Dobrota
----- Original Message -----
From: Branko Sorić
To: jutarnji_kontakt@eph.hr ; redakcija@novilist.hr ; gl.urednik@vecernji.net ;
glavniurednik@slobodnadalmacija.hr ; hina@hina.hr ; .....i drugima
Sent: Saturday, September
21, 2013 1:09 PM
Subject: TKO JE
DOBAR ?
21. IX. 2013.
Cijenjena
Uredništva i svi ostali,
-
Ukratko: Pogrešno je pripisivati dobra ili loša svojstva nekoj grupi ljudi (na pr.
nekoj naciji, rasi, političkoj stranci, državi, crkvi, itd.). Ima dobrih
i zlih ljudi, ali ne zna se tko je kakav po svojoj prirodi (naravi, nagonima)....
-
TKO JE DOBAR, TKO JE U
ZABLUDI ?
--
(Svatko ima pravo
zahtijevati pravednost od svakoga. Papa
Franjo, kao i Isus,
traži dobrotu, a to je više od pravednosti.
Ja tražim samo
poštivanje važećih propisa! )
Svatko zna da se treba čuvati (a) lažnih
prijatelja (t.j. zlih ljudi), ali važno je biti svjestan i toga, da mogu postojati i (b) lažni
neprijatelji, poput onih koji su možda nekoć ranije željeli i pokušavali biti pošteni i dobri, ali
su pretrpjeli nepravdu, pa su zaključili da su drugi ljudi loši, te da se zato i oni sami trebaju brinuti uglavnom
za sebe, a ne za druge (ili mnogo manje za druge). Neki čak zaključuju,
da je glupo biti pošten, i ne pada im ni na pamet da bi, recimo, ozbiljno shvatili ono što govori Papa Franjo....
(Spadaju li naši političari pod (a) ili
pod (b)? --- PITANJE: Jesu li skoro svi naši vodeći političari
zaista potpuno zli ljudi? MOŽE LI SE VJEROVATI DA NISU ZLI? Odgovor se nalazi dolje!).
U nastojanju da se uoči razlika između dobrih i
zlih ljudi, pogrešno se pripisuju dobra ili loša svojstva nekoj grupi ljudi (na pr. nekoj naciji, rasi, političkoj
stranci, državi, crkvi, itd.). To je sve pogrešno, a najvažnije je biti svjestan činjenice, da su neki
POJEDINCI dobri (više ili manje), a drugi su loši (više ili manje), jer imaju takve nagone, takvi su "po svojoj
prirodi", koja se, na žalost, ne može promijeniti; - ali sad dolazi ono najvažnije:
Ne zna se
tko je kakav po svojoj prirodi (naravi, nagonima), i ne treba vjerovati u teorije o dobrim ili lošim grupama (nacijama,
rasama, strankama, i slično), nego se mora razmišljati o svakom pojedincu zasebno, neovisno o svima ostalima, ali
ne zato, da bi se znalo je li taj pojedinac dobar ili loš (jer to se ne može sa sigurnošću saznati), nego
se moramo zadovoljiti onim što se može vidjeti i znati, a to je PONAŠANJE tog pojedinca.
"Vjerovati" znači biti u nešto siguran. Ne treba govoriti ni vjerovati da je neka osoba dobra ili loša, nego treba samo konstatirati da je
neki njen postupak dobar ili loš. S bilo čijim dobrim, ispravnim, pravednim postupkom (ponašanjem) treba se
složiti, a svačiji loš postupak treba osuditi. Glavno mjerilo je uvijek pravednost nečijeg postupka, ali
treba se uvijek zapitati, može li se taj pojedinac u određenoj situaciji ponašati pravednije ili ne može,
i zašto možda ne može.
Na temelju toga, kako se netko ponaša u mnogim situacijama,
može se pretpostaviti (ali ne i sigurno znati), da je neki čovjek možda loš ili dobar. To ne znači da je dobar onaj tko se u većini slučajeva ponaša pravedno, a samo ponekad
nepravedno! Naprotiv, dobar čovjek ponaša se UVIJEK pravedno, osim
ako je možda u nekakvoj zabludi (ili sl.). Dobar čovjek će između dviju ili više
mogućnosti uvijek odabrati onu koja je pravednija, a nikada neće odabrati nepravedniju (osim možda u slučaju
krajnje nužde, ili ako je u zabludi, ili sl.). Ako je samo JEDNA jedina
osoba u Hrvatskoj nepravedno oštećena (to može biti, recimo, neki
nositelj stanarskog prava, ili neka nezaposlena osoba, itd.), tada će svaki
dobar čovjek, a pogotovo ako je saborski zastupnik ili drugi dužnosnik, stalno tražiti da se nepravda ispravi,
i nikada neće prestati o tome govoriti, nikada neće zašutjeti niti to prešutjeti, tako dugo dok zlo ne
bude ispravljeno.
Na pr., neki tvrde da je Predsjednik Josipović pošten
i dobar čovjek, iako on nedovoljno govori o nekim stvarima, koje bi morao stalno spominjati i ponavljati, a to je: potpuno protupravna i nedopustiva pljačka stanarskih prava. Što se odatle može zaključiti? Samo to, da
se on ne ponaša na očekivani način - ali ne znamo uzrok tog njegovog
ponašanja. Možda je on u nekakvoj zabludi, ili se iz nekog razloga
(možda iz neke krajnje nužde) ne može ponašati ispravnije? Neki
su sigurni da je tako, a ja nemam razloga da im ne vjerujem.
Dakle, vjerujem da je on dobar i pošten, a ima i drugih
dobrih i poštenih političara - ali svi oni se ipak moraju probuditi
i poduzeti ono što je ispravno! Na pr., ja sam opljačkan (i ne samo
ja, nego i drugi nositelji stanarskog prava), navršio sam osamdeset godina, prisiljen sam od 1996. godine do danas svakodnevno
se boriti za svoja prava, i krajnje je vrijeme da se svi pošteni političari, a u prvom redu Predsjednik Josipović
(iako on nema velike ovlasti), hitno pobrinu, da država što prije (ODMAH!) kupi moj stan (dok sam još
živ), da bi se meni i mojoj obitelji vratila naša prava koja su nam PROTUPRAVNO oduzeta, i da bismo mogli otkupiti
taj stan (na temelju našeg stanarskog prava, uzevši u obzir sve važeće najviše propise, itd.). (Vidi: http://soric-b.tripod.com/sp/id25.html "Nekome se oduzima cijela imovina, da netko
drugi ne bi platio svoj dug od par stotina eura").
(Ako se moje vječno i isključivo pravo posjeda stana u kojem stanujem
ne ostvari prije moje smrti, onda ODGOVOR na gore
postavljeno pitanje sasvim sigurno glasi: UOPĆE SE NE MOŽE VJEROVATI
DA NISU ZLI, i bilo bi strašno glupo i
tragično vjerovati da su dobri! - Neki od nas, koji su ili vjernici ili praznovjerni, prokleli su
(a to je prilično logično), još prije desetak i više godina, i sve njih i nominalne vlasnike, zaželjevši
da ih to "prokletstvo zauvijek prati, da im svima budu rezervirana mjesta u paklu", i slično).
Što je sa svim ostalim dužnosnicima? Zar bi itko mogao vjerovati da je većina saborskih zastupnika i većina sudaca Ustavnog suda dobra
i pravedna, iako su prouzročili ogromnu PROTUPRAVNU štetu mnogim obiteljima nositelja stanarskog prava, i
to ne ispravljaju, nego većina njih šuti čekajući da umremo?!!!
Ne treba tvrditi da je neki pojedini od njih (imenom i prezimenom) loš čovjek, ali još manje možemo
biti uvjereni da je većina njih dobra.
Što da mislimo, na pr., o premijeru Milanoviću? Ne vjerujem (t.j. nisam siguran) da je istina sve ono što pričaju njegovi
protivnici, ali to nije bitno, nego je bitno kako se on ponaša. On nije predložio poništenje
protupravne zakonske odredbe o "prestanku" stanarskog prava!!! On je jednom rekao, da "zakone moramo poštivati
čak i onda kad su protuustavni" (-vidi dolje*) - a to znači da bismo zbog zakona trebali svjesno prekršiti
Ustav(!); ali to potonje može biti obična zabuna!
Međutim, drugom prilikom premijer Milanović je tražio
da se povećaju plaće nekih dužnosnika, koji su i do tada imali natprosječne plaće (-vidi dolje**)! To nikako ne može biti pravedno!
Naprotiv, uvijek je pravedno smanjiti najveće plaće a povisiti one najniže. (Ako je Milanović, ili bilo tko drugi, možda samo jednom tražio nešto nepravedno, to
je dovoljno za gubitak povjerenja, iako je moguće da se radi o njegovoj zabludi a ne o lošoj namjeri. Dakle, treba konstatirati samo to, da njegov postupak nije bio dobar, a kakva je bila namjera
- to ne znamo).
-
Na sličan način mogli bismo razmišljati i o
mnogim drugim političarima, iz raznih stranaka (SDP, HDZ, HSS, HNS....). Svaka
politička stranka u svijetu sastoji se od mnogo raznih pojedinaca, pa se zato ne može vjerovati da bi
ikoja stranka, u cjelini, mogla biti dobra, i zato bi se u parlamente trebali birati isključivo pojedinci a ne stranke.
Ako se je bilo koja osoba samo jednom zalagala za nepravdu,
to je dovoljno da se ne može biti uvjeren u dobrotu te osobe, premda se često
ne može tvrditi ni suprotno. Dakle, kad bi građani imali pravo javnog
izražavanja (objavljivanja u novinama), kad bi se izbori provodili na svrsishodan način (javnim glasovanjem, itd.),
takve osobe bi teško mogle biti izabrane u Sabor, i teško bi bile postavljene na neke druge dužnosti, a to
bi bilo vrlo korisno i jako važno za sve hrvatske građane.
-
S poštovanjem, Branko Sorić
---
|