SP
Home | STAN | U.sud/DORH | NAKNADA | ZNS | Ludilo | IX.13./Crkva | Dom | Pravednost | Dug | Dobrota | OBZOP | 999g/pojmovi | Predsjedniku RH | ZASTARA | XI 09 | II 10 | Pisma IX 09 | Ugovor | Becic(Sabor) | Long lease etc. | Cl.48.ZNS | Possessions/ECHR | Stecena prava | Socijalna pravda | Aneks G / R.1096 | VIII 08 | VII 08 | UN1 | UN2

VIII 08

                                                                               (Nominalno vlasništvo -  Vidi dolje: "DODATAK* )
                                                                                .

ZLOČINI  VLASTI  I  BORBA  GRAĐANA

  (Poslano novinama)

                                                                                                                    12. VIII. 2008

          

      NAPOMENA:  Slijedeća dva teksta sadrže velikim dijelom stajališta većine nositelja stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima i članova udruga nositelja s. p. (udruženih u SUSH).  Ta stajališta su prihvaćena na sastancima tih udruga i objavljivana su u novinama i drugdje.   Plavim slovima je označen dio teksta, koji sadrži stajališta nekih pojedinaca  (nositelja s. p.  i drugih),  koja su ujedno i moja stajališta i prijedlozi, a o kojima se možda još nije raspravljalo na sastancima SUSH-a.

------------------------------------------------------------------------------      

        

(1.)   Zabluda ili krivica?

               

      Jedan od najjednostavnijih i najpouzdanijih načina za testiranje poštenja i vjerodostojnosti političara i stranaka jest njihovo stajalište prema našem stanarskom pravu i otkupu naših stanova (tzv. "privatnih neuseljivih" stanova).  Prije dolaska na vlast nekadašnje SDP-ovske koalicije, Tomčić (HSS) je govorio da su oni koalicija "poštenih ljudi". Mnogi su tada bili još naivni i vjerovali u tu koaliciju! Vjerovali su i u Račana, a to se, ustvari, temeljilo samo na lijepim riječima i na njegovoj šutnji o bitnim stvarima - na koju šutnju on nije imao pravo, jer je SDP (poput mnogih drugih) još davno prije toga jasno rekao da mi trebamo dobiti jednako pravo otkupa svog stana kao što su dobili drugi. Tek nakon četiri jalove godine te vlasti, saznali smo da je Račan zapravo bio ili u zabludi. ili nešto mnogo gore od toga.  (Ako se radilo samo u zabludi, zašto se njegove pogreške ne ispravljaju?).

      Danas  ne znamo što misli Milanović, jer i on za sada uglavnom šuti o najbitnijim pitanjima. Danas smo pametniji, pa znamo da šutnja nije nikakav razlog da mu vjerujemo, nego je, naprotiv, razlog da tražimo njegovu otvorenost, iskrenost i pošteno djelovanje. Milanović mora svojim djelima dokazati svoje poštenje. Neka već jednom počne jasno, glasno i nepokolebljivo govoriti i raditi ono što je pošteno, a to znači, između ostaloga, da on i SDP trebaju zahtijevati i ostvariti naše pravo na otkup naših stanova (za oko deset posto cijene, itd., kao što su otkupljeni drugi stanovi).

                

      Mi smo od 1991. godine stalno javno objašnjavali, da su smiješne priče bivših vlasnika oduzete imovine, kao i dijela političara i njima poslušnih pravnika (nedovoljno sposobnih ali "politički podobnih" sudaca Ustavnog i Europskog suda, a i nekih drugih) o tome, da su samo nacionalizirani stanovi "oduzeta imovina", a da tzv. "privatni neuseljivi" stanovi, navodno, "uopće nisu bili oduzeti", budući da nekadašnji vlasnici nisu bili izbrisani iz zemljišnih knjiga. Objašnjavali smo da su bivšim vlasnicima naših (tzv. "neuseljivih") stanova bila u SFRJ, zakonima trajno i zauvijek oduzeta vlasnička prava (posjeda, uporabe stana, itd.) a bez tih prava ne postoji niti može postojati vlasništvo (NEOVISNO o onome ono što piše u zemljišnim knjigama!), tako da su oni time prestali biti zakoniti vlasnici te su ostali samo nominalni (prividni) vlasnici.  Nitko od njih, ni bilo tko drugi, nije kroz proteklih sedamnaest godina iznosio nikakve valjane argumente, niti je na ikakav logičan ili razuman način mogao osporiti naše jasne i nepobitne argumente.  

      Svim ozbiljnim ljudima bilo je neshvatljivo, kako je moguća takva pokvarenost i lažljivost nekih osoba, sve dok nije (između 2000. i 2007. godine) pomalo izišla na vidjelo i postala sve jasnija nevjerojatna ali istinita činjenica, da svi ti političari, pravnici, "vrhunski" stručnjaci  (kakvi bi trebali biti suci Ustavnog i Europskog suda),  i drugi,  ne samo da uopće nisu shvaćali osnovne pojmove (kao što je "vlasništvo", "imovina", "stanarsko pravo", "najam", "diskriminacija", "krajnja nužda", itd.), nego nisu znali čak ni ono, što piše u važećim zakonima!  (Ako se radilo o nenamjernoj zabludi, zašto nisu kasnije ispravili svoje "pogreške"?!)

      Predsjednik Vlade i HDZ-a Ivo Sanader odgovorio je na jedno pitanje na televiziji protupitanjem: "Kakvi nominalni vlasnici? Oni su naprosto vlasnici". Na temelju čega je on bivše vlasnike naših stanova smatrao pravim "vlasnicima", ako ne na temelju svoje zablude, da upis u zemljišnoj knjizi sam po sebi uvijek znači isto što i vlasništvo?  Predsjednik SDP-a Zoran Milanović napisao je u pismu od 10. srpnja 2007. predsjednici Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH), pored drugih netočnosti, ovo:  "...pojam koji Vi koristite u svojem dopisu  «nominalno privatno vlasništvo»  ne postoji.  Zakoni u Republici Hrvatskoj su u tom pogledu vrlo jasni - ili netko ima pravo vlasništva ili ga nema...".  - Zar to nije zapanjujuće i žalosno, a za nas opljačkane građane i tragično?!  Protivno Milanovićevom mišljenju, jasno je da vlasništvo, po zakonu i po samoj definiciji, ne postoji bez trajnih i isključivih vlasničkih prava posjeda, uporabe i dr.  Ali u svom pismu predsjednik Milanović spominje i zakone u RH, koje on, očito, u to vrijeme nije dovoljno poznavao (u prvom redu Zakon o vlasništvu - Vidi dolje: DODATAK *). To može biti obična pogreška, ali samo u slučaju da je on kasnije tu pogrešku uvidio, i da namjerava poduzeti sve što je potrebno, da bi se ispravile protupravne i nedopustive odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o najmu stanova.

      Zoran Milanović rekao je, na žalost, u svom pismu još nešto, što je potpuno pogrešno (a slično je rekao i Račan), a to je, da bi trebalo voditi računa i o presudama Europskog suda za ljudska prava "koje ne možete zanemariti. Jedino će se na ovaj način moći donijeti kompromisno i pravedno rješenje". Kakve presude Ustavnog i Europskog suda (koje su pogrešne i protupravne), kakav (nedopustivi) kompromis?! Zar on ne shvaća, da  ne može biti nikakvog kompromisa, jer smo jedino mi potpuno u pravu, a bivši vlasnici nisu ni najmanje u pravu?!  Zar bi Milanović mogao i želio (poput sudaca Ustavnog suda) pristati na kršenje najviših pravnih normi, kao što je Ustav, međunarodni Ugovor o pitanjima sukcesije sa svojim Aneksom G, itd.?!  Zar on ne zna da je Europski sud skandalozno i potpuno neistinito nazvao naše stanarsko pravo "zaštićenim najmom" ("specially protected tenancy") te je to stanarsko pravo isto tako sasvim pogrešno tretirao i donio nedopustive, protupravne odluke?! Zar Milanović nije pročitao(?!) činjenice navedene na Internetu, na ovim adresama:

http://soric-b.tripod.com/dokumenti/ 

http://soric-b.tripod.com/dokumenti/id11.html   (itd.)

 

      Zar se Milanović ne zgraža nad činjenicom da državno odvjetništvo ne provodi istragu (možda uz pomoć Interpola?), i da pogrešne odluke i lažni navodi  (klevete, falsifikati)  Europskog suda nisu još uvijek ispravljeni?

 

      Odluke Ustavnog i Europskog suda, koje se odnose na naša stanarska prava, donesene su 1998. i 2000. godine. Svakom poštenom čovjeku bilo je odmah, i uvijek do danas, potpuno jasno da su te odluke skandalozne, pogrešne, nedopustive, da ih Sabor mora ispraviti, a da suci trebaju odgovarati.  SDP (kao i mnogi drugi) uvijek je zauzimao ispravno stajalište, suprotno tim odlukama i znajući za njih  - dakle ne samo prije nego i nakon njihovog donošenja.  Na pr., u SDP-biltenu (broj 6) od 13. ožujka 2003., na str. 16., gdje se govori o zakonskim prioritetima, piše ovo:  "SDP će tražiti da se do donošenja izmjena Zakona o najmu stanova svim nositeljima stanarskog prava, koji još nisu otkupili stanarsko pravo, osigura da po povoljnim uvjetima otkupe svoje stanove, a da se vlasnicima osigura tržišna naknada za te stanove".  I sad se, nakon nekoliko godina (2007. god.),  Milanović tobože "sjetio" da postoje odluke Europskog suda, ali je "zaboravio" da su te odluke loše, pogrešne, ništavne (na temelju Aneksa G), itd., te da one moraju biti ispravljene (a samo po sebi je jasno, da suce i još neke treba smijeniti i pozvati na odgovornost), a nije istina da se te odluke "ne mogu zanemariti"!  U Saboru treba (i odavno je trebalo) predložiti izmjene zakona, po kojima ćemo dobiti pravo otkupa naših stanova (tzv. neuseljivih), pa ako to ne bude prihvaćeno, treba to isto stalno ponovno predlagati!  (Glasovanje u Saboru mora biti javno, na Internetu moraju uvijek biti objavljena, i moraju zauvijek ostati zabilježena, imena zastupnika koji su glasovali "za" a koji "protiv" nekog prijedloga!).

        

      Ako Milanović (i bilo tko drugi) možda misli, da bi se trebalo ili smjelo prekršiti Ustav, Aneks G,  itd.,  radi nekakve tobožnje  "više pravde", po kojoj bi se pod svaku cijenu i protupravno nastojalo izvornim vlasnicima vratiti ono što je bilo oduzeto za vrijeme SFRJ, i što se po Aneksu G ne smije vratiti njima nego se mora vratiti nama, kako to da oni  ne  traže  i vraćanje nacionaliziranih stanova, nego samo naših?!!!  (Napomena: Izvorni vlasnici trebaju dobiti naknadu od države, po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe,  stavak 10.)-

            

      Mi  ne  bismo  u ovom času uopće mogli imati bolje mišljenje o Milanoviću nego o Račanu, kad ne bi iz izjava nekih drugih istaknutih SDP-ovaca proizlazilo, da će SDP (navodno) ipak tražiti, boriti se i uporno u Saboru predlagati ono isto, na čemu je i prije uvijek insistirao, a to je naš otkup naših stanova, i to na potpuno isti način kao što su i drugi otkupili svoje stanove.  Ako SDP ne bi to ostvario, to bi bilo neoprostivo, bili bismo izdani ne samo mi, nego bi bila izdana i pravda, poštenje, pravni poredak, pravna država, a time i Republika Hrvatska. 

                                         

                       

(2.)   Svi odmah u neprekidnu borbu za ljudska prava!

             

      Kad govorimo o 17-godišnjoj teškoj diskriminaciji, maltretiranju, pljački imovine i domova nositelja stanarskog prava, koja je samo dio tzv. "pretvorbe" i ostalog protupravnog ponašanja vlasti u Hrvatskoj, ne možemo to promatrati odvojeno od onoga što se događa u Europi, a i u nekim drugim zemljama, gdje izgleda da situacija nije bolja nego ovdje.  (Treba hitno spriječiti našu vlast da nas preda ili proda Europi i učini nas njihovim slugama. Dobro je, radi primjera, podsjetiti na neopravdano i štetno odustajanje naše vlasti od primjene ZERP-a).

      Kakvu kaznu zaslužuju vlastodršci, na pr. u Grčoj ili Kini (ili drugdje), ako je istina ono što smo čitali u novinama o slučaju Laptalo, ili o deložacijama stanara u Kini radi izgradnje objekata za olimpijadu?  Ali, prije odgovora, trebalo bi imati sigurne dokaze o onome što se tamo uistinu dogodilo. Za razliku od toga, kod nas se točno zna što se dogodilo, svaki građanin ima na raspolaganju nepobitne dokaze - svatko može u Narodnim novinama i na Internetu lako naći i na svoje oči vidjeti što piše, na pr., u Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (stavak 10), u Aneksu G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije, u članku 30. i 48. Zakona o najmu stanova, i u odgovarajućim dijelovima odluka Ustavnog i Europskog suda, koje se odnose na ukidanje stanarskog prava u našim (tzv. "privatnim neuseljivim") stanovima. Svakom zdravom, normalnom, poštenom i donekle inteligentnom čovjeku, koji to pročita, upast će odmah u oči nelogičnosti i apsurdi, koji nisu ništa manji nego kad bi se tamo tvrdilo, na pr., da je crno isto što i bijelo, ili da je 2×3=19, ili da sunce izlazi na zapadu, itd.

      Tko može biti kriv za zločinačke zakonske odredbe, ako ne osobe koje su za to odgovorne, jer se nalaze u vrhovima vlasti? A tko je odgovoran, ako ne predsjednik Vlade i još par desetaka ljudi na čelu HDZ-a i na čelu nekoliko drugih vodećih stranaka, te većina sudaca Ustavnog i Europskog suda?

      Takvo zločinačko donošenje i neispravljanje zakonskih odredaba i sudskih odluka toliko je opasno, a posljedice su toliko teške i dalekosežne, da krivci -  koje treba tražiti i naći među odgovornim osobama  - zaslužuju najteže kazne. Najblaže od tih teških kazni (po mišljenju i osjećaju za pravdu poštenih osoba s kojima sam razgovarao)  trebaju biti ove:  zatvor od nekoliko desetaka godina uz konfiskaciju cijele imovine, osim one koja je neophodno potrebna za život takvim pojedincima.  Dakle,  ne  treba im konfiscirati stanove u kojima stanuju, namještaj, odjeću i obuću koju nose, i sl., ali gotovo sve ostalo treba oduzeti, a tu spadaju, na pr., vikendice, jahte, automobili (osim možda jednog, i to najjeftinijeg), svi  iznajmljeni  stanovi,  zbirke umjetnina, nakita [i satova(!) i sl.], najmanje 90 posto ušteđevine u bankama, dionice, itd. 

      Suditi im treba što prije (zapravo odmah - ako još ima poštenih državnih odvjetnika i sudaca), a radi toga su možda potrebne i odgovarajuće izmijene zakona, Ustava i međunarodnih ugovora, kojima će se ukinuti razne smicalice, kao što su zastare, imunitet, nekažnjavanje u slučaju da kazne nisu bile propisane prije nego su zločini izvršeni, i dr.  Političari, državni odvjetnici i suci koji to ne ostvare, trebaju biti kažnjeni na isti način. (Ponovno treba naglasiti da se radi o jasnim, notornim stvarima i činjenicama, i o dokazima, koji su svakom lako dostupni).

      Ne zaslužuju li sličnu (ne manju) kaznu i neki vlasnici novina, odnosno odgovorne osobe na čelu uredništava, ako ne objavljuju ovakve tekstove?  U najmanju ruku, ako ovaj tekst ne objave gotovo sve novine kojima ga šaljem, to će biti još jedan od mnogih dokaza, da demokracija i sloboda govora nije ništa drugo nego najobičnija obmana i prevara građana. U tom slučaju ne preostaje ništa drugo, nego razmišljati o drugim načinima za sprječavanje ovakve prikrivene diktature, despotizma i tiranije  (ali,  jasno, bez vršenja atentata ili sličnih fizičkih napada na ljude, bez tjelesnog povrjeđivanja, premlaćivanja, ubojstava, i sl.).

      Razne nevladine organizacija ili udruge, koje bi trebale štititi ljudska prava, uglavnom nešto pričaju, iznose i donekle objavljuju svoja mišljenja. stajališta, zahtjeve, a u najboljem slučaju ponekad organiziraju poneki prosvjedni skup. To je potpuno nedovoljno!  Predlažem onim građanima, koji su sposobni i pošteni, da stvore novu organizaciju za borbu protiv zločina vlastodržaca, koja organizacija će u ovom tekstu biti nazvana  OBZOP  ("Organizacija za borbu protiv zlouporabe ovlasti i položaja").  Slične organizacije već postoje, a to su sindikati, koji raspolažu priznatim i legalnim načinom borbe za prava radnika, a to je štrajk.  Nije dovoljno pričati o kršenjima ljudskih prava, nego se treba  i  BORITI  za svoja prava, a to znači da protivnici (krivci) moraju osjetiti nekakve konkretne neželjene posljedice zbog vršenja svojih zlodjela. (Tako se, na pr., štrajkovima može umanjiti dobit poslodavca, što on i te kako osjeća).

      Štrajkati mogu radnici, ali kako da se bore stari, nemoćni, invalidi, nositelji stanarskog prava i druge opljačkane i diskriminirane osobe i obitelji, nezaposleni i otpušteni s posla (koji umjesto da dobiju odštetu, čak moraju, po jednoj nedavnoj presudi, plaćati odštetu poslodavcu!), i svi ostali oštećeni građani?  Potreban je nov način borbe - neka vrsta "štrajka" građana protiv vlasti, Vlade, političara, sudaca, državnog odvjetništva, itd.

      Bilo bi dobro da u osnivanju i radu OBZOP-a pomognu i sudjeluju i sindikati te neke političke stranke (nipošto sve, nego samo neke, kao što su IDS i SDP).

      O načinima borbe treba razmisliti, a ovdje ću samo nabaciti nešto, što mi u ovom času pada na pamet. Koliko sam vidio na televiziji, kad "zeleni" žele spriječiti prijevoz opasnog otpada (ili sl.), oni legnu na cestu ili na neki sličan način blokiraju prometnice, a policija ih ne tuče, nego ih odnosi s tih mjesta. I kod nas je ponekad dolazilo do blokada prometnica postavljanjem vozila na njih.  Ne znam je li takav način borbe reguliran nekakvim propisima ili nije. Ali, sjetimo se da nekoć ni radnički štrajkovi nisu bili dopušteni, nego su bili čak i brutalno sprječavani, ali radnici su se izborili za zakonsko priznanje svog načina borbe.  Slično trebaju postići i svi drugi. Treba se u početku boriti na one načine koji nisu zabranjeni, ali uz to treba pronalaziti i nove načine, koji, ako možda danas nisu dopušteni, trebaju uskoro postati zakonski dopušteni i regulirani.

      Na pr., OBZOP bi mogao (trebao) nabaviti dizalice, pomoću kojih bi, u opravdanim slučajevima, postavljao teške betonske blokove na određena mjesta  - tamo gdje će to smetati pojedinim odgovornim osobama, na pr. nekim političarima, sucima, državnim odvjetnicima, i sličnima.  Ako je, recimo, negdje parkiran automobil predsjednika Vlade ili Sabora ili Ustavnog suda, ili glavnog državnog odvjetnika, taj auto bi se mogao ograditi betonskim blokovima, ili bi se takvi blokovi postavili pred ulaz u njegovu obiteljsku kuću ili garažu, i sl.  Zakonom bi se trebalo odrediti, da takve blokove, ako ih je postavio OBZOP, vlast ne smije ukloniti odmah, nego tek nakon nekog određenog vremena, i to (djelomice ili potpuno) na trošak te odgovorne osobe. To je samo jedna ideja, a vjerojatno će se drugi sjetiti i nečeg boljega. U borbu treba krenuti što prije (t.j. odmah), a ona u sebi uključuje i borbu za legalizaciju same te borbe!

      U svakom slučaju, neophodno je potrebna organizirana borba, a nipošto nisu dovoljne današnje udruge, čiji rad se dobrim dijelom svodi na "mlaćenje prazne slame i gubljenje vremena". Dobro su primijetili neki članovi udruga nositelja stanarskog prava, da ovi naši (i drugi slični) vlastodršci ne reagiraju na ništa drugo, nego samo na ono čime su neposredno ugroženi ili kad osobno trpe neku štetu.

                 

      Druga važna zadaća OBZOP-a  u borbi za ljudska prava svih građana treba biti izdavanje jednih zaista nezavisnih novina (dnevnih, ili, za početak, bar tjednih), koje bi se bitno razlikovale od svih koje danas postoje.  Razlike trebaju biti slijedeće:  

      Te OBZOP-ove novine trebale bi biti bar upola jeftinije od ostalih  (umjesto 7 kuna, trebale bi koštati možda 2 ili 3 kune);  bilo bi dovoljno da imaju desetak ili dvadesetak stranica, a bar 10 ili 20 posto tog prostora trebaju zauzimati pisma ili članci čitatelja (premda bi se mogli objaviti i pojedini članci novinara i raznih stručnjaka);  osim običnog malog oglasnika i velikih komercijalnih oglasa, trebao bi postojati odvojeni  MALI  INTERNET  OGLASNIK  (s malim plaćenim oglasima, u kojima bi bili navedeni kratki opisi i adrese web-stranica, na kojima se mogu naći opširniji tekstovi čitatelja ili drugih autora);  bilo bi dobro u tim novinama objavljivati i relativno jeftine velike nekomercijalne oglase.  Osim navedenoga, te bi  OBZOP-ove novine morale sadržavati sve važnije vijesti i obavijesti koje se nalaze i u drugim novinama, ali bi to sve bilo mnogo kraće napisano.  Ukratko, to bi bile jedine ozbiljne, korisne i pametne novine za razliku od drugih, koje su danas najčitanije, a u kojima najveći dio prostora otpada na propagandu u korist vlasti, bogataša, i sličnih, odnosno na razne tračeve, plitku zabavu, modu, i slične nevažne stvari.

                         

___________________  

* DODATAK:

Pismo poslano novinama i drugima 1. VIII. 2007.  

(objavljeno u Jutarnjem listu od 13. VIII. 2007., str. 58.):

      » Sudski vještak Žarko Željko, odgovarajući u Jutarnjem listu od  28. 7. 2007. (str. 46) na pitanje o vlasništvu i pravima tzv. "zaštićenog najmoprimca", napisao je ovo:

"Vlasništvo na nekretnini dokazuje se isključivo izvatkom iz zemljišne knjige. Vlasnički list je dokaz vlasništva...". 

      U kojem članku Ustava ili zakona to piše?  To podsjeća na neke izjave premijera Sanadera i predsjednika SDP-a Milanovića, prema kojima, navodno, ne postoji nominalno vlasništvo. Međutim u članku 173. Zakona o vlasništvu piše ovo: "(2) Kad pravo vlasništva nekretnine na temelju posebnoga zakona prestane bez brisanja u zemljišnoj knjizi, takav prestanak prava vlasništva ne može ići na štetu onih koji za nj nisu znali niti su to morali znati, pri čemu se nikomu ne može predbaciti da nije istraživao izvanknjižno stanje".

      Dakle, ako je nakon zakonskog prestanka vlasništva bivši vlasnik ostao upisan u zemljišnoj knjizi, onda se ne može izvatkom iz zemljišne knjige dokazivati da je on vlasnik. Takvo vlasništvo je nominalno (t.j. samo prividno, nepostojeće), a nije zakonito vlasništvo. U tom slučaju zakonito je izvanknjižno stanje.

       dr. med. Branko Sorić «

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

      12. VIII. 2008.

      

      dr. med. Branko Sorić  

      i drugi nositelji stanarskog prava,

      te drugi oštećeni građani 

 

      10000 Zagreb,  Vlaška 84

      Fax: +385 1 4623 436

      E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr