Dobrota

| | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | | |

Dobrota

----- Original Message -----

From: Branko Sorić

To: jutarnji_kontakt@eph.hr ; redakcija@novilist.hr ; gl.urednik@vecernji.net ;

glavniurednik@slobodnadalmacija.hr ; hina@hina.hr ; .....i drugima

Sent: Saturday, September 21, 2013 1:09 PM

Subject: TKO JE DOBAR ?

21. IX. 2013.

Cijenjena Uredništva i svi ostali,

Ukratko: Pogrešno je pripisivati dobra ili loša svojstva nekoj grupi ljudi (na pr. nekoj naciji, rasi, političkoj stranci, državi, crkvi, itd.). Ima dobrih i zlih ljudi, ali ne zna se tko je kakav po svojoj prirodi (naravi, nagonima)....

TKO JE DOBAR, TKO JE U ZABLUDI ?

(Svatko ima pravo zahtijevati pravednost od svakoga. Papa

Franjo, kao i Isus, traži dobrotu, a to je više od pravednosti.

Ja tražim samo poštivanje važećih propisa! )

Svatko zna da se treba čuvati (a) lažnih prijatelja (t.j. zlih ljudi), ali važno je biti svjestan i toga, da mogu postojati i (b) lažni neprijatelji, poput onih koji su možda nekoć ranije željeli i pokušavali biti pošteni i dobri, ali su pretrpjeli nepravdu, pa su zaključili da su drugi ljudi loši, te da se zato i oni sami trebaju brinuti uglavnom za sebe, a ne za druge (ili mnogo manje za druge). Neki čak zaključuju, da je glupo biti pošten, i ne pada im ni na pamet da bi, recimo, ozbiljno shvatili ono što govori Papa Franjo....

(Spadaju li naši političari pod (a) ili pod (b)? --- PITANJE: Jesu li skoro svi naši vodeći političari zaista potpuno zli ljudi? MOŽE LI SE VJEROVATI DA NISU ZLI? Odgovor se nalazi dolje!).

U nastojanju da se uoči razlika između dobrih i zlih ljudi, pogrešno se pripisuju dobra ili loša svojstva nekoj grupi ljudi (na pr. nekoj naciji, rasi, političkoj stranci, državi, crkvi, itd.). To je sve pogrešno, a najvažnije je biti svjestan činjenice, da su neki POJEDINCI dobri (više ili manje), a drugi su loši (više ili manje), jer imaju takve nagone, takvi su "po svojoj prirodi", koja se, na žalost, ne može promijeniti; - ali sad dolazi ono najvažnije:

Ne zna se tko je kakav po svojoj prirodi (naravi, nagonima), i ne treba vjerovati u teorije o dobrim ili lošim grupama (nacijama, rasama, strankama, i slično), nego se mora razmišljati o svakom pojedincu zasebno, neovisno o svima ostalima, ali ne zato, da bi se znalo je li taj pojedinac dobar ili loš (jer to se ne može sa sigurnošću saznati), nego se moramo zadovoljiti onim što se može vidjeti i znati, a to je PONAŠANJE tog pojedinca.

"Vjerovati" znači biti u nešto siguran. Ne treba govoriti ni vjerovati da je neka osoba dobra ili loša, nego treba samo konstatirati da je neki njen postupak dobar ili loš. S bilo čijim dobrim, ispravnim, pravednim postupkom (ponašanjem) treba se složiti, a svačiji loš postupak treba osuditi. Glavno mjerilo je uvijek pravednost nečijeg postupka, ali treba se uvijek zapitati, može li se taj pojedinac u određenoj situaciji ponašati pravednije ili ne može, i zašto možda ne može.

Na temelju toga, kako se netko ponaša u mnogim situacijama, može se pretpostaviti (ali ne i sigurno znati), da je neki čovjek možda loš ili dobar. To ne znači da je dobar onaj tko se u većini slučajeva ponaša pravedno, a samo ponekad nepravedno! Naprotiv, dobar čovjek ponaša se UVIJEK pravedno, osim ako je možda u nekakvoj zabludi (ili sl.).

Dobar čovjek će između dviju ili više mogućnosti uvijek odabrati onu koja je pravednija, a nikada neće odabrati nepravedniju (osim možda u slučaju krajnje nužde, ili ako je u zabludi, ili sl.). Ako je samo JEDNA jedina osoba u Hrvatskoj nepravedno oštećena (to može biti, recimo, neki nositelj stanarskog prava, ili neka nezaposlena osoba, itd.), tada će svaki dobar čovjek, a pogotovo ako je saborski zastupnik ili drugi dužnosnik, stalno tražiti da se nepravda ispravi, i nikada neće prestati o tome govoriti, nikada neće zašutjeti niti to prešutjeti, tako dugo dok zlo ne bude ispravljeno.

Na pr., neki tvrde da je Predsjednik Josipović pošten i dobar čovjek, iako on nedovoljno govori o nekim stvarima, koje bi morao stalno spominjati i ponavljati, a to je: potpuno protupravna i nedopustiva pljačka stanarskih prava. Što se odatle može zaključiti? Samo to, da se on ne ponaša na očekivani način - ali ne znamo uzrok tog njegovog ponašanja. Možda je on u nekakvoj zabludi, ili se iz nekog razloga (možda iz neke krajnje nužde) ne može ponašati ispravnije? Neki su sigurni da je tako, a ja nemam razloga da im ne vjerujem.

Dakle, vjerujem da je on dobar i pošten, a ima i drugih dobrih i poštenih političara - ali svi oni se ipak moraju probuditi i poduzeti ono što je ispravno! Na pr., ja sam opljačkan (i ne samo ja, nego i drugi nositelji stanarskog prava), navršio sam osamdeset godina, prisiljen sam od 1996. godine do danas svakodnevno se boriti za svoja prava, i krajnje je vrijeme da se svi pošteni političari, a u prvom redu Predsjednik Josipović (iako on nema velike ovlasti), hitno pobrinu, da država što prije (ODMAH!) kupi moj stan (dok sam još živ), da bi se meni i mojoj obitelji vratila naša prava koja su nam PROTUPRAVNO oduzeta, i da bismo mogli otkupiti taj stan (na temelju našeg stanarskog prava, uzevši u obzir sve važeće najviše propise, itd.). (Vidi: http://soric-b.tripod.com/sp/id25.html "Nekome se oduzima cijela imovina, da netko drugi ne bi platio svoj dug od par stotina eura").

(Ako se moje vječno i isključivo pravo posjeda stana u kojem stanujem ne ostvari prije moje smrti, onda ODGOVOR na gore postavljeno pitanje sasvim sigurno glasi: UOPĆE SE NE MOŽE VJEROVATI DA NISU ZLI, i bilo bi strašno glupo i tragično vjerovati da su dobri! - Neki od nas, koji su ili vjernici ili praznovjerni, prokleli su (a to je prilično logično), još prije desetak i više godina, i sve njih i nominalne vlasnike, zaželjevši da ih to "prokletstvo zauvijek prati, da im svima budu rezervirana mjesta u paklu", i slično).

Što je sa svim ostalim dužnosnicima? Zar bi itko mogao vjerovati da je većina saborskih zastupnika i većina sudaca Ustavnog suda dobra i pravedna, iako su prouzročili ogromnu PROTUPRAVNU štetu mnogim obiteljima nositelja stanarskog prava, i to ne ispravljaju, nego većina njih šuti čekajući da umremo?!!! Ne treba tvrditi da je neki pojedini od njih (imenom i prezimenom) loš čovjek, ali još manje možemo biti uvjereni da je većina njih dobra.

Što da mislimo, na pr., o premijeru Milanoviću? Ne vjerujem (t.j. nisam siguran) da je istina sve ono što pričaju njegovi protivnici, ali to nije bitno, nego je bitno kako se on ponaša. On nije predložio poništenje protupravne zakonske odredbe o "prestanku" stanarskog prava!!! On je jednom rekao, da "zakone moramo poštivati čak i onda kad su protuustavni" (-vidi dolje*) - a to znači da bismo zbog zakona trebali svjesno prekršiti Ustav(!); ali to potonje može biti obična zabuna!

Međutim, drugom prilikom premijer Milanović je tražio da se povećaju plaće nekih dužnosnika, koji su i do tada imali natprosječne plaće (-vidi dolje**)! To nikako ne može biti pravedno! Naprotiv, uvijek je pravedno smanjiti najveće plaće a povisiti one najniže. (Ako je Milanović, ili bilo tko drugi, možda samo jednom tražio nešto nepravedno, to je dovoljno za gubitak povjerenja, iako je moguće da se radi o njegovoj zabludi a ne o lošoj namjeri. Dakle, treba konstatirati samo to, da njegov postupak nije bio dobar, a kakva je bila namjera - to ne znamo).

Na sličan način mogli bismo razmišljati i o mnogim drugim političarima, iz raznih stranaka (SDP, HDZ, HSS, HNS....). Svaka politička stranka u svijetu sastoji se od mnogo raznih pojedinaca, pa se zato ne može vjerovati da bi ikoja stranka, u cjelini, mogla biti dobra, i zato bi se u parlamente trebali birati isključivo pojedinci a ne stranke.

Ako se je bilo koja osoba samo jednom zalagala za nepravdu, to je dovoljno da se ne može biti uvjeren u dobrotu te osobe, premda se često ne može tvrditi ni suprotno. Dakle, kad bi građani imali pravo javnog izražavanja (objavljivanja u novinama), kad bi se izbori provodili na svrsishodan način (javnim glasovanjem, itd.), takve osobe bi teško mogle biti izabrane u Sabor, i teško bi bile postavljene na neke druge dužnosti, a to bi bilo vrlo korisno i jako važno za sve hrvatske građane.

S poštovanjem,

Branko Sorić

------------------------------

* (Vidi moj raniji e-mail od 29. III. 2013.) "Zakone moramo poštivati čak i onda kad su besmisleni i protuustavni." (Iz Jutarnjeg lista, 29. III. 2013.; i iz Slobodne Dalmacije, 28.03.2013.) http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/206120/Default.aspx

** (Vidi moj e-mail od 10. I. 2013.) "Premijer Zoran Milanović ustvrdio je danas da je prošlotjedno povećanje koeficijenata za dužnosnike nekoliko državnih zavoda, koje je podiglo mnogo prašine, učinjeno na njegovu inicijativu, jer treba adekvatno vrednovati rad najodgovornijih ljudi u javnom sektoru koji raspolažu i upravljaju velikim proračunima, neki od njih i s 19 milijardi kuna...". http://www.poslovni.hr/hrvatska/milanovic-licemjeri-povecanje-koeficijenata-za-nekoliko-duznosnika-je-moja-inicijativa-226864

------------------------------

dr. med. Branko Sorić
Vlaška 84
10000 Zagreb
E-mail: branko.soric (at) zg.t-com.hr

Web: https://soric-b.tripod.com/sp/id30.html -- IX 13 / Crkva

https://soric-b.tripod.com/sp/id26.html -------- Bečić (Sabor)

https://soric-b.tripod.com/sp/id25.html -------- Dug

http://soric-b.tripod.com/sp/id10.html -------- Aneks G / R.1096

http://soric-b.tripod.com/sp/id24.html -------- 999 god./pojmovi

https://soric-b.tripod.com/sp/id14.html -------- Čl.48.ZNS

http://soric-b.tripod.com/sp/id13.html -------- Possessions/ECHR

http://soric-b.tripod.com/sp/id8.html -------- Izjave političara i dr.

https://soric-b.tripod.com/sp/id23.html -------- OBZOP

https://soric-b.tripod.com/dokumenti/ --------- Dokumenti