SP
Home | STAN | U.sud/DORH | NAKNADA | ZNS | Ludilo | IX.13./Crkva | Dom | Pravednost | Dug | Dobrota | OBZOP | 999g/pojmovi | Predsjedniku RH | ZASTARA | XI 09 | II 10 | Pisma IX 09 | Ugovor | Becic(Sabor) | Long lease etc. | Cl.48.ZNS | Possessions/ECHR | Stecena prava | Socijalna pravda | Aneks G / R.1096 | VIII 08 | VII 08 | UN1 | UN2

                                                                         .                                                   .

( STANARSKO  PRAVO  JE  IMOVINSKO PRAVO  - vidi dolje: *)

( PO  ANEKSU G  NIŠTAVNA  JE  ODREDBA  "PRESTANKU" 

NAŠEG  STANARSKOG  PRAVA  -  vidi dolje: **)

------------------------------------------------------------------

STANARSKO  PRAVO  JE  NAŠA  IMOVINA, 

A  NIJE  NAJAM,  NEGO  JE  MNOGO  VIŠE  OD   NAJMA !

To pravo se sastoji od trajnih, zakonito zauvijek stečenih, zauvijek nasljedivih,

isključivih imovinsko-vlasničkih prava posjeda stana, uporabe stana itd.

Po svim važećim pravnim normama ta naša prava ne smiju se

  umanjiti, a izvornim vlasnicima država je dužna dati naknadu!  

--------------------------------------------------------------------------------------- (Property...)

 

      U Savez udruga stanara Hrvatske (SUSH) učlanjene su udruge stanara iz više hrvatskih gradova.  (Napomena:  Riječ "stanar" u nazivu spomenutih udruga znači "nositelj stanarskog prava", a preuzeta je iz Zakona o stambenim odnosima (ZSO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka tih udruga. Pod "stanarskim pravom" podrazumijeva se ono stanarsko pravo, koje je bilo definirano i postojalo po ZSO).

      Budući da vlast ne omogućuje slobodu govora i objavljivanje najvećeg dijela naših tekstova u novinama, SUSH je više puta organizirao ulične prosvjede diskriminiranih, oštećenih (opljačkanih) i maltretiranih nositelja stanarskog prava u tzv. "privatnim neuseljivim" i drugim stanovima.

Slika iz Novog lista od 3. VII. 2008.
novilist3vii08.jpg
(Prosvjedni skup SUSH-a).

Jedan od tih prosvjednih skupova održan je 2. srpnja 2008. u Zagrebu ispred Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (ulica Republike Austrije 20), jer vlastodršci sprječavaju proteste ispred Vlade i Ustavnog suda (na Trgu sv. Marka).

      Na taj skup je reagiralo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva priopćenjem na svojim web-stranicama, a kasnije i pismom koje je objavljeno u Novom listu 30. srpnja 2008.  SUSH je poslao Novom listu (i na druge adrese) slijedeći odgovor na to pismo:

SUSH

SAVEZ UDRUGA STANARA HRVATSKE

(ALLIANCE OF TENANTS’ ASSOCIATIONS OF CROATIA)

Laginjina 11,    10000 Zagreb,    Croatia

 

Tel+Fax: ++385 1 4668 217  /  091 52 57 909 & 098 52 00 22

Pro aris et focis   Za ognjište i za dom    For hearth and home

                                                                                                       30. srpnja 2008.

Uredništvu Novog lista

 

      Glasnogovornica Minis­tarstva zaštite okoliša i graditeljstva Kata Gojević reagira u Novom listu od 30. srpnja 2008. (str. 28)  na takav način, kao da ne razumije o čemu se radi, i kao da ne zna da je upravo Ustavni sud taj, koji svojim odlukama krši Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije (i dr.). (Naime, u Novom listu je ranije bilo napisano, vjerojatno zabunom, da smo mi - prosvjednici  tražili poštivanje odluka Ustavnog suda, protiv kojih smo uistinu prosvjedovali).

      Po Ustavu RH, spomenuti međunarodni ugovor jači je od zakona. Njegovim Aneksom G određeno je bezuvjetno poštivanje i povrat naših trajnih, isključivih i nasljedivih vlasničko-imovinskih prava (posjeda stana itd.) iz 1990. godine, koja prava se uopće ne mogu usporediti sa privremenim posjedom stana kakav imaju najmoprimci!  To, što Zakon o najmu stanova, kako navodi K. Gojević, "najmoprimcu štiti posjed stana koji ne može otkupiti" ne znači ništa drugo, nego zločin vlasti  t.j. protupravnu otimačinu (pljačku) imovine nositelja stanarskog prava, vrijedne desetke ili stotine tisuća eura!  *

                    

Predsjednica Saveza udruga stanara Hrvatske

     

Prof. Volga Vukelja-Dawe

Jurjevska  12

10000  Zagreb

Tel.: 1 4668 217

091 52 57 909

098 52 00 22 

-------------------------------------------------------------------------------------

*   (Tzv. "zaštićeni najam" je privremen, kratkotrajan, i njegova je vrijednost zanemariva u odnosu na vrijednost vječnog stanarskog prava.  "Zaštićeni najmoprimac" je kandidat za ulicu ili eventualno za najam u najmanjem i bezvrijednom zamjenskom stanu.  Ako bi se stanarsko pravo usporedilo s najmom, onda bi to mogao biti samo najam na tisuću godina (ili još dulji rok) bez mogućnosti da nominalni vlasnik da otkaz ili da povisi vrlo malu stanarinu, koja bi iznosila, za 100 m2 (preračunato na današnju vrijednost), negdje oko tri posto prosječne mjesečne plaće u Hrvatskoj). 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vidi "linkove" na vrhu ove stranice, ili "klikni" ovdje:  VIII 08  ili  VII 08 ;  Aneks G ;  Socijalna pravda ;  Stečena prava  Possessions/ECHR ;  Cl.48.ZNS  Ugovor ; XI 09 

http://soric-b.tripod.com/b2/ 

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

   PISMO  OBJAVLJENO  U  JUTARNJEM  LISTU  OD  13. VIII. 2007.  (str. 58.):

      Sudski vještak Žarko Željko, odgovarajući u Jutarnjem listu od  28. 7. 2007. (str. 46) na pitanje o vlasništvu i pravima tzv. "zaštićenog najmoprimca", napisao je ovo:  "Vlasništvo na nekretnini dokazuje se isključivo izvatkom iz zemljišne knjige. Vlasnički list je dokaz vlasništva...". 

      U kojem članku Ustava ili zakona to piše?  To podsjeća na neke izjave premijera Sanadera i predsjednika SDP-a Milanovića, prema kojima, navodno, ne postoji nominalno vlasništvo. Međutim u članku 173. Zakona o vlasništvu piše ovo: "(2) Kad pravo vlasništva nekretnine na temelju posebnoga zakona prestane bez brisanja u zemljišnoj knjizi, takav prestanak prava vlasništva ne može ići na štetu onih koji za nj nisu znali niti su to morali znati, pri čemu se nikomu ne može predbaciti da nije istraživao izvanknjižno stanje".

      Dakle, ako je nakon zakonskog prestanka vlasništva bivši vlasnik ostao upisan u zemljišnoj knjizi, onda se ne može izvatkom iz zemljišne knjige dokazivati da je on vlasnik. Takvo vlasništvo je nominalno (t.j. samo prividno, nepostojeće), a nije zakonito vlasništvo. U tom slučaju zakonito je izvanknjižno stanje.

       dr. med. Branko Sorić

------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

   KOPIJA  PISMA  POSLANOG  JUTARNJEM  LISTU:  
                                                                                               23. VIII. 2008.

Cijenjeno Uredništvo!

      U Jutarnjem listu od 23. VIII. 2008., str. 47., na pitanje o mogućnosti istjerivanja iz stana obitelji sa stanarskim pravom, dipl. iur. Boris Makarović odgovara da u praksi postoje problemi, iako su "prema sadašnjem tekstu Zakona jednostavni uvjeti za otkaz ugovora o najmu stana zaštićenom najmoprimcu", te smatra da se mora primjenjivati zakon "koji je trenutno na snazi, bez obzira je li dobar ili loš". Možda se radi samo o njegovoj zabuni, ili o nejasnom izražavanju, ali ta tvrdnja ne izgleda moralno ni pravno prihvatljivom. Takvi pojednostavljeni "recepti" za primjenu zakona dovode do teških nepravdi!

      Među loše zakone spadaju npr. protuustavni zakoni, koji mogu biti na snazi  -  ali i Ustav je na snazi! Ako je neki zakon očito protuustavan, tvrdnja da se on ipak "mora" primijeniti, znači da bi sudac morao svjesno prekršiti Ustav, premda je dužan držati se Ustava a ne samo zakona (odnosno odluka Ustavnog suda). Ako sudac nije dovoljno inteligentan da bi mogao biti siguran je li zakon protuustavan, njemu se može oprostiti što je primijenio loš zakon umjesto Ustava, ali se može (bar ponekad) postaviti i pitanje njegove sposobnosti da uopće bude sudac. Ako je sudac dovoljno SVJESTAN očite protuustavnosti nekog zakona, on mora primijeniti Ustav, a ne smije svjesno primijeniti protuustavan zakon  (odnosno odluku Ustavnog suda).

      S poštovanjem,

      dr. med. Branko Sorić

---------------------------------

Vlaška 84

10000 Zagreb

Fax: +385 1 4623 436

E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr

----------------------------------------------------------------------------

          

*  STANARSKO  PRAVO  JE  IMOVINSKO PRAVO

         A)  Prijepis dijela presude iz 1973.:

             ---

VRHOVNI SUD HRVATSKE

     ZAGREB

Broj: Gž 557/72-2    

                       P R E S U D A

                       U IME NARODA!

(......)

    Kao što je već u rješenju ovog suda od 31.III.1971. br. Gž 8ol/7o-5 rečeno, stanarsko pravo je također i imovinsko pravo, pa protupravni gubitak ovog prava ima za posljedicu zahtjev za naknadu štete. Zbog toga, tužiteljica ima pravo tražiti od tužene naknadu štete, jer joj je ova onemogućila svojim protupravnim djelovanjem da koristi svoje stanarsko pravo... 

(......)

  U Zagrebu, 17. siječnja 1973.

                                 Predsjednik vijeća:

                                 Dr. Ivan Špan v.r.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

      [Gornja presuda navedena je samo radi ilustracije, a i bez nje je potpuno jasno da je stanarsko pravo imovina ("possessions");  na pr., "klikni" ovdje. - Slika presude (pdf) dobivena je e-mailom 25.XI.2011. od jednog člana Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH)].   

------------------------------------------------------------------------------------------------------c

         B)   Iz Odluke i Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr.

                 od 21. travnja 1999., Narodne novine br.: 39 / 23.04.1999.:

      Obrazloženje .... III. ....1/4.    "....temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prijašnji vlasnici izgubili (su) vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, pa ta prava - jer  VIŠE  NE  POSTOJE - nisu ni povrijeđena donošenjem Zakona o naknadi.  Stoga je  BEZ  OSNOVE  pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka 48. i stavku 1. članka 50. (......) Ustava."

      1/5.  "Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON njegovog donošenja i stupanja na snagu. (......) Nema sumnje da su pravni akti bivše SFR Jugoslavije i SR Hrvatske o oduzimanju imovine suprotni temeljnim načelima i pravilima o zaštiti ljudskih prava navedenih u Ustavu, ali se on na njih niti  

NE  ODNOSI."

__________________________________________________________________

NAPOMENA:

      Zakonima SFR Jugoslavije, mi nositelji stanarskog prava i naše obitelji zauvijek smo dobili ta imovinska prava, koja su istovremeno zemljišno-knjižni vlasnici zauvijek izgubili, tako da ta njihova prava VIŠE  NE  POSTOJE (kao što kaže i Ustavni sud RH).  Stoga je  BEZ  OSNOVE njihovo pozivanje na Ustav RH.   

      Zemljišno-knjižni vlasnici trebaju dobiti samo pravednu naknadu predviđenu Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe (isto kao i bivši vlasnici nacionaliziranih stanova), a mi nositelji stanarskog prava, u skladu s Aneksom G međunarodnog Ugovora o pitanima sukcesije, zauvijek zadržavamo sva gore spomenuta imovinska prava (koja su obuhvaćena stanarskim pravom).  Ta naša prava su postojala 1990. godine, te ih Republika Hrvatska mora priznati i štititi  kao što je određeno Aneksom G.

      Sve gore navedeno potpuno je u skladu s Ustavom RH,  s međunarodnim ugovorima, i s odlukom Ustavnog suda RH iz 1999. god.

      TREBA  JOŠ  NAPOMENUTI  I  OVO:

      (1)  Očito je, da je Ustavni sud RH donio  ISPRAVNU odluku  1999. godine (kao što je gore citirano), koja je i provedena u stvarnosti, t.j. nije poništena nacionalizacija stanova niti su umanjena stečena imovinska prava stanara u tim privatnim stanovima (nego su oni, štoviše, jeftino otkupili te privatne stanove).  Ukratko:  Iz odluke Ustavnog suda RH (iz 1999. god.) jasno je, i ispravno je, da Ustav RH  ne važi za ta gore spomenuta imovinska prava, t.j. ne primjenjuje se na te pravne odnose koji su nastali  PRIJE 1990  godine, nego za njih važi Aneks G. 

      (2)  Dakle, iz gornjega (pod 1) također je potpuno jasno i očito, da je  sasvim  POGREŠNA  (kontradiktorna, nelogična, apsurdna, nemoguća)  primjena Ustava RH  (u odlukama Ustavnog suda iz 1998. i 2005. god.)  na ista imovinska prava koja su stekli nositelji stanarskog prava u drugom dijelu privatnih stanova, jer se također radi o pravnim odnosima nastalim  PRIJE 1990. godine.  (Naime, prema tim odlukama Ustavnog suda RH, za te iste pravne odnose, nastale prije 1990. god., navodno bi važio Ustav RH a ne bi važio Aneks G, a to je suprotno gornjemu, nelogično, apsurdno, nemoguće - jer, kao što je gore rečeno, Ustav RH se  NE  PRIMJENJUJE na te pravne odnose!).  Ustavni suci su se "zabunili" 1998. godine (kad su pogrešno primijenili Ustav), zatim su, 1999. godine, sve ispravno shvatili i napisali, a 2005. godine opet su (namjerno) "zaboravili" to što su ispravno napisali !!!

      Vidi također:  http://soric-b.tripod.com/vrhzla/

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------

 

**   (O Aneksu G) 

...

                 NAŠA  PRAVA  MORAJU  SE  POŠTIVATI  I  ŠTITITI !

                 PO  ANEKSU G  NIŠTAVNA  JE  ODREDBA  O 

           "PRESTANKU"  NAŠEG  STANARSKOG  PRAVA

------

      Iz Aneksa G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije  (koji je, po Ustavu, jači od zakona):

Članak 1.

      Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

      (1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu (......) na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države (......)   

      (b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.  

      (2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. (......)

Članak 6.

      Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, (......) ili drugi položaj.

---------

PRIMJEDBE:

      1.)  Stanarsko pravo je imovinsko pravo (vidi gore!), koje se sastoji od trajnih (vječnih) isključivih prava posjeda stana, uporabe, (itd.), koja prava smo imali na dan 31. prosinca 1990. te je zato  NIŠTAV  prijenos tih naših prava na izvorne ili nominalne vlasnike, koji je učinjen suprotno Aneksu G  zakonskom prisilom nakon 1990. god. (t.j. navodnim "prestankom" stanarskog prava po Zakonu o najmu stanova, 1996. god.).

      Ustavni sud RH rekao je ISPRAVNO u svojoj odluci iz 1999. godine*, da više  NE  POSTOJE  ta imovinska prava izvornih (odnosno nominalnih, zemljišno-knjižnih) vlasnika, koja su oni izgubili po zakonima za vrijeme SFRJ, te da se Ustav RH na njih  NE primjenjuje, i da se oni NE mogu pozivati na Ustav RH.

      Međutim,  OČITO  je  POGREŠNO  (proturječno, apsurdno)  ono, što je Ustavni sud RH kasnije napisao u svom rješenju iz 2005. godine**, t.j. da Aneks G tobože "nije mjerodavan" za naša prava, jer da su stanarska prava (u mnogim slučajevima)  SUPROTNA  USTAVU  RH.  Time se je sam Ustavni sud pogrešno pozvao na Ustav RH i pogrešno ga je nastojao primijeniti na ona nepostojeća prava (koja su vlasnici izgubili u SFRJ), za koja prava je sam taj Ustavni sud konstatirao, da je na njih nemoguće primjeniti Ustav RH!

      U takvoj situaciji, kad Ustavni sud kaže nešto što je očito apsurdno (nelogično, nemoguće, proturječno, suprotno razumu), takvu odluku ili rješenje Ustavnog suda nemoguće je poštivati.  Ako bi se netko pridržavao tog rješenja Ustavnog suda iz 2005. godine, on bi time prekršio Ustav RH i ostale najviše propise (međunarodne ugovore i konvencije, Aneks G....) a također i odluku tog istog Ustavnog suda iz 1999. godine.  Odluke Ustavnog suda RH su obvezne, ali sam Ustav RH i drugi najviši propisi uvijek su jači od odluka Ustavnog suda, a pogotovo od takvih odluka koje su OČITO apsurdne.  (Budući da se Ustav RH primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON 1990. god., nemoguće ga je primijeniti na pravne odnose koji su nastali PRIJE 1990. god.!).

      2.)  Prije više godina, jedan mladi odvjetnik je (zabunom) rekao da, budući da se u članku 6. Aneksa G  spominje "domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava", to bi  (navodno)  trebalo značiti da Aneks G  "priznaje to domaće zakonodavstvo, pa time priznaje i Zakon o najmu stanova, kojim se ukida stanarsko pravo".  

      To je potpuno pogrešno! 

      SVE odredbe svih propisa, pa tako i Aneksa G,  MORAJU se poštivati, a samo ako bi to bilo nemoguće (u slučaju da se odredbe međusobno isključuju), moglo bi doći do derogacije.  Budući da takvog isključivanja nema, domaće zakonodavstvo MORA biti takvo, da štiti sva stečena prava u skladu s člankom 1. i 2. Aneksa G, a istovremeno se to zakonodavstvo MORA primjenjivati bez ikakve diskriminacije u skladu s člankom 6.

      Drugim riječima, sasvim je moguće  (i mora se)  donijeti zakone kojima će se poštivati sva stečena prava i svi ugovori (sklopljeni do 31, prosinca 1990.)  a također je moguće (i mora se) primjenjivati te i takve zakone bez ikakve diskriminacije.

      [ Ako to nekome nije jasno, može mu pomoći slijedeća usporedba: 

      Pretpostavimo da po nekom propisu svaki građanin i građanka ima "pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno", a svaka trudnica ima "pravo dobiti besplatno pola litre mlijeka dnevno". Trudnica je građanka, pa ima pravo i na novčanu pomoć i na mlijeko.  Ali, kad bi u propisu pisalo, da  (a)  svaka osoba ima pravo na 1000 kuna, i da  (b)  muškarci nemaju to pravo, onda bi došlo do derogacije, jer, iako su muškarci osobe, nemoguće je poštivati i njihovo pravo pod (a) i odredbu pod (b), jer je nemoguće da netko istovremeno ima i nema pravo na 1000 kuna. Dakle, u tom slučaju bi samo ženske osobe imale pravo na 1000 kuna.]

      Naša zauvijek stečena imovinska prava na našim stanovima  NISU  PRESTALA  odredbom Zakona o najmu stanova, jer je ta odredba  NIŠTAVNA  po Aneksu G.  Izvorni vlasnici  NEMAJU pravo na naše stanove (jer su to pravo izgubili, kao što je rekao i Ustavni sud), ali  IMAJU pravo na naknadu od države po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe!

__________________

*   Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999.  Narodne novine br.: 39  /  23.04.1999.

      "...temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prijašnji vlasnici izgubili vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, pa ta prava - jer više ne postoje - nisu ni povrijeđena (......) Stoga je bez osnove pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka 48. i stavku 1. članka 50. (......) Ustava.  (......)  Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje samo na pravne odnose koji su nastali nakon njegovog donošenja i stupanja na snagu. (......)  ...pravni akti bivše SFR Jugoslavije i SR Hrvatske o oduzimanju imovine suprotni (su) temeljnim načelima i pravilima o zaštiti ljudskih prava navedenih u Ustavu, ali se on na njih niti ne odnosi."

**   Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-993/23 i dr.  od 9. veljače 2005. Narodne novine br.: 32  /  09.03.2005.

      " Članak 2. Aneksa G Ugovora nije mjerodavan u konkretnom slučaju (......)  ...pravne institute socijalističkog ure­đe­nja bivše SFRJ koji su suprotni temeljnim jamstvima sloboda i prava čovjeka i građanina zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske, među koje institute pripada i stanarsko pravo, uključujući i ugovore na temelju kojih se ono stjecalo."

------------------------------

      Branko Sorić i drugi nositelji stanarskog prava  (XII. 2011.)