----- Original Message -----

From: Branko Soric

To: anthony-john.dawe@zg.t-com.hr ; ante.bartulica1@zg.t-com.hr ;  .....(i drugim članovima SUSH-a, i mnogim drugim nositeljima stanarskog prava)

Cc: klubids@sabor.hr ; sdp@sdp.hr ; strankahsu@hsu.hr ; ured@predsjednik.hr ; delegation-croatia@ec.europa.eu ; ......(i mnogim drugima)

Sent: Saturday, February 20, 2010 1:49 PM

 

 (Dio e-maila)

 

      Neki ljudi, koji su na vlasti ili blizu vlasti u Hrvatskoj, a možda i drugdje, nastoje oteti prava (imovinu i sl.) nositelja stanarskog prava, da bi time ostvarili protupravnu korist za nekog drugoga.

      1.  Koja su naša prava (koja nam se žele oteti)?

      Naša prava (ponavljam) su ona, koja smo zauvijek stekli u okviru stanarskog prava, t.j.  vječno, nasljedivo, isključivo pravo posjeda istog našeg stana (u kojem imamo stanarsko pravo), pravo uporabe, stanovanja, itd., bez mogućnosti prestanka (otkaza i sl.) voljom nominalnog vlasnika, uz našu obvezu plaćanja vrlo male stanarine kakvu smo plaćali u SFRJ kad smo stekli stanarsko pravo. Ako naše stanarsko pravo "prestaje" (Zakonom o najmu stanova), to znači da se mijenja samo naziv, a ne može se umanjiti sadržaj našeg stanarskog prava. Drugim riječima, naše vječno stanarsko pravo može biti pretvoreno u nasljedivi najam na tisuću godina (ili neki još dulji rok), bez mogućnosti prestanka voljom nominalnog vlasnika, uz našu obvezu plaćanja iste vrlo male stanarine, kao što je gore rečeno.  Osim toga, zbog socijalne pravde moramo dobiti i jednako pravo otkupa naših stanova (za desetinu cijene, uz otplatu na trideset i dvije godine, itd.) kakvo su dobili čak i obični najmoprimci  - također zbog socijalne pravde  - po članku 48. Zakona o najmu stanova (1996).

      2.  Čime su zajamčena ta naša prava?

      Ta naša prava zajamčena su međunarodnim Ugovorom o pitanjima sukcesije (Aneks G), Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Ustavom RH, Europskom konvencijom o ljudskim pravima, itd.  Sve to  ne poštuju, nego krše, mnogi političari, suci Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, i drugi, koji nisu rekli, da mi zadržavamo naša prava (navedena gore pod 1.) nego su rekli da smo mi dobro "zaštićeni", a ta "zaštita" znači da naša prava postaju sto puta manja. To se vidi, na pr., odatle, što su neki nositelji stanarskog prava čak istjerani iz svojih stanova.

      3.  Gore spomenuti ljudi, koji su na vlasti ili blizu vlasti u Hrvatskoj i inozemstvu, stalno nas nastoje zavarati nekakvim "zamjenskim stanovima".  Neki iz Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH) misle, da su čelnici (političari i sl.) Vijeća Europe (CE = Council of Europe), Europske unije (EU), Ujedinjenih naroda (UN), i drugi, bolji od prije spomenutih, i da će oni prisiliti Sloveniju i Hrvatsku da poštuju naša prava (navedena gore pod 1.).

      Navodno će se već za nekoliko dana vidjeti kako uistinu stoje stvari.

      Ako se ostvare naša prava (navedena gore pod 1.) a također i prava svih slovenskih nositelja stanarskog prava, tada svaka čast i priznanje slovenskoj Udruzi stanara i članovima SUSH-a  koji su s njom u kontaktu, kao i ljudima iz CE, EU, UN....

      Ali, ako rezultat bude samo taj, da bi mi (kao i Slovenci, ili neki od njih i od nas) trebali dobiti samo pravo useljenja u nekakve zamjenske stanove (sa ili bez prava otkupa), onda ću moći zaključiti samo to, da su neki članovi i čelnici SUSH-a bili vrlo naivni i lakovjerni.

      U svakom slučaju, mi i naši potomci (djeca, unuci, praunuci....) uvijek se moramo boriti za sva naša prava, a oni, koji su odgovorni i krivi za naše patnje, nevolje i štetu, morat će biti kažnjeni, bez obzira na smicalice kao što je "imunitet", ili "zastara", ili kao što je princip da ne može biti kazne u slučaju da ona nije bila predviđena u trenutku izvršenja zlodjela, i sl. Te smicalice će se morati ukinuti izmjenom Ustava i međunarodnih konvencija.  Osim što nam se moraju vratiti sva naša prava, morat će krivci (čija imena se ne smiju nikada zaboraviti), ili njihovi potomci, platiti još i ogromnu odštetu nama, ili našim potomcima, za sve što smo pretrpjeli. To se mora zauvijek zapamtiti i uvijek tražiti, sve do trenutka potpunog ostvarenja. Nikad ne može biti zastare ni odustajanja od naših vječnih prava.

      Mi smo u pravu.  Naša upornost mora biti mnogo veća od upornosti onih koji traže, na pr., kažnjavanje ratnih zločina iz vremena drugog svjetskog rata, kao i onih koji traže povrat imovine oduzete nakon 1945. godine.  Jasno je, da mora biti vraćena ta oduzeta imovina, osim stanova sa stanarskim pravom, za koje država može bivšim ili nominalnim vlasnicima dati samo naknada (kao što traži Rezolucija 1096).

      Pozdrav svima,

      Branko Sorić

---------------------------------