiti  naša  ugovorom zauvijek stečena, trajna, nasljediva, isključiva prava posjeda stana uporabe stana, itd.  (Spomenutim ugovorima zauvijek smo stekli gotovo sve vlasničke ovlasti na stanu, koje je doista izvorni vlasnik time izgubio, ali to nije protivno Ustavu RH, jer je učinjeno u javnom interesu t.j. radi socijalne pravde. Međutim, izvorni vlasnik je trebao i treba dobiti tržišnu naknadu!).

25. IX 2008.  

dr. med. Branko Sorić   (i drugi nositelji stanarskog prava)