|
PPB |
|
|
|
Eu-konvencija-o-lj.pr. KOPIJA e-maila From: Branko Sorić [mailto:branko.soric(at)zg.t-com.hr] From: Branko Sorić [mailto:branko.soric(at)zg.t-com.hr] Subject: (PRIVIDNA) "ZASTITA" LJUDSKIH PRAVA 15.XI.2014. Predsjedniku RH, saborskim
zastupnicima, sucima Ustavnog suda
RH, DORH-u, i drugima --------------------------------------
Poštovani!
Nisu
mi dovoljno poznate sve odredbe svih propisa o ljudskim pravima, pa nisam siguran jesam li uzeo u obzir sve, što je moglo
biti važno pri pisanju donjeg teksta.
ZATO MOLIM VAŠE PRIMJEDBE! -------------------------------------- (PRIVIDNA) “ZAŠTITA“
LJUDSKIH PRAVA -- (Europska konvencija o ljudskim pravima je možda „kukavičje jaje“ podmetnuto istinskim zaštitnicima ljudskih prava.) UKRATKO: Ustav
RH (čl. 34.) štiti pravo na nepovredivost doma bez mogućnosti da dom bude oduzet. U zasebnom članku (čl.16.)
kaže se da ljudska prava (općenito) mogu biti ograničena pravima drugih (ali ne oduzeta, ukinuta!); time nije
dopuštena mogućnost prisilnog iseljenja iz doma, jer iseljenje bi bilo potpuno oduzimanje doma, a ne samo „ograničenje“
tog prava. Isto vrijedi i za zaštitu doma po Općoj deklaracija o ljudskim pravima (UN). Naprotiv,
po Europskoj konvenciji o ljudskim pravima moglo bi se, navodno, BAŠ TO PRAVO NA DOM „OGRANIČITI“, što
bi se moglo (pogrešno) protumačiti kao da je moguće dom potpuno oduzeti t.j. nekoga prisilno iseliti iz njegova
doma. Ustavni sud RH tu odredbu tumači upravo na taj način! Nedopustivo je na taj način shvaćati i primjenjivati
Konvenciju, jer time se umanjuje zaštita doma koja je zajamčena Ustavom RH, a ta ustavna zaštita se ne smije
umanjiti jer Ustav ima veću pravnu snagu od Konvencije. ---------------------------
Opće je poznato, da su Ustavni sud RH i Europski sud za ljudska prava načinili teške pogreške, koje netko
mora ispraviti – ali, još uvijek nisu ispravljene(!), a to je strašno i skandalozno! Ovim pismom ponovno to
prijavljujem DORH-u i molim da se to istraži! (Na pr., Ustavni sud je ispravno ocijenio da se Ustav ne može primijeniti
u nekim slučajevima, ali taj isti Ustavni sud je pogriješio primijenivši taj isti Ustav upravo u tim istim
slučajevima!). Ukupna šteta nanesena nositeljima stanarskog prava u jednom dijelu stanova i izvornim vlasnicima
drugog dijela stanova (t.j. nacionaliziranih stanova) iznosi na stotine milijuna ili milijarde eura! Ja sam (na pr.)
jedan od tih opljačkanih stanara; – potpuno neopravdano i protupravno oduzet mi je najveći dio cijele moje
imovine t.j. stanarsko pravo! – (Vidi prethodne e-mailove! Osim toga i ovo: https://soric-b.tripod.com/ppb/ itd., itd.). TI
SUDOVI IMAJU POGREŠNA STAJALIŠTA O LJUDSKOM PRAVU NA DOM i o odnosu tog prava prema pravu na imovinu (vlasništvo)!
Na pr., Ustavni sud je svojom Odlukom br. U-III-46/2007 odbio ustavnu tužbu podnositeljice, koja je tvrdila, da je presudama
općinskog i županijskog suda povrijeđeno njeno pravo na DOM. (Vidi dolje*). Podnositeljica nije imala stanarsko
pravo, ali sud se slaže s time da su prostorije, u kojima živi, zaista njen dom. Sud smatra da se treba zaštititi
pravo vlasnika, ali tako da bude "U RAVNOTEŽI" sa zaštitom prava na poštivanje doma, i tvrdi da će se
ta "ravnoteža" ili "razmjernost" postići (prisilnim) iseljenjem(!) podnositeljice iz njenog doma, ali uz povećanu
skrb vlasti oko smještaja podnositeljice i njezine obitelji nakon njihova iseljenja!!! ________________________ * Iz Odluke Ustavnog suda RH br. U-III-46/2007 : (......) „Zaključak: (….)
iseljenje“ http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/0/C12570D30061CE54C1257801003AD114?OpenDocument – „21.... jamstva Konvencije traže da miješanje u pravo podnositeljice
zahtjeva na poštovanje njezina doma bude ne samo osnovano na zakonu, nego i RAZMJERNO, na temelju stavka 2. članka
8., legitimnom cilju koji se nastojao postići… (…...) 22. S tim u vezi Sud ponavlja da je gubitak nečijeg
doma najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma. (……) Ustavni sud ocjenjuje nespornim
da su u konkretnom slučaju sporne prostorije za podnositeljicu "dom"… (……) Osobito je važno da
primijenjena mjera bude razmjerna legitimnom cilju (……) (to jest, zaštiti prava vlasništva B. o. B.
D., kao nespornog vlasnika prostorija koje su dom podnositeljice). (……) …zaštita vlasništva B.
o. B. D. mora se dovesti u RAVNOTEŽU s ostvarivanjem prava podnositeljice na poštovanje njezina doma… (……)
Okolnosti konkretnog slučaja (osobito činjenica dugotrajnog stanovanja podnositeljice u spornim prostorijama) nalažu
povećanu brigu i skrb nadležnih vlasti oko primjerenog smještaja podnositeljice i njezine obitelji NAKON NJIHOVA
ISELJENJA (……) Broj: U-III-46/2007 - Zagreb, 22. prosinca 2010.“ ------------------
Shvaćanje i ponašanje Ustavnog suda je pogrešno – moglo bi se reći i zaprepašćujuće!
Izgleda da to pogrešno shvaćanje proizlazi (bar djelomično) iz loših propisa, na pr., iz nekih loših
odredaba Europske konvencije o ljudskim pravima. Ali, potrebno je najprije objasniti pravo značenje i smisao ljudskih
prava na dom i imovinu (vlasništvo) i njihov međusobni odnos. --
Pravo na poštivanje doma i obiteljskog života ima svaki pojedinac i svaka obitelj (koja se, jasno, sastoji od tih
pojedinaca). Neka ljudska prava mogu se ostvarivati odnosno ograničiti (umanjiti) u VEĆOJ ILI MANJOJ MJERI, pri
čemu se može dati i NAKNADA (takvo je, na pr., pravo na imovinu ili vlasništvo, životni standard, hranu…);
- ali, za razliku od toga, postoje i ljudska prava koja se mogu ostvariti (odnosno oduzeti) SAMO U POTPUNOSTI (u cjelini);
- na pr., ako se poštuje nečije pravo na život, on će biti (potpuno) živ, a ako se to njegovo pravo
prekrši, bit će (potpuno) mrtav. U tu drugu grupu može se ubrojiti i pravo na dom, jer prisilnim iseljenjem
stanara njegovo pravo na dom se potpuno oduzima (a ne samo „ograničava“)!
Izgleda da suci Ustavnog i Europskog suda razmišljaju o domu na vrlo sličan način kao o stanu, t.j. ovako:
Stan se možda može (iz nekih opravdanih razloga) oduzeti, ako se da drugi stan u zamjenu (kao naknada), pa se, po
tom njihovom pogrešnom shvaćanju, može isto tako oduzeti i dom, ako se dade u zamjenu „drugi dom“.
To je pogrešno, nakaradno,
antisocijalno, nehumano shvaćanje! To je slično kao
kad bi se oduzelo od majke njeno rođeno dijete, pa bi joj se dalo neko drugo dijete u zamjenu(!); - ili kad bi se, na
pr., nekome ugrozilo zdravlje ili život radi zaštite prava vlasništva druge osobe!
Kad bi se radilo, na pr., o ograničenju prava vlasništva neke osobe radi zaštite prava druge osobe, moglo bi
se razmišljati o proporcionalnosti tog ograničenja, o "ravnoteži", o omjeru gubitaka (na pr. novčane vrijednosti)
koji će nastati za prvu i za drugu osobu. Međutim, u gore spomenutom slučaju (Odluka U-III-46/2007), prisilno
iseljenje osobe iz njenog doma ne znači „razmjerno“, „uravnoteženo“ ograničenje nekog
prava (na pr. prava na imovinu), nego znači POTPUNO ODUZIMANJE NJENOG PRAVA NA DOM! Naime, budući da su ona i njena
obitelj kroz nekoliko desetaka godina stanovali u prostorijama koje ZAISTA JESU NJIHOV DOM, njihovo pravo na nepovredivost
doma SASTOJI SE UPRAVO U TOME, da oni imaju pravo i dalje (zauvijek) ostati u tom ISTOM svom domu; a prisilnim iseljenjem
u potpunosti se KRŠI ta nepovredivost doma, jer oni POTPUNO gube pravo na taj ISTI svoj dom (koje pravo su već ostvarili,
i koje je zaštićeno Ustavom i Konvencijom). Ne može se dom nadoknaditi nekakvim „zamjenskim domom“
ili „primjerenim smještajem“! Zamjenskim stanom može se nadoknaditi samo
ekonomska vrijednost prava nad stanom, ali ne može se nadoknaditi dom, jer dom je samo jedan jedini određeni
stan! (Jasno, sasvim je druga stvar, ako neka osoba ili obitelj dobrovoljno pristaje ili želi iseliti iz svog doma).
Dakle, Ustavni sud RH (kao i Europski sud za ljudska prava) pogrešno i nelogično shvaća propise, pogrešno
ih primjenjuje, i donosi (neke) pogrešne odluke kojima krši ljudska prava i nanosi ogromnu protupravnu štetu
nedužnim građanima i obiteljima!!! Ta ogromna šteta nanosi se i meni i mojoj obitelji, pa molim DORH da istraži
tko je kriv!
U slučaju sukoba između prava na dom i prava vlasništva PRAVO NA DOM JE JAČE OD PRAVA VLASNIŠTVA;
pravo na dom se u tom slučaju uopće ne smije oduzeti ni umanjiti, nego država može i mora dati naknadu
vlasniku za izgubljena prava; – to je jasno, to je poznato, i može se dokazati. Evo
dokaza (A i B):
(A) Po članku 48. Zakona o najmu stanova (1996.) neki obični najmoprimci (bez stanarskog prava)
dobili su pravo jeftino otkupiti unajmljene privatne stanove, t.j. postati vlasnicima tih stanova protiv volje dotadašnjih
(pravih, zemljišno-knjižnih) vlasnika, kojima je na taj način, u skladu s Ustavom RH, oduzeto vlasništvo
u interesu Republike Hrvatske, a taj interes je bio socijalna pravda. To je odobrio Ustavni sud RH,
obrazloživši to oduzimanje vlasništva (radi poštivanja doma najmoprimaca) upravo kao izraz načela
socijalne pravde.** ________________________ ** Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-762/1996 (i dr.):
„Članak 48. stavak 1. Zakona o najmu, propisuje da osobe koje su (……) stekle pravo koristiti se stanom,
imaju pravo taj stan otkupiti…“ (……) „Predlagatelji (……) kao najmodavci ističu
(……) da se radi o prisilnoj prodaji bez mogućnosti ostvarivanja tržišne cijene (……)
i oduzimanju imovine bez pravične naknade, čime da se ugrožava sama ustanova vlasništva…“
(……) "Prijedlozi nisu osnovani. (......) ...propisivanjem kao u osporenoj odredbi, da su oni dužni najmoprimcima
(......) prodati stan prema odredbama Zakona o prodaji, nisu oni kao vlasnici tih stanova stavljeni u nepovoljniji položaj"
(......) „Ocjenjuje se da je osporavana odredba izraz načela socijalne pravde iz članka 3. Ustava". [Napomena
B.S.: Kao što se vidi iz te odluke Ustavnog suda RH, tim najmoprimcima nije oduzeto niti "ograničeno" pravo na dom,
nego je, naprotiv, pravim (zemljišno-knjižnim) vlasnicima zauvijek ODUZETO VLASNIŠTVO nad tim stanovima (i
to 1996. god., u Republici Hrvatskoj, u skladu s Ustavom RH)]. ------------------
(B) Opća
deklaracija o pravima čovjeka (UN, 1948.) štiti
pravo na dom t.j. na „odgovarajuće stanovanje“, koje uključuje siguran trajan posjed svog stana (doma)
neovisno o vlasništvu („security of tenure“). [Vidi o tome opširnije na ovoj adresi: https://soric-b.tripod.com/sp/id36.html].
To pravo je zaštićeno člancima 12. i 25. Opće deklaracije, u kojima se ne navode nikakve iznimke (nikakva
moguća ograničenja tog prava na dom); a u ZASEBNOM članku 29. navedene su samo OPĆENITO
mogućnosti OGRANIČENJA (ali NE ukidanja ili potpunog oduzimanja!) NEKOG (nespecificiranog) ljudskog
prava, za slučaj da bi ta ograničenja bila (iznimno) potrebna radi poštivanja prava drugih osoba i radi ispunjenja
PRAVEDNIH zahtjeva morala, javnog reda i općeg blagostanja. Jasno je da takve eventualne iznimke nisu niti uvijek obvezne,
niti su moguće pri ostvarivanju svakog (ili nekog, bilo kojeg) ljudskog prava (na pr. prava na dom), nego one ovise o
pravednosti (kao što je izričito navedeno), a također moraju ovisiti i o logici (logičnosti); - jer jasno
je da se ne može, na pr., „ograničiti“ (t.j. oduzeti) nečije pravo na život radi osiguranja
prava vlasništva druge osobe, (ili sl.). Isto tako ne može se trajno „ograničiti“ ni pravo na DOM
(prisilnim iseljenjem), jer to ne bi bilo "ograničenje" nego potpuno oduzimanje prava na dom! Naime,
pravo neke obitelji (ili osobe) na dom je vječno i isključivo pravo na ODREĐENI (ISTI) stan u kojem ta obitelj
već stanuje i koji VEĆ JEST njezin dom, a ne pravo na neki (bilo koji, drugi) stan, u koji bi netko htio prisilno
preseliti tu obitelj! Dakle, jasno je da se prisilnim iseljenjem iz doma, makar i uz davanje drugog stana, pravo na dom U
POTPUNOSTI krši (oduzima), a to je nedopustivo ne samo po Općoj deklaraciji, nego i po Ustavu RH, kao što se
vidi iz slijedećega:
Člankom 34. Ustava RH štiti se pravo na DOM, bez mogućnosti iznimnog trajnog ograničavanja
tog prava; - naime, u tom članku 34. navedeni su samo neki razlozi (iznimke) zbog kojih se može samo PRIVREMENO
umanjti (t.j. OGRANIČITI, ali NE oduzeti niti ukinuti!) pravo na DOM (na pr. radi uhićenja počinitelja kaznenog
djela, osiguranja dokaza, ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi, i sl.). U ZASEBNOM članku
16. navedene su, samo OPĆENITO, mogućnosti OGRANIČENJA nekog (nespecificiranog) ljudskog prava
radi zaštite prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja – a u odnosu na to vrijedi ono ISTO
ŠTO JE GORE REČENO o članku 29. Opće deklaracije UN. ------------------------------------
Međutim, Europska konvencija o ljudskim pravima se neopravdano razlikuje
od gornjega!!!*** Dok se po Općoj deklaraciji UN-a i po Ustavu RH neka ljudska prava mogu ograničiti
(ali ne oduzeti), a što se niti ne odnosi direktno na pravo na dom, dotle Konvencija DIREKTNO sugerira da se i pravo
na dom može ne samo ograničiti nego čak i oduzeti!!! – (Napomena: Općenito govoreći, ne pravi
se dovoljna razlika između „doma“ i „stana“)! – Izgleda da je među autorima te Konvencije
bilo nekih lošijih ljudi od onih koji su pisali Opću deklaraciju i Ustav RH! Ta Konvencija je korak unazad! Prilično
je očito, da se njome neopravdano željelo dati veću i preveliku važnost nekim pravima (kao što je
možda pravo vlasništva) te OSLABITI glavna, najvažnija ljudska prava, kao što je, na pr., pravo na dom.
To se vidi iz slijedećega: Člankom
8. Konvencije*** štiti se pravo na DOM, ali (za razliku od Opće deklaracije i Ustava RH), U TOM ISTOM ČLANKU Konvencije navodi se mogućnost
„miješanja“ UPRAVO U TO PRAVO NA DOM „radi
zaštite prava drugih“ pa čak i „radi gospodarske dobrobiti zemlje“!!! – (TAKVU IZMJENU ONOGA,
ŠTO JE OD RANIJE ZAJAMČENO OPĆOM DEKLARACIJOM I USTAVOM, SMATRAM SKANDALOZNOM!). Iz tog članka 8. izgleda
kao da bi se pravo na dom moglo „ograničiti“ – t.j. čak trajno i u potpunosti ODUZETI (prisilnim
iseljenjem iz doma!) – radi poštivanja vlasništva druge osobe! To je naprosto NEGIRANJE ljudskog prava na
dom! Ako bi se nekoga moglo prisilno iseliti iz njegova DOMA (iako, možda, uz eventualnu dodjelu drugog STANA), onda
bi to značilo da njegovo pravo na dom uopće NE POSTOJI odnosno da se u potpunosti ODUZIMA! Ali
ipak, na sreću, to se ne smije odnositi na ono pravo na dom (ili drugo ljudsko pravo) koje je ranije stečeno, a
također ni na prava koja su od ranije (od 1990.) zajamčena Ustavom RH, jer Europska konvencija ima manju pravnu
snagu od Ustava, i stupila je na snagu tek 1997. godine te nema povratno djelovanje, a osim toga u njenom članku 53. izričito se kaže, da se njome ne ograničava niti se ukida bilo koje ljudsko pravo koje je od ranije
priznato. Dakle, odatle treba zajključiti, da ljudska prava u Hrvatskoj
nipošto ne mogu biti ograničena u većoj mjeri nego što je to moguće po Ustavu RH iz 1990. god., te
da se nikada nikoga ne smije iseliti iz njegova doma – osim ako je možda, na pr., svoj dom
stavio pod hipoteku, te se unaprijed svojom voljom (ugovorom) obvezao, da će iseliti iz svog doma u slučaju
da ne bude redovito vraćao zajam; – ali i u tom slučaju trebalo bi promijeniti zakon, tako da država
treba preuzeti na sebe otplatu zajma u slučaju da nema krivnje dužnika (na pr. ako je on uredno otplaćivao
dug, a zatim je ostao bez prihoda, jer je, na pr., izgubio zaposlenje bez svoje krivnje, ili sl.). -- Ustavni
sud RH pogrešno se drži (loše) Europske konvencije, umjesto da se drži Ustava RH, čiji članak
34. kaže: "Dom je nepovrediv", i iz kojega proizlazi (kao što je gore objašnjeno), da se nikada nikoga (dakle
niti najmoprimca, a još manje nositelja stanarskog prava) ne smije prisilno iseliti iz njegova doma radi davanja stana
u posjed vlasniku! Naprotiv, u slučaju sukoba prava na dom i prava vlasnika stana, država mora vlasniku dati tržišnu
naknadu – a ako je potrebno i opravdano može se dati i naknada veća od tržišne! Na taj način
vlasnik stana uopće NEĆE BITI OŠTEĆEN, dok bi u suprotnom slučaju obitelj stanara bila krajnje teško
oštećena ako bi bila prisilno iseljena iz svog doma! Jasno,
Ustavni sud RH također se treba držati i svoje vlastite gore spomenute odluke broj U-I-762/1996 u kojoj je odobrio prisilnu prodaju stana, t.j. dužnost vlasnika da proda stan
najmoprimcu (koja je očito propisana radi očuvanja prava na dom najmoprimca, a protiv volje vlasnika), te je rekao
da je to izraz načela socijalne pravde iz članka 3. Ustava. _____________________ *** Europska konvencija o ljudskim pravima: „Članak 8. (1). Svatko ima pravo na poštovanje
svoga privatnog i obiteljskog života, DOMA i dopisivanja. (2). Javna vlast se NEĆE MIJEŠATI u ostvarivanje
TOG prava, OSIM u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti,
javnog reda i mira, ili GOSPODARSKE DOBROBITI ZEMLJE, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite
zdravlja ili morala ili radi zaštite PRAVA I SLOBODA DRUGIH“. (……) „Članak 53. Osiguranje
postojećih ljudskih prava – Ništa u ovoj Konvenciji NEĆE se tumačiti kao da ograničava
ili ukida bilo koje ljudsko pravo i temeljnu slobodu KOJI SU PRIZNATI zakonima neke visoke ugovorne stranke ili bilo kojim
drugim sporazumom kojega je ona stranka."
https://pravosudje.gov.hr/arhiva/ministarstvo-pravosudja-republike-hrvatske/skriveno/vodic-kroz-pravni-sustav/pravni-poredak/5061 "Pravni poredak - Izvori prava u RH (......) Najviši
po hijerarhiji izvora prava u Hrvatskoj je Ustav, nakon čega slijede međunarodni ugovori pa zakoni.“ [Skinuto
s Interneta 19.XI.2014.].
http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=44&s=442 Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu » God. 51 (2014), Broj 1 (111)
Dr.sc. Mato Arlović: Ustavnosudski aktivizam i europski pravni standardi; Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu (Online):
Skraćeni ključni naslov: Zb. rad. Prav. fak. Splitu (Online) (......) "Konvencija za pravni
poredak Republike Hrvatske njegov sastavni dio iako je međunarodni pravni akt. Drugo, da je ona u hijerarhijskoj strukturi
pravnih propisa, doduše, ispod Ustava Republike Hrvatske, ali iznad zakona...". --------------------------------------- MOLIM VAŠE PRIMJEDBE NA SVE ŠTO JE GORE REČENO, A NAROČITO MOLIM DA IZNESETE RELEVANTNE ODREDBE
PROPISA (O LJUDSKIM PRAVIMA ILI DR.), AKO SU MI NEKE OD NJIH MOŽDA PROMAKNULE! _____________________ P.
S. (1)
Budući da sudovi pogrešno shvaćaju ljudska prava, ne treba nikoga čuditi da ta prava još manje shvaćaju
neki pojedinci (građani), na pr. potomci izvornih vlasnika nacionaliziranih i tzv. privatnih neuseljivih stanova. Neki
od njih se žale, na pr., ovako: „U mom stanu (koji sam naslijedio od roditelja) je 'zaštićeni najmoprimac'
(ili nositelj stanarskog prava, koji je otkupio nacionalizirani stan); on je čak i vrlo imućan – a ja ne mogu
useliti u 'svoj' stan!“. – Jasno je da ne može useliti, jer taj stan nije, niti je bio, njegov dom, a nije
nikada bio ni dom njegovih roditelja (izvornih vlasnika), nego su oni imali taj stan radi iznajmljivanja. Dakle, to je za
njih bilo samo njihovo vlasništvo, koje se kod nas i ranije moglo, i danas se može, oduzeti radi socijalne pravde
– ALI UZ TRŽIŠNU (ili možda još veću) NAKNADU, kao što je gore rečeno. (2)
(U vezi s radom Ustavnog suda): Dr.
sc. Mato Arlović pisao je opširno o „sudskom aktivizmu“, o evolutivnom tumačenju ljudskih prava,
itd.; – ali uvijek ostaje nepobitna činjenica, da ne može biti ispravna, niti se može primijeniti, bilo
koja odluka bilo kojeg suda, ako je NELOGIČNA ili SUPROTNA Ustavu. (Vidi: Dr. sc. Mato Arlović: Ustavnosudski aktivizam
i europski pravni standardi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu » God. 51 (2014), Broj 1 (111) http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=44&s=442). ----------------------------------- -----------------------------------
Branko Sorić, dr. med. -- (i druge osobe)
Vlaška 84 , 10000 Zagreb E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr Web: https://soric-b.tripod.com/ppb/ https://soric-b.tripod.com/sp/id33.html https://soric-b.tripod.com/sp/id32.html https://soric-b.tripod.com/sp/id35.html https://soric-b.tripod.com/sp/id26.html https://soric-b.tripod.com/sp/id25.html https://soric-b.tripod.com/sp/id10.html https://soric-b.tripod.com/sp/id24.html https://soric-b.tripod.com/sp/id8.html IZJAVE... https://soric-b.tripod.com/sp/id23.html https://soric-b.tripod.com/sp/id29.html https://soric-b.tripod.com/sp/id22.html UN1 https://soric-b.tripod.com/sp/id36.html UN2 https://soric-b.tripod.com/dokumenti/ https://soric-b.tripod.com/vrhzla/ https://soric-b.tripod.com/sp/ https://soric-b.tripod.com/kb/ https://soric-b.tripod.com/index.html ......itd. ------------------------ PODSJETNIK:
Dr. med. Branko Sorić, njegova supruga Marija Sorić i sin Neven Sorić od 1996. god. do danas (i ubuduće)
stalno su tražili i traže da Republika Hrvatska zauvijek poštuje i štiti njihovo stanarsko pravo na stanu
u Zagrebu, Vlaška ul. 84 /I.kat desno, u kojem stanuju, i da odmah dobiju jednako pravo otkupa istog stana kakvo su dobili
stanari u društvenim i nacionaliziranim stanovima - t.j. za desetinu cijene iz 1991.-1996. godine (ili za desetinu eventualne
kasnije niže cijene) s rokom otplate na trideset i dvije godine.
U Zagrebu, 1996.….2014. Branko
Sorić, dr. med. . |
|
|