|
SP
|
|
|
|
Pravednost
----- Original Message ----- From: Branko Sorić To: jutarnji_kontakt@eph.hr ; redakcija@novilist.hr ; gl.urednik@vecernji.net ; vecernji@vecernji.hr ; glavniurednik@slobodnadalmacija.hr ; ....i drugima Sent: Monday, June 10, 2013 1:57 PM Subject: PRAVEDNOST JE NAJPOTREBNIJA
10. VI. 2013. Cijenjena Uredništva, Molim da ovo objavite u Vašim novinama ------------------------------------------------------ PRAVEDNOST JE NAJPOTREBNIJA -- Ukratko: Slažete
li se s time, da je slijedeća definicija pravednosti najbolja i najkorisnija za vas i za druge? Ona glasi: Pravednost je postizanje jednakog zadovoljstva,
odnosno nezadovoljstva (patnje), za svakog pripadnika neke grupe ljudi. (Bilo
bi idealno kad bi ta grupa mogla obuhvatiti sve ljude). Opširnije: Iako mi - obespravljeni nositelji stanarskog prava - spadamo
među NAJTEŽE oštećene
hrvatske građane, moramo misliti i na ostale, koji možda imaju svoj dom
u svom vlasništvu (što je neophodno potrebno svakoj obitelji), ali neki imaju mala primanja, tako da jedva
preživljavaju. Ništa u Hrvatskoj ni u Europi ne može ispravno
funkcionirati, ako vlastodršci (političari, suci...), sveučilišni profesori, i drugi, ne shvaćaju
najosnovije stvari. Prije nekoliko dana pitao sam (e-mailom) jednog sveučilišnog
profesora, kako bi on definirao pravednost, ali (bar za sada) nisam dobio odgovor. KAKO BISTE VI DEFINIRALI PRAVEDNOST ILI SOCIJALNU PRAVDU? -- Rad Laurenza Vucheticha (studenta zagrebačkog Pravnog fakulteta) "Pravednost i pravičnost u filozofiji prava" (iz 2007.) nagrađen
je Rektorovom nagradom. U njemu je prikazano kako se pravednost shvaćala od antičkih vremena do danas. Na pr., -- (1) shvaćala se kao praktična razumnost, razum, narav, aksiom, jednakost, opće
dobro, opća korist (po nekima za najveći broj ljudi, a po drugima za sve ljude), postupanje s drugima kao što bismo postupali sami
sa sobom, tolerancija, davanje svakome onoga što mu po pravu pripada, što zaslužuje (pri čemu se smatra
da netko zaslužuje dobro ako djeluje ispravno, a zaslužuje zlo ako djeluje neispravno), jednaka raspodjela, ista
prava za svakoga, raspodjela prema zaslugama ili sposobnostima, slično postupanje sa sličnim slučajevima, a različito
postupanje s različitim slučajevima.... -- Mnoga od tih starih i novijih shvaćanja, koja su navedena
gore pod (1), ne izgledaju pogrešna, ali nisu ni dovoljno jasna ni dovoljno generalizirana, dok je nešto bliže
stvarnosti ovo, što će biti dolje citirano (pod 2): ---
(2) Osjećaj pravednosti je genetsko-psihološki fenomen koji
je vidljiv samo u međuljudskim odnosima. Neka poimanja i stavovi ostaju
duboko urezani u čovjekovoj naravi, pa je i pravednost urezana u čovjekovoj naravi.
Postoje izvjesni principi pravog morala i pravednosti, koje ljudski um može dokučiti razumom. Zakoni koje je čovjek stvorio, a u suprotnosti su s ovim principima, ne smatraju se valjanim pravom
- lex
iniusta non est lex". Prema Sv. Tomi, nužni odnos prema drugome čini pravednost najvažnijom
vrlinom. Radbruch, uz pravednost, kao apsolutne vrijednosti nabraja dobrotu i istinu;
drugim riječima, pravednost je ispravan način građenja pojma pravo. Pravičnost je korekcija pozitivnog
zakona. Pravičnost zanemaruje pisani zakon
da bi ostvarila bitnu svrhu svakog zakona, tj. zajedničko dobro. Pravednost se može ostvariti isključivo u demokraciji,
jer ona pretpostavlja slobodu i toleranciju. John Rawls ističe nužnu korist
za svakog člana društva
(a ne za najveći broj, kako su to formulirali utilitaristi). Fuller
ističe
kako su zakoni pravedni samo onda kada je građanima dopušteno suditi o pravednosti zakona, kada građanin ima pravo odlučiti je li zakon pravedan ili nije.
Ukoliko dođe do bilo kakve vrste privilegiranosti, eo ipso nema jednakosti, pa tako niti pravednosti. Pravednost je ključna vrlina koja bi trebala biti inherentna pozitivnom pravu. (Itd.) [Vidi: http://hrcak.srce.hr/33850 - Pravnik, 41, 2 (85), 2007
- "Pravednost i pravičnost u filozofiji prava";
Laurenz Vuchetich student treće godine Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Rad je nagrađen Rektorovom nagradom).] -- Obično se mnogo i opširno govori onda, kad nešto nije dovoljno jasno
onome koji govori. Zar ne začuđuje to, da se (kao što izgleda) svi ti ljudi, kroz tolika stoljeća, nisu
sjetili reći ono, što je najočitija istina - (iako je vrlo blizu
tome bio onaj, tko je rekao da je "osjećaj pravednosti genetsko-psihološki fenomen")? Razumljivo je, da je baš to, što je najočitije, zajedničko (upravo zbog svoje istinitosti)
potpuno suprotstavljenim svjetonazorima, kao što su, na pr., kršćanstvo i marksizam. Prema Svetom pismu,
Isus je rekao bogatašu: "Prodaj sve što imaš i podaj siromasima". Zašto bogataš treba to učiniti? Zato, što siromašan čovjek trpi više od bogataša,
t.j. manje je zadovoljan, a normalni ljudi suosjećaju s drugima, te žele, i smatraju svojom dužnošću, omogućiti i svim
drugim ljudima podjednako zadovoljstvo. To zadovoljstvo ne ovisi samo o raspodjeli bogatstva nego, na
pr., i o trudu koji se ulaže u stvaranje (proizvodnju) svega što je ljudima potrebno. Tko je manje sposoban, mora
se više mučiti i naprezati da bi svojim radom ostvario neku određenu kvalitetu i količinu svojih proizvoda
ili usluga. Zato nije dovoljna samo pravedna raspodjela bogatstva, nego je potrebno raspodijeliti i rad prema sposobnostima pojedinaca, da bi se postigao isti stupanj
(ne)zadovoljstva (t.j. truda, napora) za sve ljude. Isti smisao
ima i marksistički princip: "Svaki prema svojim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama". (Zato je razumljivo
što je Fidel Castro, nakon posjete Pape Ivana Pavla II Kubi, rekao da je Isus bio komunist). Iz svega, što
je gore rečeno, proizlazi slijedeća definicija: Pravednost je postizanje
jednakog stupnja zadovoljstva, odnosno nezadovoljstva (patnje), za svakog pripadnika neke grupe ljudi. Idealno bi bilo, kad bi ta grupa mogla obuhvatiti sve ljude, ali to nije moguće. [Naime,
na pr., ako netko ima prirođenu želju i potrebu da druge ljude muči, tuče, ubija, napada, zlostavlja,
i sl. - pa zato, ako ne može to činiti, on je nezadovoljan i pati - onda se ostali ljudi (osim možda mazohista)
tome nagonski protive, i ne mogu pristati na to da budu "malo mučeni ili ubijani" radi toga, da bi zlostavljač manje
patio zbog nemogućnosti zadovoljenja svojih nenormalnih nagona]. Patiti se može, na pr., zbog boli, gladi, hladnoće, seksualnih želja... Pravedno je da zdravi pomognu ukloniti patnje bolesnome (ako je moguće liječenjem,
a ako to nije moguće pa zato bolesnik želi smrt, tada je pravedno omogućiti mu potpuno bezbolnu smrt). O nezadovoljenim seksualnim potrebama mnogo se govorilo i pisalo, mnoge stvari su
jasne (a danas postaje jasno i to, da homoseksualnim osobama ne treba postavljati ograničenja ili zabrane osim onih koje
se postavljaju i heteroseksualcima). Patnje zbog gladi, hladnoće, itd., prouzročene su siromaštvom, pa
je pravedno da bogati pomažu siromašnima. To siromašni lako shvaćaju, ali bogati to teže shvaćaju,
ili ne žele shvatiti pa sami sebe zavaravaju (jer im je to ugodnije nego se odreći velikog dijela svojih primanja
i imovine kako bi pomogli drugim ljudima). Ljudi, koji imaju normalne nagone i inteligenciju, znaju i shvaćaju da je
pravedna suradnja za sve njih najkorisnija i neophodno potrebna, jer (za razliku od životinja) oni misle na budućnost,
a ne samo na sadašnji trenutak. Zato, ako je makar i JEDAN JEDINI pojedinac nepravedno oštećen (ako, na pr., ima manju plaću od drugih, ako mu neodgovorni vlastodršci ne omogućuju da
lako i jeftino stekne vlastiti stan, ako mu protupravno oduzimaju stanarsko pravo ili drugu imovinu, ako pati zbog bolesti,
itd.), tada SVI moraju složno
reagirati, pomoći tom pojedincu, i suprotstaviti se svakom nepravednom nasilju!
To je sve jasno i odavno poznato, ali vlastodršci se trude da ljudi zaborave takve najvažnije stvari, da
budu neinformirani i obmanuti, da se u novinama piše o nevažnim stvarima, umjesto o najvažnijima... (itd.).
____________ Branko Sorić ____________ - Dr. med. Branko Soric
|
|
|