Mnogi
su za vrijeme SFRJ uplaćivali u stambene fondove, a nisu u to vrijeme dobili stanarsko pravo, jer su, na pr., već
imali zadovoljavajući stan. Svi su bili dužni stalno uplaćivati
dio svoje plaće u stambene fondove, a stanarsko pravo su dobili kada se pojavila potreba t.j. ako su bili ispunjeni uvjeti
za dodjelu stanarskog prava.
Neke su se obitelji tek kasnije povećale i ispunile uvjet za stjecanje stanarskog
prava na drugom ili većem stanu, u vrijeme kada se više stanarska prava nisu dodjeljivala. Ti ljudi su svoju obvezu
prema državi ispunili, ali država nije ispunila svoju obvezu! Dakle,
u takvim slučajevima, država (RH), kao sljednica SFRJ, treba tim obiteljima dodijeliti stanove s pravom otkupa za
10% cijene i s rokom otplate kroz 32 godine, kao što su dobile druge obitelji!
Da bi neka obitelj imala siguran dom, ona treba imati TRAJNO (VJEČNO)
I ISKLJUČIVU PRAVO POSJEDA ODREĐENOG STANA,
a to znači da mora ili imati taj stan (dom) u svom vlasništvu, ili imati stanarsko pravo, ili pravo
nasljedivog najma na vrlo dugi rok - na pr. na nekoliko stotina (ili čak
tisuća) godina, kao u nekim zapadnim zemljama. [U Škotskoj postoje
tisuće slučajeva najma na rok od oko 999 godina, koji se po zakonu iz 2012. god.
pretvara u VLASNIŠTVO NAJMOPRIMCA. Vidi: https://soric-b.tripod.com/sp/id24.html ].
Stanarsko pravo obuhvaća pravo TRAJNOG (VJEČNOG) posjeda ODREĐENOG stana, pa je potpuno neispravno zamijeniti to pravo "zaštićenim najmom", koji
je samo privremen, i kod kojega nije isključena mogućnost otkaza (nasilnog
istjerivanja iz stana)!!!
-
U Hrvatskoj blizu 90% obitelji imaju siguran dom jer žive u stanu koji je
u njihovom vlasništvu.** To vlasništvo nad domom treba država
(RH) omogućiti i svim ostalim obiteljima, radi sigurnosti doma i radi socijalne pravde!
Dakle, i dalje građani trebaju uplaćivati u stambene fondove, i dalje se trebaju dodjeljivati stanovi s pravom
otkupa za 10% cijene i s rokom otplate na 32 godine!
Ali, prije svega toga država mora VRATITI nepravedno i protupravno ukinuta
prava onima, koji su VEĆ STEKLI I IMALI
trajno (vječno) pravo posjeda stana (u okviru stanarskog prava)! Sasvim
je jasno i razumljivo, da takvi moraju imati prednost pred onima koji do sada još uopće nisu stekli to pravo vječnog
posjeda stana, jer kad se ne bi vratila ukinuta prava, onda bi se i ostalima, nakon što trajno dobiju stan, mogao taj
stan opet oduzeti - dakle to bi sve skupa bilo sasvim besmisleno, apsurdno! Nema nikakvog smisla dobiti vječno pravo posjeda stana, ako se to vječno
pravo naknadno može neopravdano i protupravno ukinuti!
-
Prema članku 3. Ustava RH, među najviše
vrednote ustavnog poretka spada socijalna pravda, ali također i nepovredivost vlasništva. Valjda je svakome jasno, da se ne smije kršiti (smanjivati) socijalna pravda radi povećanja nečijeg
vlasništva, dok se naprotiv vlasništvo može (bar u nekim slučajevima) umanjiti ili oduzeti radi povećanja
socijalne pravde; - a to je stvarno i učinjeno člankom 48. Zakona o
najmu stanova (ZNS, 1996.), po kojemu su neki obični najmoprimci (bez stanarskog prava) otkupili stanove protivno volji
privatnih vlasnika, što je odobrio i Ustavni sud RH obrazloživši to upravo kao izraz načela socijalne
pravde. (Vidi dolje***).
Znači li to da bi trebalo nacionalizirati
sve iznajmljene stanove, kao što je učinjeno za vrijeme SFRJ? Ne znači,
jer u kapitalizmu vrijedi princip slobodnog bogaćenja i profitiranja na temelju ponude i potražnje, pa netko može
imati i iznajmljivati hotele, a isto tako i stanove, i to može biti u redu tako dugo dok ne dođe u sukob s ljudskim
pravom nekog pojedinca ili obitelji na siguran i nepovrediv dom.
Ako netko, na pr., ima u Splitu svoj vlastiti
stan (koji je njegov dom, u kojemu ima prebivalište t.j. trajno boravište), pa ako on dođe privremeno u Zagreb,
jasno je da može unajmiti stan radi privremenog boravka, i da vlasništvo najmodavca time ne dolazi u sukob s pravom
na dom najmoprimca. Ali, ako netko ima trajno prebivalište u unajmljenom stanu, možda čak kroz nekoliko desetaka
godina, a nema nikakav drugi stan (dom) u svom vlasništvu, onda on više NE SMIJE DOBITI OTKAZ čak ako je samo običan najmoprimac (kao u gore spomenutom slučaju - čl. 48. ZNS), a
pogotovo ako se radi o nositelju stanarskog prava i/ili njegovoj obitelji!!! (O obvezi pružanja zakonske sigurnosti
posjeda stana vidi dolje****).
Kao što je gore rečeno, odlukom Ustavnog
suda (u vezi čl. 48. ZNS***) neki obični najmoprimci BEZ STANARSKOG PRAVA DOBILI SU
ČAK PRAVO OTKUPA STANA PROTIV VOLJE PRIVATNOG VLASNIKA radi socijalne pravde! Naprotiv, nekim
nositeljima stanarskog prava ne samo da je uskraćeno to pravo otkupa stana, nego im je čak ukinuto i samo stanarsko
pravo!!! Zar to nije apsurdno?! Jasno
je, da je potpuno nepravedno, suprotno socijalnoj pravdi kao najvišoj vrednoti ustavnog poretka (prema Ustavu RH), ukinuti
stanarsko pravo onima koji su ga IMALI (dok ga
najmoprimci iz čl. 48. Zakona o najmu NISU imali ali su ipak dobili
čak i pravo OTKUPA privatnog
stana)!!!
Prema tome, ne može biti nikakve sumnje, da
NIJE PRAVEDNO uskratiti pravo
otkupa privatnih neuseljivih stanova nositeljima stanarskog prava; - to je jasno i iz mnogih izjava političara i stručnjaka
kroz proteklih 17 godina (nakon donošenja Zakona o najmu stanova). Vidi: https://soric-b.tripod.com/sp/id8.html !
Zato, ako vlastodršci ne žele
mijenjati zakon (ZNS), nepravda se mora ispraviti na drugi način, t.j. tako da
DRŽAVA KUPI te stanove od nominalnih vlasnika, i da ih zatim nositelji
stanarskog prava otkupe.
Svaka obitelj u Hrvatskoj ima pravo na poštivanje doma i imovine, Zato svaka
obitelj mora imati jednaku sigurnost svog doma kao što ju ima onih 90 posto obitelji koje već imaju svoj dom u svom
vlasništvu!
Dužnost vlastodržaca je povećavati socijalnu pravdu i potpuno spriječiti
njeno kršenje ili smanjivanje, a socijalna pravda ne može uopće postojati ako svaki pojedinac i svaka obitelj
nema siguran dom i dovoljne prihode (plaće, mirovine).
_______________