Kopija e-maila:
                                                                                                    
                           28. III. 2010. 
                                 Kao što sam
                           Vam ranije pisao, neki advokati su opet POGREŠNO govorili, da je zaštićeni najam praktički "isto
                           što i stanarsko pravo", i da stanar time "ništa ne gubi"!!!  
                                 Osim toga, krivo
                           se govorilo, još od prije 1996. godine, da nositelji stanarskog prava nisu oštećeni time, što mogu biti
                           istjerani iz svog stana u drugi "odgovarajući" stan, jer da je to bilo moguće i u SFRJ po Zakonu o stambenim odnosima
                           (ZSO), po kojemu je nominalni vlasnik mogao tražiti zamjenu stana. To su strahovito  POGREŠNE  tvrdnje,
                           kao što se vidi iz slijedećega (pod 1. i 2.):
                                 1.  Po ZSO (1974) nominalni vlasnik je mogao nositelju stanarskog prava ponuditi odgovarajući stan u kojemu
                           je on (t.j. nominalni vlasnik) stanovao i imao stanarsko pravo, te je mogao tražiti zamjenu tih dviju stanova (tako da
                           stanar ide u taj ponuđeni stan, a nominalni vlasnik ide u stanarov stan). Taj odgovarajući stan je morao biti zaista
                           odgovarajući po broju soba, površini, udobnosti, položaju, itd., dok po današnjem Zakonu o najmu stanova
                           ponuđeni stan mora imati samo onoliko soba koliko ima osoba.  To je ogromna
                           razlika!!!  
                                 Na pr., pretpostavimo
                           da je za vrijeme SFRJ tročlana obitelj imala stanarsko pravo u trosobnom stanu. Ako su dva člana umrla treći
                           je zadržao stanarsko pravo u istom stanu i mogao je u taj stan kasnije uzeti nove članove (na pr. bračnog druga,
                           djecu, usvojenike).  Naprotiv, po današnjem Zakonu o najmu, taj treći
                           član obitelji, kad je ostao sam, može biti protjeran u najgori mogući jednosobni stan, najmanje površine,
                           na najgorem mjestu, i time on može izgubiti devedeset posto vrijednosti svog stana, t.j. skoro cijelu svoju imovinu.
                           To je ozakonjena pljačka, koja mora prestati!  Zauvijek se moraju zakonom
                           zajamčiti i poštivati sva stečena prava obitelji nositelja stanarskog prava 
                           (t.j. VJEČNO  i isključivo pravo posjeda ISTOG stana, itd.).
                           
                                 2.  Spomenuto pravo nominalnog vlasnika na zamjenu stana po ZSO u većini slučajeva (ili možda
                           u skoro svim slučajevima) odavno je ZASTARJELO, pa ne smije Zakonom o najmu stanova biti omogućeno istjerivanje
                           nositelja stanarskog prava i/ili njegove obitelji iz njihovog stana, koji im zauvijek pripada, niti nominalni vlasnik smije
                           tražiti bilo kakvu zamjenu stana!  
                           ---------------------
                                 Naime, ZASTARA  tražbenog  prava  nastaje  ako se kroz određeni broj godina ne traži
                           ispunjenje obveze.  Sva tražbena prava zastarjevaju.  Tražbeno pravo je pravo neke osobe da traži od određene druge osobe izvršenje obveze,
                           a ako ta druga osoba ne izvrši svoju obvezu, prva osoba ju može tužiti sudu. 
                           Obveza i tražbeno pravo može nastati ugovorom ili zakonom.  
                                 Jedna odvjetnica
                           je 1996. godine rekla, da su nominalni vlasnici imali pravo na zamjenu stana po zakonu (ZSO) i da zbog toga, navodno, to nije
                           tražbeno pravo, ali ona je to pogrešno rekla.  U Pravnom leksikonu (iz
                           1970. god., str. 1342.) naveden je primjer tražbenog prava djeteta na uzdržavanje od strane roditelja, koje tražbeno
                           pravo postoji na temelju samog zakona (bez ikakvog ugovora). Ako, na pr., roditelji ne stanuju zajedno, nego jedan roditelj
                           čuva i odgaja dijete, a drugi plaća svaki mjesec određeni novčani iznos za uzdržavanje, onda onaj
                           prvi roditelj može od drugoga tužbom tražiti te novčane iznose (tzv. prispjele obroke), ali to tražbeno
                           pravo  ZASTARJEVA. 
                                 Na pr., ako je opći
                           rok zastare 10 godina (kakav je bio u SFRJ), i ako dijete ima po zakonu pravo na uzdržavanje, recimo, do 18 godina života,
                           onda se može tražiti uzdržavanje bilo kada do 18. godine - na pr. sa 17 godina (iako se možda nije ranije
                           tražilo), ali u tom slučaju se može to uzdržavanje dobiti samo za vrijeme od 7. do 17. godine, a prispjeli
                           obroci od rođenja do 7. godine su zastarjeli.  
                                 Prema tome, sva tražbena
                           prava zastarjevaju, bilo da su nastala ugovorom ili po zakonu. Što bi bilo, kad bi se po zakonu morao cijeli iznos za
                           uzdržavanje djeteta platiti odjednom, u cijelosti, u nekom određenom času (na pr. u trenutku razvoda braka),
                           umjesto obročnog plaćanja?  Tada bi, jasno, to tražbeno pravo u
                           cijelosti zastarjelo deset godina nakon razvoda. 
                                 Zamjena stana se
                           također vrši odjednom, a ne u obrocima. Tražbeno pravo nominalnog vlasnika na zamjenu stana (po ZSO, iz 1974)
                           nastalo je u trenutku sklapanja ugovora o korištenju stana.  Na pr.,  ja sam sklopio takav ugovor (po ZSO iz 1974.) sa izvornom vlasnicom 1982. god. nakon
                           smrti moje majke (prethodne nositeljice stanarskog prava).  Vlasnica je rekla
                           da neće nikada tražiti zamjenu stana, i to je pravo na zamjenu zastarjelo, jer zamjena nije nikada zatražena.
                           
                                 Bilo
                           je, navodno, slučajeva, u kojima je vlasnik želio tražiti zamjenu stana, ali nije mogao ponuditi odgovarajući
                           stan (u skladu sa ZSO). Neki odvjetnici su govorili (za vrijeme SFRJ) da u takvom slučaju možda ne bi došlo
                           do zastare, ako bi vlasnik stalno govorio da će tražiti zamjenu čim bude imao odgovarajući stan za tu
                           zamjenu.  U svim slučajevima, kad vlasnik uopće nije tražio zamjenu,
                           to pravo je zastarjelo nakon proteka općeg roka zastare od deset godina, jer u zakonu nije bio određen neki drugi
                           posebni rok zastare.
                                 Kao što je gore
                           rečeno, Zakonom o najmu stanova ne smije biti nikome dopušteno da ikada traži bilo kakvu zamjenu stana (nakon
                           proteklog roka zastare) niti da istjeruje nositelja stanarskog prava iz njegovog stana! 
                           
                                 Nema nikakvog razloga
                           ni opravdanja za bilo kakvo umanjenje prava, koja su stečena zauvijek u okviru stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim
                           ili drugim stanovima, čak i u slučajevima kad su stečena protivno Ustavu RH, jer se taj Ustav  NE  PRIMJENJUJE  na
                           te slučajeve  (-vidi Odluku Ustavnog suda RH iz
                           1999. god.*). 
                           __________________ 
                           *  Iz Odluke Ustavnog suda RH br. U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999 - Narodne
                           Novine br. 39 /1999.:   "Ustav Republike
                           Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje samo na pravne odnose koji su nastali nakon njegovog donošenja
                           i stupanja na snagu". (......)  "Nema sumnje da su pravni akti
                           bivše SFR Jugoslavije i SR Hrvatske o oduzimanju imovine suprotni temeljnim načelima i pravilima o zaštiti
                           ljudskih prava navedenih u Ustavu, ali se on na njih niti ne odnosi (......)".
                           --------------------------- 
                                 Molim svakoga za eventualne
                           primjedbe! 
                                 S poštovanjem,
                           
                                 Branko Sorić 
                           ---------------------------------
Vlaška 84 ,  10000 Zagreb
E-mail:  branko.soric@zg.t-com.hr  
Web:  https://soric-b.tripod.com/sp/   
                           https://soric-b.tripod.com/b2/  
https://soric-b.tripod.com/dokumenti/ 
......itd.