SP
Home | STAN | U.sud/DORH | NAKNADA | ZNS | Ludilo | IX.13./Crkva | Dom | Pravednost | Dug | Dobrota | OBZOP | 999g/pojmovi | Predsjedniku RH | ZASTARA | XI 09 | II 10 | Pisma IX 09 | Ugovor | Becic(Sabor) | Long lease etc. | Cl.48.ZNS | Possessions/ECHR | Stecena prava | Socijalna pravda | Aneks G / R.1096 | VIII 08 | VII 08 | UN1 | UN2
Dug

----- Original Message -----

From: Branko Sorić

To: jutarnji_kontakt@eph.hr ; jutarnji.list@eph.hr ; redakcija@novilist.hr ; vecernji@vecernji.hr ; gl.urednik@vecernji.net ; glavniurednik@slobodnadalmacija.hr ; hina@hina.hr ; ....i drugima

Sent: Saturday, July 13, 2013 3:02 PM

Subject: DUG / Svaka obitelj u RH nam duguje....

 

                                                                                       13. VII. 2013.

Cijenjena Uredništva,

      Molim(-o)  da se slijedeći tekst objavi u svim novinama. 

      Budući da ne mogu kupovati i pratiti sve novine, molim Uredništva da me, u slučaju objavljivanja, obavijeste e-mailom. 

------------------------          

PROTUPRAVNO  I  NEDOPUSTIVO:

NEKOME  SE  ODUZIMA  CIJELA  IMOVINA,  DA

NETKO  DRUGI  NE  BI  PLATIO  SVOJ  DUG

OD  PAR  STOTINA  EURA !!!

Ukratko:

      Svaka obitelj u Hrvatskoj  DUGUJE  negdje oko 1000 kuna (u prosjeku)  NAMA - NOSITELJIMA  STANARSKOG  PRAVA u  tzv. "privatnim neuseljivim" (i još nekim)  stanovima!  Sve obitelji  MOGU  i  DUŽNE  SU  dati, ako je potrebno, i više od toga!  Jer, zašto bi se od pojedine NAŠE obitelji smjela  neopravdano  oduzeti vrijednost od 100.000 eura (u prosjeku, grubo približno), t.j. oko 750.000 kuna, a od OSTALIH obitelji nije se oduzelo ništa?!! 

      Država je trebala još davno dati naknadu nominalnim vlasnicima tih stanova novcem  SVIH  poreznih obveznika (t.j. iz proračuna), ali nije izvršila tu svoju dužnost!  Umjesto toga, cijela ta vrijednost  POGREŠNO  JE  ODUZETA  SAMO  OD  OBITELJI  STANARA  U  TIM  STANOVIMA  (protupravnim ukidanjem stanarskog prava),  a ostali porezni obveznici nisu, u tu svrhu, platili ništa!!!  (Danas, navodno, preostaje oko 2000 naših obitelji u tim stanovima, ali od njih je u najtežem položaju par desetaka ili možda par stotina obitelji).

      To se vrlo lako može (i mora) ispraviti, tako da se spomenuta  ukupna  oduzeta  vrijednost  pravedno preraspodijeli na obitelji  SVIH  poreznih obveznika, t,j. da svaka obitelj u Hrvatskoj plati državi porez (koji zapravo DUGUJE NAMA), a to bi moglo biti  u prosjeku  oko 1000 kuna.  Obitelji u Hrvatskoj  IMAJU  DOVOLJNO  NOVACA  da to mogu odmah platiti!  Država treba kupiti te stanove, a mi ćemo ih zatim otkupiti za 10 % cijene s rokom otplate na 32 god. itd.(t.j. jednako kao što su otkupljeni društveni i nacionalizirani stanovi).

      Druga mogućnost je ta, da se cijeli dug preraspodijeli uglavnom na one obitelji koje su otkupile društvene i nacionalizirane stanove. 

Opširnije:

      Izgleda da ljudi na čelu tijela vlasti (Sabora, Vlade, Ustavnog suda...)  i političkih stranaka, na žalost, nedovoljno razmišljaju o pravednosti i poštivanju propisa, pa zato oduzimaju od naroda kad nije pravedno oduzimati, a "ne usude se" oduzeti onda kad je to pravedno, ispravno i neophodno potrebno!

      (Nije se teško dosjetiti, da bi vlastodršci vrlo rado oduzeli od hrvatskih građana 176 milijardi kuna njihovih štednih uloga, ali izgleda da im to u ovom času "ne bi bilo zgodno" - naime, trebali bi opet naći neki prividni razlog za izdvajanje (diskriminiranje) jedne  GRUPE  ljudi, koja će biti nepravedno oštećena, dok se ostali neće buniti.  Dakle, vlastodršci (bar za sada) to ne čine, ali ne čine ni ono što je ispravno i potrebno, jer, izgleda, ne shvaćaju da se dio vrijednosti financijske imovine građana MOŽE bez problema oduzeti (porezom), ALI  SAMO  u situaciji (poput današnje) kada je to  DOISTA  PRAVEDNO!!!).

--

      Bitne činjenice:

      (1)  Mi nositelji stanarskog prava u "privatnim neuseljivim" i konfisciranim stanovima  NEMAMO  NIMALO  VEĆU  OBVEZU  prema nominalnim vlasnicima tih stanova  nego što ju imaju sve ostale obitelji u Hrvatskoj! 

      (2)  Prema svim propisima, naše stanarsko pravo nije se smjelo i ne smije se ukinuti  ni umanjiti, i mora se zauvijek poštivati,  a to  DRŽAVU  NIŠTA  NE  KOŠTA!   (Vidi dolje: "ZAKLJUČAK")

      (3)  SVI  građani  (svi porezni obveznici)  JEDNAKO  SU  DUŽNI  dati državi ekonomsku vrijednost koja je potrebna za NAKNADU izvornim vlasnicima stanova za imovinska prava koja su oni izgubili za vrijeme SFRJ  (a ta naknada je predviđena Rezolucijom 1096*); - ali, naprotiv,  cijela  se  ta ekonomska vrijednost pogrešno oduzima  SAMO  OD  NAS,  što je krajnje nepravedno i protupravno!!!

      (4)  Naše stanarsko pravo se krši, a izvorni ili nominalni vlasnici nisu dobili naknadu, jer su se, kroz proteklih sedamnaest godina, vlastodršci ponašali i ponašaju se krajnje neodgovorno i protupropisno!

---

    --Pogreška vlastodržaca se mora ispraviti:

      Vladajuće stranke obećavale su tržišnu naknadu nominalnim vlasnicima tzv. privatnih neuseljivih stanova, koji ne mogu biti vraćeni u naturi jer se stanarsko pravo po propisima ne smije ukinuti (po Aneksu G, Rezoluciji 1096,* itd.).  Da bi se ostvarilo to obećanje, država je trebala još davno (oko 1991. god.) novcem iz proračuna, t.j. novcem svih poreznih obveznika, kupiti te stanove, ali nije izvršila tu svoju dužnost!  Ukupna vrijednost preostalih 2000 takvih stanova iznosi (grubo približno) negdje oko 1,5 milijardu kuna.  Cijela ta vrijednost  POGREŠNO  JE  ODUZETA  SAMO  OD  NAS  stanara u tim stanovima  (protupravnim ukidanjem našeg stanarskog prava),  a od ostalih poreznih obveznika nije, u tu svrhu, oduzeto ništa!!! 

      Ali, to se može vrlo lako ispraviti pravednom preraspodjelom spomenute ukupne  oduzete vrijednosti na obitelji  SVIH  poreznih obveznika, tako što će svaka obitelj platiti porez koji  DUGUJE,  a to je oko 1000 kuna  (u prosjeku,  a u stvarnosti između par kuna i par tisuća kuna po obitelji).  Taj porez  MORA se platiti, i svaka obitelj ga  MOŽE  VRLO  LAKO  PLATITI  ODMAH, ODJEDNOM, jer 1000 kuna je manje od 1%  ušteđevine koju prosječna obitelj drži u bankama.** 

      (176 milijardi kuna / 1.500.000 obitelji =117.333 kn po obitelji;

       1000 kn /117.333 kn = 0.0085 = 0.85%)

--

      (Treba napomenuti, da nisu u jednako teškom položaju sve obitelji  u spomenutih 2000 stanova.  Par desetaka tih naših obitelji stalno se bore za svoja stanarska prava, a kada je Savez udruga stanara Hrvatske više puta organizirao ulične prosvjede, odazivalo se i sudjelovao u prosvjedu samo po par stotina osoba. Dakle, izgleda da je stvarni broj obitelji, koje traže otkup svog stana, zapravo mnogo manji od 2000, pa će za njihovu kupnju država trebati i mnogo manje novaca.  Prednost pri toj kupnji trebaju imati one naše obitelji, koje su najnepravednije pogođene i ugrožene ukidanjem stanarskog prava, koje su u najtežem položaju, koje nemaju drugu vrjedniju imovinu, itd.).

--

      Vlasnici oko 13.000 tzv. "privatnih neuseljivih" stanova izgubili su za vrijeme SFRJ trajno (zauvijek) svoja prava, koja su trajno (zauvijek) dobili nositelji stanarskog prava.  Kao što je rečeno, država je trebala kupiti te stanove (i još mali broj drugih, konfisciranih), da bismo ih zatim otkupili mi nositelji stanarskog prava  (kojima  i bez otkupa  zauvijek pripadaju praktički sva prava na tim stanovima).  Ti stanovi još uvijek nisu kupljeni, ali njihov broj se u međuvremenu smanjio, pa ih danas, navodno, preostaje oko 2000.

      Približni ukupni potrebni iznos je:  1,5 milijun obitelji 1000 kuna = 1,5 milijarde kuna.  Budući da je nakon 1990. godine  cijela ta vrijednost pogrešno oduzeta  samo  od naših obitelji, koje žive u spomenutim stanovima, prouzročena nam je velika nepravda i protupravna šteta. Zato ostale obitelji moraju VRATITI  korist koja im po pravu  ne pripada, jer je ostvarena protupravno i nepravedno, na  NAŠ  račun, na NAŠU štetu!  - Dakle, kao što je gore rečeno, svaka obitelj treba platiti spomenuti porez koji  DUGUJE  (oko 1000 kuna, u prosjeku), da bi država tim novcem kupila naše stanove, koje ćemo zatim mi otkupiti za 10 % cijene s rokom otplate na 32 god. itd., t.j. jednako kao što su otkupljeni društveni i nacionalizirani stanovi.  Nominalni vlasnici neće biti oštećeni, jer se neće promijeniti ukupni iznos koji im država treba dati, nego će se samo taj ukupni iznos pravedno preraspodijeliti na sve obitelji poreznih obveznika, kao što je trebalo učiniti još mnogo ranije (odmah nakon 1990. godine)!  (Drugim riječima, spomenute ostale obitelji podmirit će svoj dug prema nama, koji ćemo otkupiti svoje stanove, jednako kao što su otkupili i drugi).

      Dug, koji se nama mora vratiti, jest protupravno oduzeto stanarsko pravo, koje ima ekonomsku vrijednost, a u kojem je uključeno i pravo na siguran i vječan posjed svog doma (t.j. stana u kojemu stanujemo).  (Taj će se dug vratiti putem našeg budućeg otkupa tih stanova).  Podmirenje tog duga  ne ovisi o ničijoj dobroj volji, nego je to  DUŽNOST  svih gore spomenutih ostalih obitelji, kao i države!  Ta obveza se mora ispuniti, jer je to jedini  način da se učinjena pogreška i ogromna nepravda ispravi u potpunosti i u skladu sa svim (ne samo prijašnjim nego i današnjim) važećim pravnim normama!

      Dvije mogućnosti preraspodjele:

      Pretpostavimo (radi jednostavnijeg računanja) da je prosječna cijena stana 100.000 eura.  Oko 350.000 društvenih i nacionaliziranih stanova otkupljeno je za oko 10 posto vrijednosti (ili još znatno jeftinije), što bi iznosilo 10.000 eura po stanu.  Ako je rok otplate 30 godina, prosječna mjesečna rata otplate za pojedini stan iznosi oko 28 eura = 208 kuna (približno). 

      Stanarsko pravo imalo je gotovo istu vrijednost kao vlasništvo na stanu  - ili u najmanju ruku, kao što se često kaže, stanarsko pravo je vrijedilo oko 90 posto tržišne cijene stana -  i ta se vrijednost od nas  NE  SMIJE  oduzeti,  jer nominalni vlasnici nemaju pravo na povrat izgubljenih imovinskih prava, a niti na naknadu  (ni po Ustavu ni po međunarodnom pravu, kao što je rekao i Ustavni sud RH 1999. god.***).  Ali, njima je ipak bila obećana pravedna (i čak tržišna) naknada, a to je i u skladu s Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

      Dakle, budući da se željelo i obećavalo dati tržišnu naknadu, država je  i prije bila dužna, i danas je dužna, kupiti preostale takve stanove.  Ukupni trošak za 2000 tih stanova iznosio bi (uz gornje pretpostavke) oko 200 milijuna eura  (= 2000100.000 eura)   t.j.  1,5 milijarde kuna,  i bio bi pravedno raspodijeljen 

       ili  (1)  na oko 350.000 obitelji koje su imale stanarsko pravo i otkupile stanove,

       ili  (2)  na oko 1.500.000 svih obitelji u Hrvatskoj.

      U prvom slučaju  (1)  mjesečna rata otplate za pojedini otkupljeni društveni, nacionalizirani (ili drugi) stan  iznosila bi, u prosjeku, oko 220 kuna, umjesto spomenutih 208 kuna; (t.j. ukupni iznos za pojedini stan uvećao bi se za oko 570 eura). 

      U drugom slučaju  (2)  svaka obitelj u Hrvatskoj treba platiti porez u prosječnom iznosu od oko 133 eura  t.j. oko 1000 kuna. Taj bi se iznos poreza mogao razdijeliti na mnogo mjeseci, ali, kao što je gore rečeno, građani ga mogu  VRLO  LAKO  platiti odjednom (jer 1000 kuna je manje od 1% od prosječnog iznosa ušteđevine koju pojedina obitelj drži u bankama. Vidi dolje**).

      Nema sumnje da je  PRAVEDNO  raspodijeliti ukupni iznos, koji država treba platiti nominalnim vlasnicima stanova  (t.j. oko 200 milijuna eura),  ili  na sve obitelji u Hrvatskoj,  ili, eventualno, većim dijelom na one obitelji koje su (jeftino) otkupile stanove, pri čemu svaka obitelj gubi samo (prosječno, približno) između  133  i  570 eura****,  a  SASVIM  JE  NEPRAVEDNO  I  NEDOPUSTIVO  oduzeti pojedinoj NAŠOJ obitelji  (iz onih 2000 obitelji)  dom i  imovinu vrijednu (u prosjeku) oko 100.000 eura!!! 

--

      Na kraju istaknimo još jednom:  Povrat  DUGA  (t.j.  PROTUPRAVNO  ODUZETE  imovinske vrijednosti, kao i prava na trajni (vječni) posjed svog doma, itd.)  našim obiteljima u privatnim neuseljivim i drugim stanovima  ne ovisi o ničijoj dobroj volji, nego je to  OBVEZA  (DUŽNOST)  svih ostalih obitelji  i države, a pogotovo onih obitelji koje su otkupile društvene i nacionalizirane stanove, i ta obveza se apsolutno MORA izvršiti na temelju današnjih važećih propisa (Ustava RH, Aneksa G, itd.)! 

--

      SVE  TO  MOŽEMO  -  AKO  JE  POTREBNO  I  AKO  NAM  SE  OMOGUĆI  -  DETALJNIJE  JAVNO  OBJASNITI  (U  NOVINAMA)  I  ODGOVORITI  NA  BILO  KAKVE  EVENTUALNE  SUPROTNE  TVRDNJE. 

      Cijelo ovo pismo  POTREBNO  JE  objaviti  u  svim  novinama!

--

      Republika Hrvatska ne smije, u pogledu poštenja, pravednosti, i poštivanja propisa, ostati ispod razine (nekih) država članica Europske unije, a ni ispod razine prijašnjih država (Austrougarske, SFRJ).

________________

Referencije:

  *  Po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, imovinska prava (imovina) oduzeta u SFRJ  ne restituiraju se in integrum ako bi se time povrijedila stečena prava stanara, nego država treba u tom slučaju dati pravednu naknadu izvornim vlasnicima.  -  Po Aneksu G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije (koji je jači od zakona), ništavan je svaki prisilni prijenos imovinskih prava, koja su postojala na dan 31. XII. 1990., a koji je izvršen nakon toga datuma. 

      (Vidi dolje:  Aneks G  i NAPOMENA  O  OBMANI !)

-

  **   http://www.banka.hr/hrvatska/stednja-gradjana-veca-za-6-6-mlrd-kuna     15.05.2013.  "U bankama i stambenim štedionicama građani drže 176,1 milijardu kuna, što je 57,5 posto ukupne financijske imovine građana (......) ...financijska imovina hrvatskih građana u prošloj je godini porasla (......) dosegavši razinu nešto višu od 306 milijardi kuna".   -  [Dakle, pojedina obitelj ima prosječnu ušteđevinu u bankama u iznosu od  117.333 kune  = 176 milijardi / 1.500.000.   Odatle:  1000/117.333= 0.0085 = 0.85%].

-

  ***  Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske  broj U-I-673/1996 i dr.  -  Narodne novine br.: 39 / 23.04.1999. 

      "Obrazloženje  -  III.  1/4.  (......)  ...temeljem zakona i pravnih akata donesenih za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, prijašnji vlasnici izgubili (su) vlasništvo, odnosno druga imovinska prava, pa ta prava - jer više ne postoje - nisu ni povrijeđena donošenjem Zakona o naknadi. Stoga je bez osnove pozivanje na ustavna prava koja se temelje na stavku 1. članka 48. i stavku 1. članka 50. (.....) Ustava."

     "1/5.  Ustav Republike Hrvatske donijet je 22. prosinca 1990. i on se primjenjuje SAMO na pravne odnose koji su nastali NAKON njegovog donošenja i stupanja na snagu.  Nema sumnje da su pravni akti bivše SFR Jugoslavije i SR Hrvatske o oduzimanju imovine suprotni temeljnim načelima i pravilima o zaštiti ljudskih prava navedenih u Ustavu, ali se on na njih niti  NE  ODNOSI. (......)".

      "2/1. (......) "...treba naglasiti da Ustav Republike Hrvatske nema odredaba o denacionalizaciji, odnosno o vraćanju ili odšteti za oduzetu imovinu.  Zbog toga nema neposredne ustavnopravne obveze (......) za njeno vraćanje......".  (......)

      "2/4. (......)  Zbog toga je pozivanje na spomenute međunarodnopravne dokumente (......) bespredmetno (......)"

-

  ****   Pojedina obitelj u Hrvatskoj dužna je platiti PROSJEČNO oko 133 eura  t.j. oko 1000 kuna, a STVARNO pojedina obitelj treba platiti (ovisno o svojoj imovini i prihodima)  otprilike negdje između par kuna i par tisuća kuna.

__________________

      Ako nešto nije jasno ili se s nečim ne slažete, molimo da zatražite dodatna objašnjenja, a to je najbolje učiniti javno putem novina, i to Jutarnjeg lista (jer njega kupujem), koji će, jasno, u tom slučaju biti dužan objaviti i naše odgovore.

     S poštovanjem,

Branko Sorić (dr. med. u mirovini)
Vlaška 84
10000 Zagreb
E-mail: 
branko.soric@zg.t-com.hr
i  
soricbranko@gmail.com
Web: 
http://soric-b.tripod.com/sp/id24.html

http://soric-b.tripod.com/sp/id8.html

http://soric-b.tripod.com/sp/id23.html

http://soric-b.tripod.com/dokumenti/

http://soric-b.tripod.com/vrhzla/

http://soric-b.tripod.com/sp/

http://soric-b.tripod.com/kb/

http://soric-b.tripod.com/ppb/

http://soric-b.tripod.com/index.html
......itd.

        P.S.   Vidi i prethodne  e-mailove,

na pr. od 21. ili 23. VI. 2013. ("PRAVO 

NA  SIGURAN  DOM"),  i  ranije.

 

-----------------------------------------------------------------------------------

 

MEĐUNARODNI  UGOVOR  O  PITANJIMA  SUKCESIJE

ANEKS G  -  Privatna imovina i stečena prava     -    I  NAPOMENE

Članak 1.

Privatna imovina i stečena prava građana i drugih pravnih osoba SFRJ države sljednice štitit će se u skladu s odredbama ovog Aneksa.

Članak 2.

(1) (a) Prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi sljednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se, te će biti zaštićena i vraćena od te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo (......)

(b) Bilo kakav navodni prijenos prava na pokretnu i nepokretnu imovinu učinjen nakon 31. prosinca 1990. i zaključen pod prisilom ili protivno pododjeljku (a) ovoga članka, bit će ništav.

(2) Svi ugovori sklopljeni od strane građana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990, uključujući one sklopljene s javnim poduzećima, poštovat će se bez diskriminacije. Države sljednice omogućit će izvršavanje obveza na temelju takvih ugovora tamo gdje je izvršenje takvih ugovora bilo spriječeno raspadom SFRJ.

Članak 3.

Države sljednice poštovat će i zaštititi prava svih fizičkih i pravnih osoba SFRJ na intelektualno vlasništvo, uključujući patente, zaštitne znakove, autorska prava (......).

Članak 4.

Države sljednice poduzet će mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u ovome Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela.

Članak 5.     (Vidi dolje **)

Ništa u gore navedenim odredbama ovoga Aneksa neće dokidati odredbe dvostranih ugovora sklopljenih o istome pitanju između država sljednica koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države

Članak 6.     (Vidi dolje *)

Domaće zakonodavstvo svake države sljednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.

Članak 7.

Sve fizičke i pravne osobe iz svake države sljednice će, na temelju reciprociteta, imati ista prava pristupa sudovima, upravnim sudištima i tijelima te države i drugih država sljednica u svrhe ostvarivanja zaštite njihovih prava.

Članak 8.

Gore navedene odredbe ovoga Aneksa ne dovode u pitanje bilo koja jamstva nediskriminacije povezana s privatnom imovinom i stečenim pravima koja postoje u domaćem zakonodavstvu država sljednica.

     (Vidi dolje NAPOMENE:   *  i   **)

---------------------------

*  (O pokušaju obmane)

      U članku 2. Aneksa G  kaže se, da će se prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, koja su postojala na dan 31. prosinca 1990., priznati te će biti zaštićena i vraćena bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, itd., a i isto tako i svi ugovori sklopljeni do 31. prosinca 1990. poštovat će se bez diskriminacije.

      U članku 6. Aneksa G  spominje se domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava, koje se mora primjenjivati podjednako na osobe koje su imale to pravo, bez diskrimi-nacije na bilo kojoj osnovi. 

 --

      Što to znači?  Evo objašnjenja:

      Svakome je jasno, da se  SVE važeće odredbe svih propisa  MORAJU  poštovati  (kad god je moguće).  Dakle,  MORAJU se poštovati svi ugovori, uključujući i ugovore kojima je stečeno stanarsko pravo, (itd.), kao što je određeno u članku 2., a to znači da se ti ugovori ne smiju kršiti niti ukidati zakonima (ili slično) (naime, Aneks G je jači od zakona).  Prema tome, zakonodavstvo i zakoni  MORAJU  biti takvi, da se njima poštuju svi ugovori, a  TI  I  TAKVI  zakoni (zakonodavstvo)  MORAJU  se primjenjivati bez ikakve diskriminacije, kao što je određeno člankom 6. 

--

      Treba napomenuti, da je bilo  pokušaja  obmanjivanja  u vezi s tim člancima 2. i  6.

Aneksa G !!!   Evo kako se pokušavalo obmanjivati:

      Pokušalo se izmisliti nekakvu "derogaciju" na ovaj način: 

      Navodno "budući da se u članku 6. Aneksa G  spominje 'domaće zakonodavstvo glede stanarskog prava', to znači da Aneks G  priznaje domaće zakonodavstvo", pa time (navodno) "priznaje i Zakon o najmu stanova i njegovu odredbu o ukidanju stanarskog prava". 

      To je potpuno pogrešno!  

      Ponovimo još jednom:   

      SVE odredbe svih propisa, pa tako i Aneksa G,  MORAJU se poštivati, a samo kad bi to bilo nemoguće (u slučaju da bi se odredbe međusobno isključivale), moglo bi doći do derogacije.  Budući da takvog isključivanja nema, to znači da domaće zakonodav-stvo  MORA  biti takvo, da štiti sva stečena prava u skladu s člankom 1. i 2. Aneksa G, a istovremeno se to i takvo zakonodavstvo  MORA  primjenjivati  bez ikakve diskriminacije u skladu s člankom 6.

      Drugim riječima, sasvim je moguće  (i mora se)  donijeti zakone kojima će se poštivati sva stečena prava i svi ugovori (sklopljeni do 31. prosinca 1990.), a također je moguće (i mora se) primjenjivati te i takve zakone bez ikakve diskriminacije.

  --

-----------------

      Ako to nekome nije jasno, može mu pomoći slijedeća usporedba: 

      Pretpostavimo da po nekom propisu svaki građanin i građanka ima "pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno", a svaka trudnica ima "pravo dobiti besplatno pola litre mlijeka dnevno". Trudnica je građanka, pa ima pravo i na novčanu pomoć i na mlijeko.  (Jasno, tu nema derogacije - nije napravljena nikakva iznimka).

      Ali, kad bi u nekom propisu pisalo, na pr., ovo: 

  (a)  SVAKA  OSOBA  ima pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno,   

  (b)  MUŠKARCI  nemaju to pravo,

onda bi došlo do derogacije, jer, iako su muškarci osobe, nemoguće je poštivati i njihovo pravo pod (a) i odredbu pod (b),  jer je NEMOGUĆE da netko istovremeno IMA  i  NEMA  pravo na 1000 kuna!  (Dakle, u tom slučaju postoji derogacija, t.j. muškarci nemaju pravo na pomoć od 1000 kuna mjesečno. a ostale osobe imaju to pravo).

-----------------

      Naša zauvijek stečena imovinska prava na našim stanovima  NISU  PRESTALA  odredbom Zakona o najmu stanova, jer je ta odredba  NIŠTAVNA  po Aneksu G.  Izvorni vlasnici  NEMAJU pravo na naše stanove (jer su svoja imovinska prava izgubili za vrijeme SFRJ, kao što je rekao i Ustavni sud 1999. god.), ali  IMAJU pravo na naknadu od države po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

  ---

---------------------------

**  (O  dvostranim ugovorima)

U članku 5. Aneksa G  govori se  o dvostranim ugovorima  između država sljednica   koji, na određenim područjima, mogu biti mjerodavni za te države.  (Iz Platforme 112  vidi se na kakve probleme se to odnosi  - vidi dolje!).   Što to znači?  Ako bi, na pr., Hrvatska i Srbija sklopile dvostrani ugovor o tome, da se Srbima-povratnicima neće vraćati njihovi stanovi nego će im se omogućiti tzv. "stambeno zbrinjavanje", čime će se (možda) kršiti njihova ljudska prava na imovinu i dom (ili dr.), omogućuje li (prividno) članak 5. takvo kršenje njihovih prava?!  Ako se Aneksom G ne dokidaju (ne derogiraju) odredbe dvostranih ugovora (koje mogu biti dobre ili loše), to ne znači da se odredbe Aneksa G smiju kršiti ili ne-poštivati. Ako su odredbe dvostranih ugovora loše (nepravedne, neopravdane, pogrešne, itd.), pa su zato suprotne odredbama Aneksa G, te pogrešne odredbe, doduše, nisu ukinute, nego postoje i dalje, ali postoje i odredbe Aneksa G koje se ne smiju kršiti bez opravdanog razloga.  Intencija ni Aneksa G ni dvostranih ugovora ne može i ne smije biti to, da se neopravdano ili nepravedno krše prava koja su zajamčena Aneksom G ili druga prava. (To proizlazi iz najviših, najjačih principa pravednosti, poštivanja ljudskih prava, i demokracije t.j. vlasti naroda).

      http://gong.hr/media/uploads/20130628_-_platforma_112_-_izvjestaj_-_nasljedje_rata.doc   - Gong - 28 . lipnja 2013.  -  PLATFORMA 112  -  ZA HRVATSKU VLADAVINE PRAVA  -  Izvještaj o otvorenim pitanjima vezanim uz nasljeđe rata, suočavanje s prošlošću i izgradnju mira u trenutku pristupanja RH EU

(......)   -   Problematika stambenog zbrinjavanja povratnika i bivših nositelja stanarskog prava  (......)  Najnoviji i najurgentniji primjer diskriminacije je akcija Državnog odvjetništva i policije kojoj podižu tužbe protiv povratnika srpske nacionalnosti koji ne prebivaju duže od šest mjeseci u obnovljenim stambenim jedinicama (......)

      Također otkup za povratnike srpske nacionalnosti je otežan visokim cijenama otkupa (cijene bi trebale biti vraćene na razinu sa početka 1990-ih kada je imovina i oduzeta) te nejednakim statusom stambenih jedinica unutar i izvan područja od posebne državne skrbi.  (......)  Aneks G Bečkog ugovora jasno navodi da sva pokretna i nepokretna imovina koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani ili druge pravne osobe SFRJ imali pravo na dan 31. prosinca 1990. priznat će se te će biti zaštićena i vraćena od te države (......) bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivalište tih osoba. Također svi ugovori (......) poštovat će se bez diskriminacije. (......)  ....Hrvatska i formalno preuzela sve obaveze iz dotičnog ugovora, ali ih ne ispunjava i time krši međunarodni ugovor. Međunarodne implikacije ovog problema na Generalnoj skupštini UN-a održanoj 30. prosinca 2010. iznijela je specijalna izvjestiteljica za stanovanje Raquel Rolnik u poglavlju D u Izvještaju o kršenju ljudskih prava stanara sa stanarskim pravom u vlasništvu i konfisciranoj imovini u Hrvatskoj.

---------------------------

 

ZAKLJUČAK

      Po Aneksu G međunarodnog ugovora o pitanjima sukcesije  ništavna je odredba Zakona o najmu stanova (ZNS) o prestanku mog stanarskog prava (kao i ostalih stanarskih prava).  Vlast (sudovi i dr.) pogrešno se pridržavaju tog Zakona (ZNS) umjesto Aneksa G, pa je (izgleda) potrebno, da Ustavni sud utvrdi činjenicu da je spomenuta odredba ZNS ništavna.  Prema tome, ja i moja obitelj (sljednici) zauvijek imamo stanarsko pravo (u Vlaškoj 84/I. kat desno, Zagreb)  i trebamo plaćati državi malu stanarinu, isto kao što smo plaćali za vrijeme SFRJ. Stanarina je u SFRJ bila mala jer je po Ustavu bila (te zato i danas mora biti) zajamčena materijalna i socijalna sigurnost građana. Stanarina za moj stan (u Zagrebu, Vlaška 84) bila je, i treba i nadalje stalno biti manja od pet posto od prosječne neto plaće u Zagrebu.  

      Država (RH) mora uvijek štititi moje (naše) stanarsko pravo, ali to nije dovoljno, nego ja i moja obitelj (supruga Marija i naš sin Neven) moramo dobiti jednako pravo otkupa istog stana

(u Zagrebu, Vlaška 84) u kojemu stanujemo, kao što su dobili stanari u društvenim i naciona-liziranim stanovima, i kao što su čak i neki obični najmoprimci (bez stanarskog prava!) dobili pravo otkupa PRIVATNIH stanova, protiv volje vlasnika, po članku 48. ZNS, 1996. god. (radi socijalne pravde, uz odobrenje Ustavnog suda RH) za desetinu cijene uz rok otplate na 32 godine. 

---

 

Branko Sorić

  --- 

12. VII. 2013.

 

---

---