|
SP
|
|
|
|
NAKNADA 29.I.2014. Cijenjena Uredništva i svi ostali! ---
Ako netko želi shvatiti istinu o protupravnom kršenju naših stanarskih prava u tzv. privatnim neuseljivim i drugim stanovima u Hrvatskoj, on
će naići na DVA SUPROTNA ZAHTJEVA (označena dolje brojevima I.
i II.), koji se međusobno isključuju. Jedan zahtjev je ispravan, a drugi je pogrešan. I. Mi tražimo, da se naša
stečena stanarska prava poštuju, a to znači da se izvornim vlasnicima
ne mogu vratiti prava, koja su
oni izgubili za vrijeme SFR Jugoslavije, nego im se treba dati naknada. II. Prema suprotnom
zahtjevu, oduzeta prava bi se trebala vratiti izvornim vlasnicima
naših stanova, a stanarska prava bi se trebala ukinuti. [ Napomena: Stanarsko pravo, isto kao i pravo vlasništva, je trajno t.j. VJEČNO i ISKLJUČIVO pravo
posjeda stana (kao i uporabe stana, i dr.). Ta prava se međusobno isključuju,
t.j. ako neka obitelj ima stanarsko pravo na nekom stanu, tada registrirani (zemljišno-knjižni)
vlasnik i njegova obitelj nikada nemaju pravo useliti u taj stan bez dopuštenja
nositelja stanarskog prava (po Zakonu o stambenim odnosima, ZSO/1974, čl.
58.), t.j. zauvijek su isključeni iz prava posjeda stana, uporabe, itd.]. --- ARGUMENTI ZA ZAHTJEV I. (po kojemu nema povrata): 1. Obiteljima je zauvijek zajamčeno stanarsko pravo zakonima (gore spomenutim
ZSO) za vrijeme SFRJ, te to pravo i dalje ostaje zajamčeno u Republici Hrvatskoj, i ništa se nije promijenilo donošenjem
novog Ustava RH 1990. godine; jer
Ustav RH se ne odnosi
i ne primjenjuje na stanarska prava u tzv. privatnim neuseljivim, nacionaliziranim, i drugim stanovima, t.j. na prava koja su izvorni vlasnici
zauvijek izgubili, a stanari su ih zauvijek dobili, PRIJE stupanja na snagu
Ustava RH, a to
je rekao i Ustavni sud RH 1999. godine. 2. Po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (koja je donesena
1996. god. prije donošenja zakona naknadi i o najmu stanova) i po Rezoluciji 562 Predstavničkog doma Kongresa S.A.D.-a (iz 1998.), oduzeta prava se ne
mogu vratiti izvornim
vlasnicima ako bi se time kršila stečena prava drugih osoba (t.j. stanarska prava),
nego se u tom slučaju tim izvornim vlasnicima treba dati NAKNADA. -
(Zbog Rezolucije 1096 nacionalizirani stanovi
nisu vraćeni, jer se nisu smjela
kršiti stanarska prava, i to je bio
JEDINI RAZLOG da ti stanovi nisu vraćeni - jer, u slučaju
kad nije postojalo stanarsko pravo, oni su ipak vraćeni, po članku 22. (st. 2.) Zakona o naknadi za imovinu
oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Odatle, kao i iz
spomenutih rezolucija, iz spomenute odluke Ustavnog suda iz 1999. god., i iz Aneksa G
(vidi dolje) potpuno je jasno, da se naša stanarska prava ne
smiju kršiti ni umanjiti, nego se,
i nakon donošenja novog Ustava RH,
moraju zauvijek poštivati, a izvorni vlasnici trebaju dobiti NAKNADU.) 3. Aneksom
G međunarodnog
ugovora o pitanjima sukcesije, koji je (po Ustavu RH) jači od Zakona o najmu
stanova (ZNS), također je potpuno jasno određeno da se naša
stečena prava moraju poštovati, i da je NIŠTAVNO kršenje
tih naših prava (t.j. NIŠTAVNA
je odredba ZNS-a o "prestanku"
naših stanarskih prava). --- ARGUMENTI ZA ZAHTJEV II. (da se stanovi vrate u posjed izvornim vlasnicima): Nominalni
vlasnici, Ministrica i Ministarstvo graditeljstva (MGIPU) pozivaju se na odluke Ustavnog suda* i Europskog suda za ljudska
prava**, ali te odluke se NE MOGU i
NE SMIJU PROVODITI, jer su POGREŠNE (što
je očito, i može se sa sigurnošću dokazati - vidi dolje!), pa bi se provođenjem tih odluka kršili
najviši propisi (t.j. Ustav RH i Aneks G), koji se nipošto NE SMIJU KRŠITI. * Odluke Ustavnog suda RH iz 1998. i 2005. godine su POGREŠNE, jer je u njima Ustavni sud pogrešno i potpuno nelogično primijenio Ustav RH na pravne odnose (t.j. stanarska prava) koji su nastali PRIJE stupanja tog Ustava
na snagu, a to je suprotno
onome što je i sam taj Ustavni sud rekao 1999. godine (vidi gore pod 1.)! ** Odluka Europskog suda za ljudska prava u slučaju "Strunjak"
je POGREŠNA, jer
je stanarsko pravo pogrešno izjednačeno sa "zaštićenim najmom" ("specially protected
tenancy"),
te je rečeno da je "zaštita osoba u položaju podnositelja
zahtjeva prilično široka", jer da "vlasnik ima pravo raskinuti ugovor
o najmu" samo u nekim slučajevima, na pr. kad postoji "nužnost da sam
vlasnik živi u dotičnom stanu". Taj
Sud je, dakle, pogriješio i ignorirao činjenicu, da se kod stanarskog prava ne
radi samo o "zaštiti" stanara, nego stanar
(t.j. nositelj stanarskog prava) ima vječno i isključivo pravo posjeda
stana (itd.)
i vlasnik mu NIKADA NE MOŽE dati otkaz ili raskinuti ugovor zbog "nužnosti da
sam vlasnik živi u dotičnom stanu", ili dr. (S time se ne smije miješati pravo,
koje je imao nominalni vlasnik po ZSO, da ponudi stanaru drugi, praktički jednaki stan, uz stjecanje stanarskog prava
u tom stanu, kao ZAMJENU za useljenje
u "svoj" stan! Osim toga, to pravo nominalnog vlasnika je u većini slučajeva
odavno zastarjelo i prestalo postojati). STANARSKO PRAVO,
ISTO KAO I VLASNIŠTVO, JE VJEČNO I ISKLJUČIVO PRAVO
POSJEDA (itd.), i time se
potpuno i BITNO razlikuje ne samo od najma na određeno
vrijeme, nego i od najma na neodređeno vrijeme s mogućnošću
dobivanja otkaza u bilo kojem času! [
Napomena: Druga odluka Europskog suda, u slučaju "Sorić", je još
više pogrešna, jer se zasniva na neistinitom citiranju (od strane Suda) činjenica navedenih u zahtjevu, pa
se ta odluka odnosi na nekakav "najam" (koji je izmišljen od strane Suda), a ne na stanarsko pravo ni na ljudska prva nositelja stanarskog prava na dom i imovinu]. --- Ako netko smatra da nije ispravan prvi zahtjev (broj I.),
nego da je ispravan drugi zahtjev
(broj II. - vidi gore!)
po kojemu
se STANARSKA PRAVA MOGU UKINUTI, to onda znači,
da se moraju vratiti
izvornim vlasnicima ne samo naši stanovi (tzv. privatni neuseljivi i drugi),
nego se u tom slučaju MORA
PONIŠTITI otkup nacionaliziranih stanova, i
moraju se ukinuti stanarska prava u tim stanovima, te se i ti NACIONALIZIRANI stanovi moraju VRATITI izvornim vlasnicima!!! ------------------ Cijeli gornji tekst je neophodno potrebno OBJAVITI U NOVINAMA, kako bi zatim Ministarstvo (MGIPU),
ustavni suci, profesori pravnih fakulteta, i drugi, mogli također javno, u novinama, iznijeti svoje eventualne suprotne
tvrdnje, i kako bismo zatim mi mogli njima ODGOVORITI, i na taj način JAVNO u novinama, u javnoj diskusiji, dokazati i do kraja objasniti
CIJELOM NARODU, da smo mi u pravu, te da su pogrešne
i neistinite tvrdnje Ministarstva (MGIPU), kao i Ustavnog suda RH, i Europskog
suda, i nominalnih vlasnika, i/ili drugih osoba. Da smo mi u pravu, jasno je već
i iz same činjenice, da se naša mnogobrojna pisma, koja godinama stalno šaljemo novinskim redakcijama, NE
OBJAVLJUJU - očito zato što vlastodršci nastoje SAKRITI ISTINU OD NARODA!!!
- dr. med. Branko Sorić i
drugi nositelji stanarskog prava --- 29. I. 2014.
dr. med. Branko Sorić ----------------------------------- -
UKRATKO: --- Poništiti otkup nacionaliziranih stanova, ILI.... --- Neke odluke Ustavnog
suda su pogrešne, nelogične, suprotne Ustavu RH, itd..... --- U kojem slučaju
stvarni povrat stanova nije moguć? --- Predstavnički dom Kongresa SAD-a i svi drugi ZABORAVILI SU jednu bitnu stvar! --- Neka mi država isplati mojih 720 tisuća eura! 23.I.2014. NAKNADA ZA ODUZETU IMOVINU I ZA IZMAKLU DOBIT Neki ljudi iz udruge nominalnih
vlasnika i iz Ministarstva graditeljstva (MGIPU), govorili su da se, zbog Ustava ili zbog nekih odluka Ustavnog suda, navodno
trebaju tzv. privatni neuseljivi stanovi (na kojima postoji stanarsko pravo) dati nominalnim vlasnicima(!). Kad već tako pričaju, zašto prešućuju da se, u tom slučaju, mora također
poništiti otkup
nacionaliziranih stanova (a i društvenih) te da se svi nacionalizirani stanovi moraju
vratiti izvornim vlasnicima?! Jedini razlog zbog kojega nisu vraćeni je
taj, što se ne smiju kršiti stečena stanarska prava. Prema tome,
jasno je da se ne smiju kršiti ni ista stanarska prava u privatnim neuseljivim stanovima, i da se ni oni ne mogu dati
u posjed nominalnim vlasnicima. (Vidi dolje o Rezoluciji 1096 itd.). Neke odluke Ustavnog suda su pogrešne, nelogične,
suprotne Ustavu RH, itd., i zato ih se ne može i NE SMIJE PROVODITI, jer bi se time
kršio Ustav i međunarodni ugovori, koji se NE SMIJU KRŠITI. Te nelogičnosti vidi svatko. Svakom pravniku je jasno
ono, što je rekao i sam Ustavni sud 1999. godine, da se Ustav RH ne odnosi i ne primjenjuje na ona prava, koja su izvorni vlasnici izgubili a stanari dobili PRIJE stupanja na snagu tog Ustava, a to su stanarska prava.
Nakon toga, 2005. godine isti
Ustavni sud je nelogično (dakle nemoguće, neistinito) rekao da Aneks G tobože "nije mjerodavan", jer da su
stanarska prava suprotna Ustavu RH (t.j. ustavnoj zaštiti vlasništva)!
Nelogično je, nemoguće i apsurdno najprije reći
da se Ustav NE PRIMJENJUJE na neke pravne odnose, a zatim ga PRIMIJENITI na te iste pravne odnose. To je isto toliko nemoguće,
kao kad bi Ustavni sud rekao, na pr., da su dva i dva pet (2+2=5), ili da sunce ne izlazi na istoku nego na zapadu, ili sl.! Zamislite kako bi bilo, kad bi neka ministrica
ili saborska zastupnica tvrdila da "sunce izlazi na zapadu", jer "tako je rekao Ustavni sud"!!! Što bi bilo, kad bi sud neku nevinu osobu osudio na doživotni
zatvor zbog neke nelogičnosti u presudi? Bi li tada itko pametan tvrdio,
da ta osoba treba ostati u zatvoru, jer "tako je rekao sud"?! Netko iz udruge nominalnih vlasnika
nedavno je zaželio, da im nositelji stanarskog prava plaćaju "tržišnu najamninu", koja bi navodno iznosila
oko 30 kuna po kvadratnom metru stana. Kad bi to plaćala država (a, jasno, NE nositelji stanarskog prava!),
nominalnom vlasniku bi za stan od 100 m2 bila isplaćena tržišna
vrijednost tog stana, t.j., recimo, nekih dvjesto tisuća eura, kroz oko 43 godine. Jasno je, da država treba
to platiti, i to što prije. a ne kroz četiri desetljeća, jer izvorni vlasnici
IMAJU PRAVO NA NAKNADU. To je rečeno u Rezoluciji 1096 Parlamentarne
skupštine Vijeća Europe iz 1996 godine - koja je tada držana u tajnosti, tako da smo za nju saznali tek 1998.
godine iz Rezolucije
562 Predstavničkog doma Kongresa S.A.D.-a, kojom
je pozvana Hrvatska i druge države da vrate imovinu oduzetu za vrijeme komunističke vladavine ili, AKO STVARNI POVRAT NIJE MOGUĆ, da plate NAKNADU. U kojem slučaju taj stvarni povrat nije moguć? Na to pitanje Predstavnički dom SAD-a dao je jasan odgovor
time, što je uz Rezoluciju 562 bila priložena Rezolucija 1096, u kojoj
je jasno rečeno da se imovina ne može restituirati in integrum (nego
se treba dati naknada) u slučaju kada bi se restitucijom kršila stečena
prava drugih osoba - na
pr. novih vlasnika ili stanara (odnosno najmoprimaca).
Pravnici su rekli da je stanarsko pravo jedna vrsta izvan-knjižnog vlasništva, ali kad bi se radilo makar i o
najmu - (a to bi onda bio "vječni najam", ili najam na neki ekstremno dugi
rok) - opet je potpuno jasno da
se stanarska prava ne smiju kršiti, nego se mora platiti NAKNADA izvornim vlasnicima. ALI, i Predstavnički dom SAD-a i svi drugi ZABORAVILI SU jednu jako važnu i bitnu stvar! Za
vrijeme komunističke vladavine nisu oštećeni samo oni, kojima je imovina oduzeta, nego i neki od nas, koji
smo bili premalo plaćeni za naš rad (ali smo zato imali stanarsko pravo!),
pa smo zbog tog zajamčenog vječnog stanarskog prava propustili steći imovinu (na pr. stan ili stanove, ili
drugo), koju bismo inače normalno stekli u kapitalističkoj državi, na pr. u inozemstvu. Budući
da sam imao stanarsko pravo, nisam išao na rad u inozemstvo, nego sam radio kao liječnik u Hrvatskoj (uglavnom u
Zagrebu). Prosječan liječnik primarne zdravstvene zaštite u Njemačkoj
zarađuje oko 123,000 USD godišnje, bruto. (Vidi dolje*). To je oko
90000 EUR (eura) bruto, ili možda nekih 60000 EUR neto, t.j. oko 5000 EUR mjesečno, neto. Ja sam imao neto plaću, u prosjeku, oko 700 DEM (maraka) mjesečno, što bi danas vrijedilo
(uzevši u obzir inflaciju) možda blizu 700 EUR. Da nisam imao stanarsko
pravo, radio bih sigurno u inozemstvu, te bih zarađivao mjesečno možda
oko 4000 EUR više nego u SFRJ ili RH, ili bar, recimo, 2000 EUR više, a
to iznosi ukupno, kroz tridesetak godina, oko 720 tisuća eura (ili možda čak dvostruko). Dakle, ako mi vlast u Hrvatskoj možda namjerava nanijeti štetu
i oduzeti moje stanarsko pravo (koje danas još uvijek postoji po Aneksu G, koji je jači od Zakona o najmu
stanova, itd.), neka
mi država isplati ODMAH (u
gotovini) mojih 720 tisuća eura (ili još
mnogo više) t.j. propuštenu zaradu odnosno "izmaklu dobit", koju nisam
ostvario krivnjom države, jer mi je zajamčila stanarsko pravo! __________________ * http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=91931036 July 02, 2008 "The average German primary-care
doctor makes around $123,000 a year before taxes. That's about one-third less than the http://www.forbes.com/sites/peterubel/2012/08/21/its-physician-pay-stupid/ 8/21/2012 "Primary care physicians in the ------------------------------ dr. med. Branko Sorić
|