|
SP
|
|
|
|
IX.13./Crkva
2. Još prije desetak i više godina neki su se čudili tome, da Crkva nije
reagirala na gore opisanu nepravdu i kršenje propisa od strane vlasti (t.j. na pljačku stanarskih prava). U to vrijeme
vjerovali smo, da su svećenici i časne sestre najbolji i najnesebičniji ljudi. Ali, čuđenje je postalo
još veće 2010. godine (-razlog vidi dolje*)! Kako je moguće da časne sestre otimaju imovinu i dom
nositeljice stanarskog prava? Jesu li možda ipak časne sestre od nekoga dovedene u tešku zabludu?
Kršćani-vjernici vjeruju (t.j. sigurni su) da je Isus pravi Bog (i pravi
čovjek). Crkva daje tumačenja Svetog pisma, ali ako je Isus (t.j. Bog) nešto rekao SASVIM JASNO, onda
se u tome nema što tumačiti. Isus je rekao bogatašu: "sve što imaš prodaj i razdaj siromasima"
(Lk 18, 22), i: "lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje". Time je potpuno
jasno rečeno da nije dobro biti bogat, odnosno nije dobro zadržati svoje bogatstvo za sebe. Pravi vjernici
ne mogu sumnjati u to što Bog sasvim jasno kaže.
Papa Franjo je rekao: "Come vorrei una Chiesa povera" ("Kako bih želio siromašnu
Crkvu"), što potpuno odgovara onome što je Isus jasno i nedvosmisleno rekao o bogatstvu i bogatašima.
Međutim, na Internetu nisam primijetio da je Papina misao i želja izazvala
neko veliko oduševljenje naših biskupa. Kardinal Bozanić je rekao**, da smo "svi mi siromašni",
da je kontekst siromaštva puno širi nego što mislimo, da Crkva mora konkretno činiti ono što propovijeda
i da "Karitas zapravo govori o vjerodostojnosti Crkve". No, iz toga se ne vidi, želi li Crkva u Hrvatskoj
postati siromašnijom, ili bi radije izbjegla to svoje osiromašenje. Caritas prikuplja novce od drugih i tim
novcem pomaže siromašnima. Daje li Crkva putem Caritasa i dio svoje vlastite imovine siromašnima? Postaje li
ona time dovoljno siromašna?
Zašto je potrebna siromašna Crkva? Zato što bi Crkva, odnosno biskupi,
svećenici, morali biti mnogo bolji od ostalih ljudi, a trebali bi i svima dokazati da su iskreni vjernici. - Nekim ljudima
pada na pamet jedno novo, ranije nezamislivo pitanje: Vjeruju li neki od biskupa, svećenika, i časnih sestara, zaista
u Isusa - t.j. u Boga - ili samo misle da vjeruju?
Isus je također potpuno jasno i nedvosmisleno rekao ovo: "Onomu tko
te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište
daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj" (Lk 6, 29-30). Dakle, vjernici ne smiju tražiti povrat imovine odnosno
imovinskih prava oduzetih za vrijeme SFRJ, ali mogu prihvatiti pravedan povrat ili naknadu, ako im to vlast daje u
skladu sa državnim propisima. No, uvijek se svi moraju držati ne samo zakona, nego i Ustava i drugih najviših
propisa!
Spomenute časne sestre pogrešno se pridržavaju protupravne zakonske
odredbe o "prestanku" stanarskog prava, koja je ništavna po višem propisu (Aneksu G međunarodnog ugovora o
pitanjima sukcesije, koji je, po Ustavu RH, jači od zakona)!
Crkva se treba zalagati za ljudska prava svake obitelji na imovinu (t.j. vječno
i isključivo pravo posjeda svog stana) i na siguran dom ("security of tenure"). Nema siguran dom ona obitelj, koja
nema svoj stan u svom vlasništvu!
Sve, što je gore navedeno pod 1. i 2., možemo javno (u novinama) opširnije
objasniti i dokazati, ali nam vlast, kroz niz godina PROTU-DEMOKRATSKI ONEMOGUĆUJE OBJAVLJIVANJE
u novinama!
Mora se ili SVE privatne stanove vratiti izvornim vlasnicima, ili ih SVE dati u otkup nositeljima stanarskog prava! Molim biskupe, svećenike, i sve ostale, da se zauzmu za pravednost,
za jednako poštivanje svačijih prava, pa tako i prava nas stanara u tzv. privatnim neuseljivim i još nekim stanovima! Nacionalizirane t.j. ODUZETE PRIVATNE
stanove otkupili su stanari! Stan
koji vrijedi, na pr., 200 tisuća eura, otkupili su za oko 20 tisuća eura, jer je u tom slučaju stanarsko pravo
vrijedilo oko 180 tisuća eura. Nama je, naprotiv, potpuno neopravdano i
protupravno ODUZETO tih 180 tisuća eura!!! Osim toga, time nam je oduzet i naš DOM!!! Ako možda ne shvaćate što je ispravno i propisno, sigurno
ipak shvaćate da nije pravedno to što je učinjeno! ZABLUDE I OBMANE O POVRATU IMOVINE Dio vlastodržaca i nominalnih vlasnika stanova (zapravo prekupaca, PROTUPRAVNIH
špekulanata!) izazvao je nakon 1990. godine, radi svoje bezobzirne želje za profitom, veliku zabludu neistinitim
pričama o tome, da se mora vratiti sve što je oduzeto za vrijeme SFRJ. Još
1996. godine, kada je donesena Rezolucija 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, sve je moralo biti objavljeno i svakome objašnjeno, ali to se SKRIVALO
od javnosti, narod je bio OBMANUT, a time je izvršena i strahovita PRIJEVARA na štetu nositelja stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima! Mi smo na to godinama upozoravali. Državno
odvjetništvo (DORH) moralo je i mora to istražiti. (Ali, na žalost, vlast u Hrvatskoj ne funkcionira
ispravno, DORH ne funkcionira ispravno, Ustavni sud ne funkcionira ispravno....)
U čemu je zabluda i obmana? Što je istina, koja je bila protupravno
skrivana od strane mnogih dužnosnika (koji su krivi zbog prešućivanja i nečinjenja)? Istina je to, da se ni po pravdi ni po propisima
NE MORAJU i NE MOGU vratiti svi stanovi ni sva prava na stanovima koja su bila oduzeta u SFRJ. - Časne sestre u Dubrovniku, koje su došle u sukob sa nositeljicom stanarskog
prava gđom Boženom Srijemsi (2010. g.)*, možda su razmišljale - bez loše namjere -
ovako: "Taj stan je bio naš, komunistička vlast je od nas oduzela naša
imovinska/vlasnička prava i dala ih gđi Srijemsi, pa je sada pravedno da mi od nje oduzmemo ono što je bilo
naše". To je pogrešno i nepravedno razmišljanje, što se može
lako shvatiti iz slijedeće usporedbe: Komunistička
vlast je nekima od nas oduzela vrijednost u novcu jednaku vrijednosti stana ili još veću (na taj način što
nam je, na pr., nedovoljno plaćala za naš rad), te je zatim tim novcem isplatila drugim osobama plaću,
koju su te osobe pošteno zaslužile svojim radom. Zar bi bilo pravedno tražiti da te osobe nama vrate taj iznos
(koji su primile od države)? Valjda je svakome jasno da to ne bi bilo pravedno. Oduzetu vrijednost treba vratiti država,
a ne smije se oštetiti nedužne poštene osobe. Koja
je razlika između vrijednosti neke stvari i same stvari (na pr. stana)? Razlika je u tome, što protuzakonito otuđena
(ukradena) stvar treba biti vraćena "u naturi"(ako nije, na pr., uništena); ali
ako ju je oduzela država u skladu s važećim ustavom i zakonima te države, te ju je zatim dala u trajni
posjed drugoj osobi, onda naknadna promjena ustava ne poništava prava koja je ta druga osoba propisno (legalno) stekla. (SFRJ je bila međunarodno priznata država, njeni zakoni nisu poništeni
unatrag, nego su izmijenjeni s djelovanjem unaprijed, novi Ustav Republike Hrvatske NE ODNOSI SE
na prava koja su stečena ranije za vrijeme SFRJ**, itd.). U
pogledu same pravednosti, ne smije se zaboraviti da stan nije samo stvar na kojoj netko može imati pravo vlasništva,
nego je to i DOM stanara, t.j. na tom stanu postoji ljudsko pravo stanara na
poštivanje i nepovredivost doma. Svatko ima pravo na poštivanje svog
doma (prema Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima) kao i pravo na trajno i sigurno stanovanje u jednom te istom stanu ("security of tenure")***
(na temelju Opće deklaraciji UN-a iz 1948. god.). Dakle,
pravedno je to, da časne sestre ne moraju dobiti baš onaj isti stan koji je od njih bio oduzet, jer one, kroz
dugi niz godina, nisu u njemu stanovale, pa zato trebaju dobiti tržišnu naknadu, kako bi mogle kupiti drugi jednaki
stan, dok je, naprotiv, za gđu Srijemsi taj stan ne samo imovina nego i njen dom, iz kojega ju nitko nikada ne smije
istjerati, i ne smije se tražiti da se ona preseli u neki drugi odgovarajući stan, ili sl. Ona mora dobiti
i pravo jeftinog otkupa tog istog stana, da bi ga mogla ostaviti svojim nasljednicima, isto kao što to mogu oni koji
su jeftino otkupili nacionalizirane (oduzete!) privatne stanove. Ona je propisno stekla stanarsko pravo t.j. trajno
(vječno) i isključivo pravo posjeda svog doma (stana), ostvarila je zauvijek svoje ljudsko pravo na siguran dom,
i to njeno pravo ne smije biti ukinuto ni umanjeno protupravnom odredbom Zakona o najmu stanova po kojoj navodno "prestaje"
stanarsko pravo.
Kako je uopće moglo doći do neslaganja između časnih sestara
i gđe Srijemsi? Za mene je jedino objašnjenje to, da su časne
sestre od nekoga obmanute, dovedene u zabludu, a potpuno mi je nezamislivo da bi one mogle imati ikakve loše namjere. Moram napomenuti, da o cijelom slučaju časnih sestra i gđe Srijemsi
ne znam ništa drugo, nego samo ono što sam pročitao na web-stranici Dubrovačkog vjesnika iz 2010.*. (Napomene: Kad se radi o pravednosti, mora se misliti u prvom redu na osjećaje.
Bilo bi nehumano prouzročiti patnje ili nezadovoljstvo osobi koja nije ništa
skrivila. Ponekad, u nekim drugim slučajevima, na žalost ipak
nije moguće izbjeći izbacivanje krivca iz stana - na pr. ako su dvije osobe u braku i žive u istom stanu, pa zajednički život postane nepodnošljiv krivnjom jedne
od tih osoba; ili slično.) __________________ Referencije: * http://dubrovacki.hr/clanak/18593/u-sukobu-s-casnim-sestrama#u-sukobu-s-casnim-sestrama/?s=2&_suid=138020635012507097079266539061 Dubrovački vjesnik, 16.04.2010. -- "Udovica Božena Srijemsi koja kao zaštićeni najmoprimac
živi u kući Službe sestara milosrdnica, kaže kako je časne sestre silom žele izbaciti iz kuće.
'Imam potvrdu da sam zaštićeni najmoprimac (......) rade sve da me izbace na ulicu. Jučer su posjekli zelenilo
u vrtu koje sam godinama uzgajala, a danas su došli skidati krov s kuće. (......) ...žele me istjerati,
ali borit ću se i neću im to dozvoliti jer sam u pravu' - ističe Božena Srijemsi." - **
Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996
i dr. - Narodne novine br.: 39 /
23.04.1999. "1/5.
Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON
njegovog donošenja i stupanja na snagu." S poštovanjem, Branko Sorić
|