|
SP
|
|
|
|
999g/pojmovi ZA RAZLIKU OD NAJMA NA 999 GODINA STANARSKO PRAVO JE VJEČNO JEDINI (prividni)
razlog za protupravno ukidanje našeg stanarskog prava (u tzv. "privatnim neuseljivim" i još nekim stanovima) bila
bi, navodno, ustavna zaštita vlasništva, ali taj razlog NE POSTOJI jer -
kao što je jasno iz Rezolucije 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (PACE), Aneksa G međunarodnog
ugovora o pitanjima sukcesije, itd., i KAO ŠTO
JE 1999. GOD. REKAO I USTAVNI
SUD RH(!) - Ustav RH se NE ODNOSI na prava koja su vlasnici izgubili u SFRJ a mi smo ih u to vrijeme zauvijek dobili. (Vidi dolje**; vidi i: https://soric-b.tripod.com/vrhzla/
itd.). Dakle sva naša prava ostaju ista! Oni trebaju dobiti naknadu, a ne stanove! Oni
20 godina ponavljaju besmislice, kao: "mi smo upisani u zemljišnim knjigama" itd. -
Potpuno je nevažno to, što
su oni upisani u zemljišnim knjigama. Jer, na pr., u
tisućama slučajeva najma na dugi rok (na 999 godina ili slično) u Škotskoj, uz malu najamninu, smatra
se da su najmoprimci praktički dobili VLASNIŠTVO, bez obzira na zemljišne knjige! Takav dugotrajni najam je
praktički jednak i jednako vrijedan kao i stanarsko pravo kod nas, koje nije stečeno samo na nekoliko stotina godina,
nego je stečeno ZAUVIJEK i traje VJEČNO. Bitno je to, da je dugotrajni najam praktički isto što i vlasništvo*, i čak ako se ne bi pretvorio u potpuno
vlasništvo, nikome ne pada na pamet da ukida prava najmoprimca u Škotskoj i da ih daje ili vraća "vlasniku". U
slučaju da se taj najam ne bi pretvorio u potpuno vlasništvo, najam traje i dalje stotinama godina
(na pr. 200, ili 800, ili više, godina). Isto tako ne može se ni naše stanarsko pravo
nikada ukinuti ni umanjiti, nego ostaje uvijek isto i traje vječno. - (Vidi: http://www.legislation.gov.uk/asp/2012/9/enacted - Vidi i dolje*). To je u U.K. logično objašnjeno i ozakonjeno - a logika je logika, i ne mogu nigdje, pa ni kod nas, nikakvi
propisi, ni Ustav, ni zakoni, ni odluke Ustavnog suda, itd., biti suprotni
logici niti se nelogično shvaćati ili tumačiti! ------------------
* Iz prijedloga tog zakona (prije nego je bio
prihvaćen): http://www.scottish.parliament.uk/S4_Bills/Long%20Leases%20(Scotland)%20Bill/Policy_Memo.pdf "This document relates to the Long Leases (Scotland)
Bill introduced in the Scottish Parliament on 12 January 2012. (......) The Bill
converts ultra-long leases into ownership. (......) The key rationale behind
this Bill is that the granting of a lease
of more than 175 years effectively amounts to a transfer of ownership. The Government estimates there could
be around 9,000 ultra-long leases in Scotland (......) The most popular length
of lease was 999 years (......) The intention is to convert to ownership ultra-long
leases where the tenant is in a very similar position to an owner (......) A tenant (but not a landlord) may choose to opt
out of converting to ownership. (......) Ultra-long
leases amount to virtual ownership". - Taj zakonski prijedlog je prihvaćen i postao je zakon
("act") 7.VIII.2012. ("passed by the Parliament on 28th June 2012 and received Royal Assent on 7th August 2012.").]
__________________ ** Odluka i Rješenje
Ustavnog suda
Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999. - Narodne novine br.: 39 / 23.04.1999. "Obrazloženje - III. 1/4. (......) ...temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prijašnji vlasnici izgubili (su) vlasništvo, odnosno
druga imovinska prava, pa ta prava - jer više ne postoje - nisu ni povrijeđena donošenjem Zakona
o naknadi. Stoga je bez osnove
pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka 48. i stavku 1. članka 50. (.....) Ustava." "1/5.
Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON njegovog donošenja i stupanja na snagu. Nema sumnje da su pravni akti bivše SFR Jugoslavije i SR Hrvatske o oduzimanju
imovine suprotni temeljnim načelima i pravilima o zaštiti ljudskih prava navedenih u Ustavu, ali se on na njih niti NE ODNOSI. (......)". "2/1. (......) "...treba naglasiti da Ustav Republike Hrvatske nema odredaba o denacionalizaciji, odnosno o vraćanju
ili odšteti za oduzetu imovinu. Zbog toga nema neposredne ustavnopravne
obveze za pravno reguliranje naknađivanja za oduzetu imovinu, odnosno za njeno vraćanje. (......)"
"2/2. Nema ni
odgovarajuće međunarodno pravne obveze države, niti međunarodno pravo propisuje vraćanje oduzete
imovine, odnosno oblike, opseg i visinu naknade za imovinu. (......)"
"2/4. (......) Zbog toga je pozivanje na spomenute međunarodnopravne dokumente (posebice u svezi
s člancima 1. do 3.) bespredmetno (......)"
"2/5.
(......) U svim se zakonima (pa tako i u Zakonu u naknadi) polazi od temeljne postavke da se ispravljanjem starih
nepravdi ne smiju činiti nove, teže nepravde. (......)". -------------------------------- [ Napomena
B.S.: Iako
nominalni i bivši vlasnici po Ustavu i ostalim najvišim propisima nemaju pravo ni
na povrat imovinskih prava (imovine) ni na naknadu, oni ipak trebaju dobiti
pravednu naknadu jer je to rečeno u Rezoluciji
1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (koju su vlastodršci
u Hrvatskoj godinama skrivali od javnosti, isto kao što su nastojali sakriti i neke druge rezolucije, Aneks G međunarodnog
ugovora o pitanjima sukcesije, i drugo). Dakle, stanovi zauvijek pripadaju obiteljima nositelja
stanarskog prava, a nominalnim i bivšim vlasnicima država treba dati novčanu naknadu.] -------------------------------- 25. V. 2013. Branko Sorić ------------------------------------------------------------------------------------------------------------ STANARSKO PRAVO I NEKI OSNOVNI
POJMOVI ----- Original Message ----- From: Branko Sorić To: jutarnji_kontakt@eph.hr ; redakcija@novilist.hr ; gl.urednik@vecernji.net ; glavniurednik@slobodnadalmacija.hr ; hina@hina.hr ; ......i mnogim drugima Sent: Tuesday, September 03, 2013 5:26 PM Subject: Stanarsko pravo i neki osnovni pojmovi
3. IX. 2013. 1) Vlastodršci (saborski
zastupnici, čelnici političkih stranaka, Vlada, suci Ustavnog suda...) morali bi, i dužni su, štititi
naša prava, ali oni to nedovoljno čine ili čak i sami krše ta naša prava! (a) Ako neki nepošteni
pojedinac prekrši zakon, pa vam, na pr., nešto ukrade, to je manji problem, jer suci se (često) drže zakona,
ali.... (b) ....kad se
vaša prava KRŠE ZAKONOM,
onda je problem mnogo veći, jer znamo iz iskustva, da suci "zaboravljaju" da su dužni držati se ne samo zakona
nego (još više) i Ustava; - a još više su dužni držati se istine i logike t.j. zaključivati razumno i ispravno. U prvom slučaju
(vidi gore pod a) možete
se i trebate, radi zaštite svojih prava, obratiti sudovima, ali u drugom slučaju (pod b) ne preostaje vam drugo nego obratiti se izravno narodu (kojemu pripada vlast), i vlastodršci su vam dužni
to omogućiti - ali, oni to ne omogućuju, nego vas u tome čak sprječavaju! (To pod (b) odnosi se u prvom redu na nas
opljačkane nositelje stanarskog prava, ali može se odnositi i na druge). Dakle, morate se, kao i mi, osloniti najviše sami na
sebe, i nastojati o svemu obavijestiti narod putem vaših pisama, koja bi se trebala objavljivati u najčitanijim
dnevnim novinama! Druga je mogućnost da pošteni saborski zastupnici
što češće govore o nama u Saboru, i da pri tome iznose bitne argumente i dokaze.
Da bismo se mogli boriti za svoja prava (stanarska, a i druga),
mora nam, u prvom redu, biti jasno koja i kakva prava imamo, i moraju nam biti jasni neki osnovni pojmovi, kao što su,
na pr., ovi: Subjektivno pravo
je ovlaštenje (ovlast) nekog subjekta (osobe, na pr. pojedinog građanina) koje je zasnovano na objektivnom
pravu (t.j. na pravnim pravilima, propisima, normama). Pravna norma
je obvezno pravilo ponašanja, koje je određeno pravnim propisima t.j. odredbama svih važećih propisa
od najviših* (kao što su Ustav i međunarodni ugovori) i nižih (t.j. zakona) do još nižih (kao
što su na pr. pojedinačni akti državnih tijela i sl.). Imovina je
"skup subjektivnih građanskih prava koja pripadaju jednoj osobi". (......) "Stvari
I DRUGE ekonomske vrijednosti,
koje čine predmet jedne imovine nazivaju se imovinskom masom" (Pravni leksikon, 1970.).
Nakon 1990. god. govori se uglavnom o vraćanju ili naknadi
za oduzete nekretnine (i sl.), a prešućuje se da naknadu trebaju dobiti i svi oni, koji su dobivali premale plaće
pa zato nisu mogli ni steći nekretnine (na pr. stanove). Ipak, mnogi
su, umjesto veće plaće, imali stanarsko pravo, koje su pošteno zaslužili, i ne samo da je nepravedno
oduzeti im tu imovinu, nego je to i protupravno t.j. nedopustivo po Ustavu RH i po Aneksu G ugovora o sukcesiji! (Izvorni
i nominalni vlasnici trebaju dobiti tržišnu NAKNADU od države). Imovinsko pravo (neke osobe) je neko od subjektivnih
prava koja čine imovinu te osobe - na pr. trajno i isključivo pravo
posjeda stana (kao i uporabe stana, itd.), koje može biti sastavni dio ili vlasništva ili stanarskog prava. Pravo vlasništva stana (ili druge nekretnine)
obuhvaća (1) upis u zemljišnoj knjizi
te (2) TRAJNO (VJEČNO) i ISKLJUČIVO pravo posjeda stana (i uporabe itd.). Ovo potonje pravo (pod
2) je imovinsko pravo koje sadrži najveći dio ekonomske vrijednosti vlasništva nad stanom. (Jasno, i pravo
vlasništva u cjelini također je imovinsko pravo). Stanarsko pravo, a isto tako i pravo stanovanja (ako
je osnovano u korist obitelji, po Zakonu o vlasništvu), je imovinsko pravo, koje također obuhvaća TRAJNO (VJEČNO)
i ISKLJUČIVO pravo posjeda
stana (itd.), pa zato ima gotovo istu ekonomsku vrijednost kao i vlasništvo nad stanom. Pravni odnos
je društveni odnos (na pr. odnos među fizičkim ili pravnim osobama) koji je uređen pravnom normom.
Primjeri: brak, vlasništvo, stanarsko pravo.... Pravni odnos sastoji se
od prava (ovlasti, ovlaštenja) i od obveza (dužnosti). Ustav Republike
Hrvatske NE ODNOSI SE na one pravne odnose (kao što je stanarsko pravo)
koji su nastali prije stupanja tog Ustava na snagu!*** Vlast je
"mogućnost provedbe volje unatoč otporu onih prema kojima je volja upućena".**
- Vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu (-to piše i u članku
1. Ustava RH). Prema tome, jasno je da je volja naroda jača od Ustava i
svih drugih propisa, sudskih odluka, i dr. Jasno je i to, da (pogrešne)
odluke Ustavnog suda ne mogu biti jače od samoga Ustava ni od drugih najviših propisa. Također je jasno, da je istina i logika jača od
Ustava i svih drugih propisa. Kad bi, na pr., u Ustavu pisalo nešto neistinito
ili nelogično, Ustav bi se morao ispraviti. Također se mora ispraviti svaka pogreška ili nelogičnost u
zakonima i odlukama Ustavnog suda ili bilo kojeg drugog suda. Vjerujem da je to svakome jasno, ali, ako je potrebno, možemo
to i dalje objašnjavati - i to JAVNO,
putem najčitanijih NOVINA, koje nam danas onemogućuju objavljivanje, iako su dužne to omogućiti!
Osim novina, neophodno je potrebno da i svi pošteni saborski
zastupnici javno u Saboru objašnjavaju naša (stanarska) prava, i da traže ispravljanje loših, pogrešnih
zakonskih odredaba. POTREBNO JE HITNO UVESTI POSEBAN POREZ DA BI DRŽAVA MOGLA KUPITI NAŠE STANOVE (TZV. PRIVATNE NEUSELJIVE, A I KONFISCIRANE), I DA
BISMO IH MI ZATIM OTKUPILI!
---- VIDI: http://soric-b.tripod.com/sp/id25.html O gornjemu sam pisao u prethodnim e-mailovima, a nešto
od toga možete ponovno naći i ovdje (vidi dolje pod 2). ________________________ * Prof. dr. sc. Branko Smerdel: Ustavno
pravo, Hrvatska pravna revija, studeni 2010. - "Nedvojbeno, Ustav je pravni
propis, i to veće pravne snage od zakona". http://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Neposredno_odlucivanje_Smerdel_Branko_HPR_11_2010.pdf - 2) --- (Iz prethodnih e-mailova) Vlasništvo je imovinsko pravo, koje obuhvaća TRAJNO (VJEČNO) i ISKLJUČIVO pravo
posjeda, uporabe (itd.), te UPIS tog prava u zemljišnoj knjizi. Stanarsko pravo je također imovinsko pravo, gotovo jednako vrijedno kao i vlasništvo nad stanom,
jer također obuhvaća TRAJNO (VJEČNO) i ISKLJUČIVO pravo posjeda stana, uporabe (itd.) (iako bez upisa u zemljišnoj knjizi). Isključivo pravo posjeda (itd.) (koje je također imovinsko pravo)
znači to, da je, po Zakonu o stambenim odnosima (ZSO), nominalni (t.j. zemljišno-knjižni) vlasnik ISKLJUČEN (i to ZAUVIJEK) iz tog prava posjeda stana (i uporabe, itd.), t.j.
on je ta najvrednija imovinska prava zauvijek izgubio (za razliku od slučaja najma, kod kojega vlasnik samo privremeno
prepušta ta prava najmoprimcu). [Prema Zakonu o stambenim odnosima (ZSO),
nitko se ne može useliti u stan bez dopuštenja nositelja stanarskog prava (t.j. "stanara" po čl. 9. ZSO/1974.).
- ZSO/1974, čl.
58.: "Bez dopuštenja stanara nitko se ne može useliti u stan koji on koristi kao stanar"]. Zemljišno-knjižni (nominalni) "vlasnici" ne mogu
(nemaju pravo) nikada dobiti u posjed tzv. privatne neuseljive stanove, jer su za vrijeme SFRJ, po ZAKONU trajno (zauvijek) izgubili pravo posjeda, uporabe (itd.), na taj način što smo mi stanari,
po Zakonu (ZSO), trajno (zauvijek) stekli ISKLJUČIVO pravo posjeda, uporabe
(itd.). Time su oni, po zakonu, zauvijek ISKLJUČENI iz prava posjeda, uporabe, itd., t.j. zauvijek su IZGUBILI ta prava, i TO SE NIJE PROMIJENILO STUPANJEM NA SNAGU USTAVA RH. Ustavom RH NIJE zagarantirano onakvo njihovo vlasništvo
kakvo je postojalo prije stjecanja stanarskog prava.*** Njihova prava se ne krše, jer ta njihova prava (posjeda,
uporabe, itd.) NE POSTOJE od trenutka stjecanja stanarskog prava. Za ta izgubljena prava oni trebaju dobiti NAKNADU od države,
jer je tako predviđeno Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Dakle naš pravni odnos, t.j. stanarsko pravo, i
dalje trajno postoji neovisno o ustavnoj zaštiti vlasništva, i nema
nikakvog ustavnog ni drugog opravdanja za odredbu Zakona o najmu stanova (1996.) o prestanku ili bilo kakvom umanjenju našeg
stanarskog prava. Naša prava se ne smiju kršiti radi povrata njihovih
izgubljenih prava, isto kao što se nisu kršila ni prava stanara u nacionaliziranim stanovima. Ti nacionalizirani
stanovi nisu vraćeni izvornim vlasnicima upravo zbog toga, što se Ustav RH ne odnosi i ne primjenjuje na pravne
odnose koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu t.j. prije 1990. god., pa zbog toga nije bilo opravdanja za ukidanje
ni umanjenje prava nositelja stanarskog prava u tim stanovima, kao ni u drugim stanovima. Stanarsko pravo je ne samo IMOVINA, nego je to i PRAVO NA SIGURAN DOM. Nema siguran dom ona obitelj, koja
nema ili stanarsko pravo ili vlasništvo nad svojim domom (stanom)! __________________ *** Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. -
Narodne novine br.: 39
/ 23.04.1999. "Obrazloženje - III. 1/4.
(......) ...temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske
komunističke vladavine, prijašnji vlasnici IZGUBILI (su) vlasništvo, odnosno DRUGA IMOVINSKA PRAVA, pa ta prava - jer više ne postoje -
nisu ni povrijeđena (......). Stoga je bez osnove pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka
48. i stavku 1. članka 50. (.....) Ustava." "1/5. Ustav Republike
Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON njegovog donošenja
i stupanja na snagu. Nema sumnje da su pravni akti bivše SFR Jugoslavije
i SR Hrvatske o oduzimanju imovine suprotni temeljnim načelima i pravilima o zaštiti ljudskih prava navedenih u
Ustavu, ali se on na njih niti NE ODNOSI.
(......)".
(Vidi i: 13. VII. 2013.) --------------------- Ali I BEZ TE ODLUKE Ustavnog suda svaki pravnik zna da pravne norme ne djeluju povratno (unatrag) ako
to nije u samoj normi izričito određeno. (Napomena: Ta odluka Ustavnog
suda iz 1999. je ispravna, za razliku od odluke istog Suda iz 1998. i rješenja iz 2005., gdje postoje očite, teške
i nedopustive pogreške!) -
Ne postoji i nikada nije postojao nikakav razlog ni opravdanje
za ukidanje (prestanak) niti za ikakvo umanjenje našeg stanarskog prava. Jedini
(navodni, prividni) razlog bio bi Ustav RH, ali taj razlog ne postoji, kao što je gore rečeno. [Uostalom, kad bi
se čak i mogao primijeniti Ustav RH, izvorni vlasnici bi opet imali pravo samo na tržišnu naknadu, jer oduzimanje
njihovih prava za vrijeme SFRJ, samo po sebi, ne bi bilo protivno današnjem Ustavu RH (zbog socijalne pravde, isto kao
i u slučaju iz članka 48. Zakona o najmu stanova****), nego je bilo protivno samo to, što nisu dobili tržišnu
naknadu za prava koja su im oduzeta po zakonima SFR Jugoslavije]. Ne samo da na temelju Ustava RH nema razloga niti opravdanja
za ukidanje (ni za bilo kakvo umanjenje) našeg stanarskog prava, nego je to ukidanje i ništavno po Aneksu G međunarodnog
ugovora o pitanjima sukcesije (koji je jači od zakona, i po kojemu se moraju poštivati naši ugovori i naša
stečena prava), itd. - Vidi: http://soric-b.tripod.com/sp/id10.html
POTREBNO JE HITNO UVESTI POSEBAN POREZ DA BI DRŽAVA MOGLA KUPITI NAŠE STANOVE (TZV. PRIVATNE NEUSELJIVE, A I KONFISCIRANE), I DA
BISMO IH MI ZATIM OTKUPILI! VIDI: https://soric-b.tripod.com/sp/id25.html __________________ **** Po članku 48. Zakona o najmu stanova (1996.), čak i neki obični najmoprimci,
koji nisu imali stanarsko pravo, dobili su, radi socijalne pravde, pravo otkupa unajmljenih privatnih stanova protiv volje
privatnih vlasnika. ---------------------------------
Molimo
primjedbe pravnika, sveučilišnih profesora, i drugih osoba, o gore iznesenome! (Proslijedite ovaj e-mail i drugima!) Zahvaljujemo, s poštovanjem, dr. med. Branko Sorić (i drugi nositelji st. prava) _____________________ E-mail: branko.soric (at) zg.t-com.hr Web: http://soric-b.tripod.com/sp/id24.html https://soric-b.tripod.com/sp/id25.html https://soric-b.tripod.com/sp/id26.html https://soric-b.tripod.com/sp/id8.html https://soric-b.tripod.com/sp/id23.html https://soric-b.tripod.com/sp/id10.html http://soric-b.tripod.com/dokumenti/ https://soric-b.tripod.com/vrhzla/ http://soric-b.tripod.com/ppb/ https://soric-b.tripod.com/index.html ......itd.
|
|
|