(Str. 180-181)                                                       2. Prava stanara

Član 58.

      Bez dopuštenja stanara nitko se ne može useliti u stan koji on koristi kao stanar.

      Stanar može svakom članu svoga porodičnog domaćin­stva i onom koji više nije član tog domaćinstva, osim malo­dobnim članovima porodičnog domaćinstva, članovima porodičnog domaćinstva koje je stanar dužan uzdržavati i bračnom drugu, uskratiti korištenje stana i tražiti iseljenje iz stana, kada su se njihovi međusobni odnosi toliko poremetili da je zajednički život nesnošljiv, ostavljajući mu za iseljenje primjeran rok koji ne može biti kraći od 30 dana. Ako se osoba iz stava 2. ovog člana ne iseli u određenom roku, stanar može putem suda tražiti njegovo ise­ljenje. Prije nego o tome odluči, sud će uputiti stranke kad je to moguće — da pronađu i ponude zamjenu zajedničkog stana za dva manja stana i za to im odrediti rok koji ne može biti kraći od jednog ni duži od tri mjeseca.

(............)

(Str. 192)

Član 59.

      Stanar može zamijeniti svoj stan za stan drugog sta­nara uz suglasnost davalaca tih stanova. *

      Ne može se zamijeniti stan ako se nalazi u zgradi koja se po odluci nadležnog organa mora rušiti, ili ako stanar gradi drugi stan.

      Davalac stana može uskratiti suglasnost za zamjenu stana u slijedećim slučajevima:

      1.  ako je stanaru otkazan ugovor o korištenju stana prije podnošenja na suglasnost ugovora o zamjeni;

      2.  ako je stan stanaru dat na korištenje kao članu organizacije udruženog rada, druge samoupravne organiza­cije ili zajednice, do isteka vremena iz člana 75. stava 1. točke 6. ovoga zakona;

      3.  ako se obaveže da će stanaru u roku šest mjeseci od dana traženja suglasnosti u istom mjestu osigurati pri­bližno jednak stan, kao što je stan u koji se stanar putem zamjene želi useliti;

      4. ako se zamjena ne vrši zbog opravdanih potreba osobe iz člana 3. stava 2. ovog zakona, a zamjenom bi se smanjila mogućnost vlasnika stana da u isti useli;

      5. ako smatra da se radi o simuliranoj zamjeni stanova.

__________________ 

* (Napomena B.S.: To se odnosi na bilo kojeg davaoca, bilo u društvenom ili u tzv. privatno  neuseljivom stanu).

(............)

(Str. 203)

      ( Član 60. -   Ugovor o simuliranoj zamjeni stanova ništav je  (......))

(............)

(Str. 204)

Član 61.

       Ugovor o zamjeni stana zaključuje se u pismenom ob­liku. Stanari su dužni ugovor o zamjeni stanova podnijeti davaocima tih stanova, radi davanja suglasnosti.

      Ako davalac stana u roku 30 dana od kada mu je pod­nesen ugovor radi davanja suglasnosti ne uskrati suglas­nost, smatrat će se da je suglasnost dao.

      Uskrata suglasnosti za zamjenu stana mora biti u pis­menom obliku i obrazložena.

Stanar kome je uskraćena suglasnost za zamjenu stana, može u roku 15 dana od dana primitka pismena o uskrati suglasnosti podnijeti zahtjev stambenom organu da utvrdi njegovo pravo na zamjenu.

      Na temelju valjanog ugovora o zamjeni stanova, sta­narsko pravo stječe se danom useljenja.

________________ (KOMENTARI)   

—  Vidi čl. 59.

—  Stambeni organ — čl. 10.

—  Stanarsko pravo stječe se zaključenjem ugovora o korištenju stana, ako odredbama ZSO nije drukčije odre­đeno. U čl. 61. st. 5. ZSO određuje drukčije, naime, u slučaju zamjene stana stječe se stanarsko pravo ako su ispunjene ove pretpostavke:

   a)  da postoji valjani ugovor o zamjeni stanova i

   b)  useljenje u zamijenjeni stan.

   Time stanar nije lišen prava i dužnosti da s davaocem stana zaključi ugovor o korištenju stana. Ako davalac stana nije voljan zaključiti taj ugovor (ili ako to ne učini stanar), stambeni će organ (čl. 10) na prijedlog druge stranke doni­jeti rješenje koje do zaključenja ugovora zamjenjuje ugo­vor o korištenju stana. Vidi o tome čl. 86.

________________ SUDSKA PRAKSA:

      1. Akt o uskrati suglasnosti za zamjenu stana ne može proizvesti pravni učinak, ako nije objavljeno protivnoj stranci. (......)

(............)

(Str. 208)

Član 62.

      Stanar može koristiti stan samo za stanovanje. Iznim­no stanar ili član njegova porodičnog domaćinstva uz pri­stanak drugih stanara mogu u dijelu svog stana obavljati profesionalnu ili drugu dozvoljenu djelatnost, ako se time ne nanosi šteta i ako se stanare i korisnike poslovnog pro­stora ne ometa u mirnom korištenju stana i poslovnih pro­storija.

      O početku obavljanja djelatnosti, u slučaju iz stava 1. ovog člana, stanar je dužan obavijestiti stambeni organ i davaoca stana.

      Ako stambeni organ sam ili na prijavu davaoca stana, stanara ili zakupca utvrdi da osoba iz stava 1. ovog člana ometaju stanare, odnosno korisnike poslovnog prostora u mirnom korištenju stanova, odnosno poslovnih prostorija ili da se stanu nanosi šteta, zabranit će im obavljanje dje­latnosti u stanu.

(............)

(Str. 212-215)

Član 63.

      Stanar, osim osoba iz člana 3. stav 2. ovog zakona, mo­že dio svog stana davati na korištenje drugoj osobi kao podstanaru ili ga iznajmljivati turistima i putnicima.

      Osoba iz člana 3. stav 2. ovog zakona može dio stana koji koristi davati na korištenje podstanaru ili ga iznajmljivati turistima i putnicima samo uz pismenu suglasnost vlasnika stana, ako odlukom skupštine općine nije drugačije određeno.

      Ako vlasnik u slučaju iz stava 2. ovog člana u roku 30 dana pismeno ne odbije davanje suglasnosti, smatrat će se da je suglasnost dao.

________________ (KOMENTARI:)

—  Davalac stana može otkazati ugovor o korištenju stana ako stanar daje stan u podnajam suprotno odredba­ma ZSO ili odluke skupštine općine. Vidjeti o tome čl. 91. st. 1. toč. 1. i st. 2. do 4.

—  O zasnivanju podstanarskih odnosa vidjeti čl. 112. i sl.

—  Građanin koji bez pismene suglasnosti vlasnika sta­na dade dio svog stana na korištenje drugoj osobi kao podstanaru ili ga iznajmljuje turistima i putnicima kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 200 do 2.000 dinara (čl. 128. st. 1).

—  Sustanar ne može bez pristanka drugih sustanara iz­davati stambeni prostor podstanarima, odnosno ne može u taj dio stana uzeti drugu osobu osim svog bračnog druga i osobu koju je dužan uzdržavati po zakonu. Vidjeti o tom pobliže u čl. 140.

—  Kada stanar može dati i cijeli stan na korištenje drugoj osobi kao podstanaru — vidjeti u čl. 94.

      SUDSKA PRAKSA:

    1.  Odlukom općinske skupštine može se isključiti pravo vlasnika stana da  (ne)* dozvoli izdavanje dijela stana na korištenje podstanarima. (*Očitu nejasnoću ispravio B.S.)

    Iz  obrazloženja:

    2.  F. iz Z. podnio je predstavku Sudu za ocjenu ustav­nosti i zakonitosti člana 5. u izreci navedene odluke. Prema toj odredbi stanaru koji je stekao stanarsko pravo na stan na kojem postoji pravo vlasništva, nije potrebna suglasnost vlasnika stana za davanje dijela stana koji koristi na kori­štenje podstanaru ili za iznajmljivanje turistima i putnici­ma. U predstavci se navodi da osporena odredba omogućuje bogaćenje bez rada i da je u suprotnosti sa Zakonom o stambenim odnosima, naročito s članom 128, prema kojem čini prekršaj građanin koji bez pismene suglasnosti vlasni­ka stana dade dio svog stana na korištenje drugoj osobi kao podstanaru ili ga iznajmljuje turistima i putnicima.

     U svom odgovoru na predstavku Skupština grada Za­greba navodi da prema grubim procjenama na području grada ima oko 40.000 osoba bez stanarskog prava, od kojih je najveći dio u podstanarskom statusu. Ovi građani bi uglavnom ostali bez stambenog smještaja, jer su vlasnici stanova u većini slučajeva protiv toga da njihovi stanari daju dijelove stana na korištenje podstanarima. Na taj na­čin bi se i onako teška stambena situacija u gradu još više pogoršala, jer nema puno stanara koji su voljni da prime podstanara. Osim toga donošenjem osporenog propisa na­stojalo se je izjednačiti u pogledu prava na držanje podsta­nara osobe iz člana 3. stav 2. Zakona o stambenim odnosi­ma sa stanarima u stanovima u društvenom vlasništvu.

     Sud inicijativu za pokretanje postupka nije prihvatio iz ovih razloga:

     Prema članu 63. stav 1. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 52/74) stanari koji stanuju u stano­vima u društvenom vlasništvu mogu dio svog stana davati na korištenje drugoj osobi kao podstanaru ili ga iznajmlji­vati turistima i putnicima.

Prema stavu 2. istog člana osobe koje su stekle stanarsko pravo na stan na kojem postoji pravo vlasništva, mogu dio svog stana davati na korištenje drugoj osobi kao pod­stanaru ili ga iznajmljivati turistima i putnicima samo uz pismenu suglasnost vlasnika stana, ako odlukom skupštine općine nije drugačije određeno.

     Iz tog proizlazi da se odlukom skupštine općine pravo vlasnika stana da  (ne) dozvoli izdavanje dijela stana na korište­nje podstanaru ili za iznajmljivanje turistima i putnicima može isključiti, što je osporeno odlukom Skupštine grada Zagreba i učinjeno. Pozivanje na član 128. cit. zakona u tom slučaju nije relevantno, jer je očito da se u tom slučaju ta zakonska odredba ne može primjenjivati. (Odluka Ustavnog suda Hrvatske br. U/142/78 od 12. X 1978.)

      2. U postupku pred prvostepenim sudom je utvrđeno da J. F. ima dosmrtno pravo korištenja spornog stana, ko­ji je izdao u podnajam tuženima, a koji stan je u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica tvrdi da J. F. ne stanuje u tom sta­nu, tj. da ga ne koristi, pa je tražila iseljenje tuženih.

      Sudovi su tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili kao neo­snovan, a takvo pravno stajalište u potpunosti prihvaća i ovaj revizijski sud kao pravilno.

      Budući da J. F. pripada dosmrtno pravo korištenja spornog stana, tj. stvarno pravo na tom stanu, to je on ovlašten taj stan dati u podnajam, a da zato ne traži odo­brenje vlasnika stana, jer takvo odobrenje mora tražiti po odredbi čl. 63. st. 2. Zakona o stambenim odnosima nosilac stanarskog prava, što J. F. nije učinio.

      Prema tome, tužiteljica nije legitimirana tražiti iselje­nje tuženih, a eventualno pitanje valjanosti pravnog naslo­va na temelju kojega je J. F. stekao spomenuto pravo, stvar je odnosa tužiteljice i imenovanoga. (Iz presude Vrhovnog suda Hrvatske, broj Rev-622/81-2 od 16. srpnja 1981.)

Član 64.

      Stanar može zahtijevati od druge ugovorne strane, da na stanu, odnosno zgradi, prema normativima propisanim odlukom skupštine općine ili općini aktom zajednice, izvrši potrebne popravke ili druge radove.

      Ako po zahtjevu iz stava 1. ovog člana popravci ili drugi radovi koji su, prema odredbama odluke ili akta iz istog stava hitni u primjerenom roku ne budu izvršeni, stanar može te popravke ili radove izvršiti i troškove za njih odbiti od dijela stanarine određenog za održavanje zgrade i stana ili naknadu tih troškova u visini tog dijela stanarine tražiti putem suda.

(............)

(Str. 224)

3. Obveze stanara

Član 65.

      Stanar je dužan pri korištenju stana postupiti pažljivo i čuvati stan i zgradu od kvara i oštećenja.

      Stanar je dužan koristiti stan na način kojim se drugi stanari i korisnici poslovnog prostora u zgradi ne ometaju u mirnom korištenju stana, poslovnih i zajedničkih prostorija.

(............)

(Str. 225)

Član 66.

      Stanar odgovara po općini propisima o naknadi štete za štetu koju on ili drugi korisnici stana prouzrokuju u stanu ili na drugim dijelovima i instalacijama zgrade.

(............)

(Str. 226-227)

Član 67.

      Stanar je dužna  plaćati stanarinu od  dana stjecanja mogućnosti useljenja u stan i normalnog korištenja stana, ako nije drukčije ugovoreno.

      Stanar je dužan plaćati povišenu stanarinu u iznosu koji se utvrdi ugovorom o korištenju stana, kad on ili čla­novi njegova porodičnog domaćinstva u stanu obavljaju do­zvoljenu djelatnost u smislu člana 62. ovog zakona.

      Ako vrijeme plaćanja stanarine nije određeno odlukom skupštine općine, općim aktom zajednice ili ugovorom, sta­narina se plaća mjesečno.

________________ (KOMENTARI:)

—  Visina stanarine utvrđuje se ugovorom o korištenju stana u skladu s odlukom skupštine općine o najvišim iz­nosima stanarine.

—  Za slučaj da se ugovorne strane ne mogu sporazum­jeti o visini stanarine — vidjeti čl. 68. st. 2.

—  Zakonsko založno pravo za dužnu stanarinu — vi­djeti čl. 73.

—  Ako stanar ne plati stanarinu za vrijeme duže od tri mjeseca, davalac stana može mu otkazati ugovor o ko­rištenju stana, ako nije drukčije ugovoreno (čl. 91. st. 1. toč 4).

—  Obavljanje dozvoljene djelatnosti u stanu — vidjeti čl. 62.

—  Povišena stanarina — vidjeti čl. 122. st. 2. i 123.

       SUDSKA PRAKSA

       (.........)

Član 68.

      Visina stanarine utvrđuje se ugovorom o korištenju stana u skladu s odlukom skupštine općine u najvišim izno­sima stanarine.

      Ako se ugovorne strane ne mogu sporazumjeti o visini stanarine na prijedlog jedne ili obiju strana, stanarinu utvr­đuje stambeni organ.

________________ (KOMENTARI:)

—  Odluka skupštine općine o visini stanarine — vidjeti čl. 123.

—  O naknadi za korištenje stana za službene potrebe i o tome tko odlučuje ako se ugovorne strane ne mogu spo­razumjeti o visini te naknade vidjeti u sudskoj praksi uz ovaj član pod br. 1.

—  U praksi je sporno koji je organ nadležan za odre­đivanje stanarine, ako se stranke o visini stanarine ne mogu sporazumjeti nakon zaključenja ugovora o korište­nju stana, dakle kada žele izmijeniti svoja prava i obveze (......)

(Str. 231)

Član 69.

      Stanar je dužan uz stanarinu plaćati i druge naknade vezane za korištenje stana, zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi, ako se po odluci skupštine općine ili općem aktu zajednice te naknade plaćaju uz stanarinu.

________________ (KOMENTARI:)

—  Vidjeti o naknadama i u Zakonu o komunalnim dje­latnostima (Narodne novine br. 15/79).

(............)

(Str. 239-240-241)

Član 70.

      Stanar snosi troškove   održavanja   stana  koje   odredi skupština općine ili zajednica svojom odlukom, ako ugovo­rom o korištenju stana, u skladu s tom odlukom, nije što drugo predviđeno.

________________ (KOMENTARI:)

      Vidjeti čl. 64. i 124.

Član 71.

      Obveza da se stanar iseli iz stana odnosi se i na ostale korisnike toga stana, ako ovim zakonom nije drukčije pred­viđeno.

________________ (KOMENTARI:)

—  Pravomoćna odluka o otkazu ugovora o korištenju stana izvršni je naslov za iseljenje, kako stanara, tako i svih ostalih korisnika stana.

—  Tko se smatra stanarom, vidjeti čl. 3. i 9. toč. 1.

—  Tko se smatra korisnikom stana, vidjeti čl. 9. toč. 3.

      SUDSKA PRAKSA: Vidjeti sudsku praksu uz čl. 57. pod br. 12 i 13, te uz čl. 59. pod br. 7.

Član 72.

      Kada se stanar iseljava iz stana iz bilo kog razloga predviđenog zakonom, dužan je stan predati davaocu stana ili drugom stanaru, koji se useljava ili ostaje u stanu, u stanju u kome je stan primio, uzimajući u obzir promjene do kojih je došlo zbog redovne upotrebe stana.

      Ugovorne strane dužne su zajednički pismeno utvrditi stanje u kome je stan predan.

      Ako ugovorne strane ne postignu sporazum u pogledu stanja u kojem se stan nalazi u vrijeme predaje, svaka od stranaka može tražiti da stambeni organ u postupku osigu­ranja dokaza utvrdi stanje u kojem se stan predaje.

      Ako primalac stana primi stan protivno odredbama stava 2. i 3. ovog člana, smatra se da je stan primio u skladu s odredbama stava 1. ovog člana.

________________ (KOMENTARI:)

—  Vidjeti čl. 65. i si.

—  Stambeni organ — vidjeti čl. 10.

—  Vidjeti čl. 90. st. 3, te 107. st. 1.

Član 73.

      Za dužnu stanarinu i naknadu štete postoji zakonsko založno pravo na unesenom pokućstvu i drugim pokretnim stvarima stanara i članova njegova porodičnog domaćinstva koje mogu biti predmet izvršenja te ih druga ugovorna stra­na može prilikom iseljenja stanara zadržati dok joj ne bu­du plaćeni dužni iznosi stanarine, odnosno naknade štete.

      Zakonsko založno pravo iz stava 1. ovog člana prestaje ako davalac stana ne podnese tužbu za plaćanje stanarine i naknadu štete u roku osam dana od dana iseljenja sta­nara.

________________ (KOMENTARI:)

—  O založnom pravu vidjeti odredbe čl. 980. i si. Zako­na o obveznim odnosima.

—  Vidjeti shodnu primjenu ovog propisa u slučaju iz čl. 107. st. 1.

—  Tko se smatra stanarom, vidjeti čl. 3. i 9. toč. 2.

—  Tko se smatra članom porodičnog domaćinstva sta­nara, vidjeti čl. 9. toč. 4.

—  Pokretne stvari koje ne mogu biti predmet izvrše­nja — vidjeti u čl. 71. Zakona o izvršnom postupku.

—  Pravo zadržavanja — vidjeti čl. 286. do 289. ZOO.

—  Nadležnost za tužbu za plaćanje stanarine — vidjeti u sudskoj praksi uz čl. 67.

4. Davanje na korištenje stana u društvenom vlasništvu

Član 74.

      Davalac stana u društvenom vlasništvu donosi akt o da­vanju stana na korištenje osobi koja se treba useliti u taj stan, u skladu s općim aktom o davanju stanova na korište­nje.

      Nakon stupanja na snagu ovog zakona, davalac stana može dati stan na korištenje tek nakon donošenja općeg akta o davanju stanova na korištenje.

________________ (KOMENTARI:)

—  Sadržaj općeg akta iz čl. 74. — vidjeti u čl. 75.

—  Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara kaznit će se za prekršaj organizacija udruženog rada, druga sa­moupravna organizacija ili zajednica koja dade na korište­nje stan, a da nije donijela opći akt o davanju stana na ko­rištenje (čl. 130).

—  Opći akt o davanju stanova na korištenje i odobra­vanje stambenih kredita sadrži:

    1.  odredbe o pravima i obvezama radnika odnosno os­novne organizacije ili radne zajednice — davaoca stana na korištenje, dakle materijalnopravne odredbe i

    2.  postupovne odredbe.

      Sve te odredbe mogu biti sadržane u jednom aktu, što se u pravilu u praksi i čini, ili se pak mogu podijeliti na više općih akata, primjerice onaj koji sadrži materijalnopravne odredbe i onaj o postupovnim odredbama.

      Onaj opći akt koji uređuje materijalnopravne odredbe mora biti donesen putem referenduma u organizaciji — da­vaoca stana na korištenje. To stoga jer taj dio sadrži osno­ve i mjerila za raspodjelu sredstava za zajedničku potrošnju (čl. 118. ZUR), a ta moraju biti donesena isključivo putem referenduma (čl. 463. ZUR).

(........)

(Str. 249-250)

Član 75.

      Općini aktom iz člana 74. ovog zakona utvrđuju se pra­vo na dodjelu stana, uvjeti, postupak i organi za davanje stana na korištenje, a naročito:

   1.  kome, koliki i kakav stan se može dati s obzirom na potrebe njegova porodičnog domaćinstva;

   2.  red prvenstva pri davanju stana na korištenje;

   3.  uvjeti za davanje suglasnosti na zamjenu stana;

   4.  uvjeti za odobravanje stambenih kredita i za vraća­nje ranije odobrenog kredita;

   5.  posebne obveze osobe, kojoj se daje stan na korište­nje, prema davaocu stana;

   6.  vrijeme trajanja svojstva radnika u organizaciji udru­ženog rađa, drugoj samoupravnoj organizaciji i zajednici, poslije koga se radniku ne može otkazati ugovor o korište­nju stana;

   7.  prava i obveze radnika koji vlastitim sredstvima su­djeluje u izgradnji, rekonstrukciji ili kupnji stana u društve­nom vlasništvu ako je takvo sudjelovanje predviđeno općim aktom;

   8.  koji se stanovi smatraju stanovima za službene potre­be u smislu člana 6. stava 1. točke 3. ovog zakona, uvjeti i način korištenja tih stanova;

   9.  uvjeti za davanje na korištenje drugog stana, radni­ku, odnosno članovima njegova porodičnog domaćinstva, kad je po prestanku službene dužnosti, odnosno funkcije, dužan iseliti iz stana za službene potrebe;

   10.  način podnošenja zahtjeva, način utvrđivanja odluč­nih činjenica, organi za vođenje postupka i za odlučivanje u prvom i drugom stepenu, pravo na žalbu i rok za njeno podnošenje, rok u kome se ima donijeti odluka po žalbi, način informiranja i saopćavanja odluka, kao i način vođe­nja nužne evidencije.

      Uvjeti iz općeg akta utvrđuju se u skladu s općim kriterijima, mjerilima i uvjetima iz člana 39. stava 1. alineje 2. ovog zakona ako je davalac stana koji donosi opći akt zaključio samoupravni sporazum iz člana 38. ovog zakona.

________________ (KOMENTARI:)

—  Vidjeti čl. 74.

—  Uz točku 1. vidjeti čl. 9. toč. 4 (pojam člana poro­dičnog domaćinstva), čl. 76, 121. i 137.

—  Uz točku 2. vidjeti čl. 76 i 137.

—  Uz točku 3. vidjeti čl. 59. i sl.

—  Uz točku 4. vidjeti odredbe ZI.

—  Uz točku 5. vidjeti čl. 82. toč. 7.

—  Uz točku 6. vidjeti čl. 39. i 96.

—  Uz točku 8. vidjeti čl. 6.

—  Uz točku 9. vidjeti čl. 6. i 77.

—  Uz točku 10. vidjeti čl. 220 do 225. ZUR.

—  Vidjeti čl. 146.

—  Problemi vezani uz primjenu toč. 10. ovog člana otvaraju u praksi niz nedoumica. Stoga ćemo uputiti na slijedeće:

      Samoupravnim općim aktom o davanju stanova na ko­rištenje odnosno odobravanju stambenog kredita, utvrđuju se način podnošenja zahtjeva za dodjelu stana na korište­nje odnosno odobrenje stambenog kredita, način utvrđiva­nja odlučnih činjenica, organi za vođenje postupka i za odlučivanje u prvom i drugom stepenu (mi ćemo to naz­vati: u prvom i drugom stadiju), pravo na zahtjev za zaštitu prava i rok za njegovo podnošenje, rok u kome se ima donijeti odluka o žalbi, način informiranja i saopćava­nja odluka. Taj samoupravni opći akt, budući da, u pravilu, sadrži osnove i mjerila za davanje stanova na korištenje odnosno odobravanje stambenog kredita morat će se doni­jeti referendumom (čl. 463. Zakona o udruženom radu — »Službeni  list   SFRJ«,  broj   53/76  —   (.........)

(........)

(Str. 274)

Član 76.

      Radnik nije dužan primiti stan koji po svojoj veličini i opremljenosti, a u skladu s općim aktom davaoca stana, ne odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva.

      Kad u slučaju iz stava 1. ovog člana radnik ne primi stan, ili primi stan koji ne odgovara potrebama njegova do­maćinstva ne gubi red prvenstva za dodjelu drugog stana.

(........)

(Str. 279-280-281)

Član 77.

      Radniku, odnosno članovima njegova porodičnog doma­ćinstva u slučaju smrti radnika, ne može se otkazati korištenje stana za službene potrebe prije nego mu se osigu­ra drugi stan, koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, ako je prema redu prvenstva iz općeg akta imao dobiti stan, ali ga nije dobio zato što je koristio stan za službene potrebe.

________________ (KOMENTARI:)

—  Pojam stana za službene potrebe — vidjeti u čl. 6. toč. 3.

—  Tko se smatra članom porodičnog domaćinstva, vid­jeti u čl. 9. toč. 4.

      SUDSKA PRAKSA:  Vidjeti sudsku praksu uz čl. 6.

Član 78.

      Radnik koji smatra da je povrijeđeno njegovo pravo koje mu pripada na temelju općeg akta, može tužbom tra­žiti da sud odluči da mu je davalac stana dužan dati na korištenje drugi stan ili stan koji je povredom njegovog pra­va dat drugom radniku. Tužba se može podići u roku 30 dana od dana primitka odluke po žalbi (član 75. stav 1. točka 10) ili proteka roka za donošenje te odluke.

      Tužbom iz stava 1. ovog člana može se tražiti i nak­nada štete, koja je tužitelju počinjena povredom njegova prava.

      Kad sud utvrdi da je tužbeni zahtjev iz stava 1. ovog člana osnovan, prije nego odluči o tužbenom zahtjevu, tu­ženom će odrediti rok koji ne može biti kraći od jednog ni duži od tri mjeseca, do kada je tužitelju dužan dati na ko­rištenje drugi stan. Ako tuženi do određenog roka tužitelju ne dade na korištenje drugi stan, sud će poništiti akt kojim je povrijeđeno pravo radnika utvrđeno općim aktom, kao i ugovor o korištenju spornog stana ako je zaključen do donošenja presude i sporni stan dosuditi tužitelju.

      Do pravomoćne presude, sud može privremeno zabra­niti useljenje u sporni stan.

      Ako do donošenja presude sporni stan bude useljen, sud će presudom odrediti njegovo ispražnjenje.

      Osobi koja se po presudi iz stava 5. ovog člana treba iseliti, davalac stana će osigurati nužni smještaj.

(........)

(Str. 303-304-305-306)

5. Ugovor o korištenju stana u društvenom vlasništvu

Član 79.

      Nije dopušteno useliti se u stan i koristiti ga bez ugo­vora o korištenju stana, ako ovim zakonom nije drukčije od­ređeno.

________________ (KOMENTARI:)

—  Zaključenjem ugovora o korištenju stana stječe se stanarsko pravo. Vidjeti o tome uz čl. 48.

—   Tko zaključuje ugovor o korištenju  stana, vidjeti čl. 80.

—  Oblik ugovora o korištenju stana — vidjeti čl. 81.

—  Sadržaj ugovora o korištenju stana — vidjeti čl. 82.

—  Izuzetke u kojima je dopušteno useliti se u stan bez ugovora o korištenju stana — vidjeti uz čl. 48.

Član 80.

      Ugovor o korištenju stana zaključuju davalac stana i osoba kojoj je aktom davaoca stana stan dan na korištenje.

—  Tko se smatra davaocem stana na korištenje — vid­jeti čl. 9. toč. 1.

—  Akt o davanju stana na korištenje — vidjeti čl. 75.