ZSO 74

Home | Str. 6 | Str. 5 | Str. 2 | Str. 3 | Str. 4

Str. 6

Član 111.

      Zasnivanje i prestanak odnosa prema ugovoru o najmu stana najmodavac je dužan prijaviti stambenom organu u  roku 15 dana od dana zasnivanja odnosno prestanka ugo­vora.

________________ (KOMENTARI:)

  Zasnivanje odnosa prema ugovoru o najmu — vid­jeti čl. 101.

  Prestanak odnosa po ugovoru o najmu — vidjeti čl. 103, 104. i 109.

  Stambeni organ — vidjeti čl. 10.

 

V. PODSTANARSKI ODNOSI

Član 112.

      Podstanarski odnosi zasnivaju se ugovorom između sta­nara odnosno vlasnika stana i podstanara.

      Skupština općine propisat će minimum uvjeta stanova­nja, koji se moraju osigurati podstanaru (minimum prosto­ra, mogućnost zagrijavanja i korištenja sanitarnih prosto­rija i drugo).

________________ (KOMENTARI:)

  Na ugovor o podstanarskom odnosu kao i prava i obveze stranaka u tom odnosu shodno se primjenjuju odre­dbe člana 101. do zaključno člana 111, osim odredbe člana 105. vidjeti čl. 114.

  U prava stanara spada i pravo da dio svog stana da­je na korištenje drugoj osobi kao podstanaru (čl. 63. st.l). To pravo pripada bezuvjetno samo stanaru u stanu u dru­štvenom vlasništvu (čl. 3. st. 1). Građaninu koji je u stanu na koji postoji pravo vlasništva stekao stanarsko prave (čl. 3. stav 2) to pravo pripada ako je ispunjena jedna od ovih pretpostavki:

   a)  uz pismenu suglasnost vlasnika stana ili

   b)  bez te suglasnosti, ako je odlukom skupštine općine drugačije određeno (čl. 63. st. 2).

   Nije li ispunjena pretpostavka pod b), a građanin -stanar (čl. 3. st. 2) dade dio svog stana na korištenje drugoj osobi kao podstanaru, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 200 do 2000 dinara.  (........)

(........)

(Str. 401)

Član 113.

       Pravo  podstanara   da  koristi   stambene  prostorije  na osnovi ugovora o podstanarskom odnosu zaključenog sa sta­narom odnosno vlasnikom prestaje prestankom prava tih osoba na korištenje stana.

(........)

(Str.  403)

Član 114.

      Na ugovor o podstanarskom odnosu kao i prava i ob­veze stranaka u tom odnosu shodno će se primijeniti odred­be člana 101. do zaključno člana 111. osim odredbe člana 105. ovog zakona.

(........)

(Str.  404)

VI. PRAVA VLASNIKA OBITELJSKE KUĆE ILI  STANA NA

USELJENJE U SVOJ STAN I ZAMJENU STANA

Član 115.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana kao posebnog dijela zgrade ima pravo da se u svoj prazan stan useli sam ili s članovima svog porodičnog domaćinstva.

      Ovo pravo vlasnik nema, ako se u prazan stan ima use­liti druga osoba na temelju ugovora o zamjeni stana.

      Ako više suvlasnika istovremeno namjerava useliti u prazan stan koji je u njihovom suvlasništvu u slučaju spo­ra o tome tko će useliti, odlučuje općinski sud u vanparničnom postupku vodeći računa o opravdanosti razloga za useljenje pojedinih suvlasnika, veličini suvlasničkih dijelo­va i drugim okolnostima slučaja.

________________ (KOMENTARI:)

  Ovim članom utvrđeno je pravo vlasnika stana da useli u prazan stan sam ili s članovima porodičnog doma­ćinstva (stav 1).

  Vlasnik stana ima pravo da prazan stan dade u na­jam po odredbama gl. IV.

  Pretpostavke valjanosti ugovora o zamjeni stana — vidjeti čl. 59. i si.

(........)

(Str. 407-408-409-410-411)

Član 116.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana ima pravo pod uvjeti­ma iz ovog zakona zamijeniti stan u kojem stanuje i ima stanarsko pravo za stan u svom vlasništvu radi svojeg useljenja ili radi useljenja svojeg punoljetnog djeteta ili roditelja. Vlasnik ima na to pravo samo onda ako osobi iz člana 3. stava 2. ovog zakona ponudi u zamjenu drugi odgovarajući stan u istom mjestu, na kojem ta osoba stječe stanarsko pravo.

      Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana kada vlasnik stanuje u teškim stambenim uvjetima, a nije u mogućno­sti da osobi iz člana 3. stava 2. ovog zakona ponudi u zamjenu drugi odgovarajući stan u istom mjestu na kojem bi ta osoba stekla stanarsko pravo, takav stan toj osobi osigurat će se na način i pod uvjetima propisanim odlukom skup­štine općine, ako je vlasnik taj stan stekao u vlasništvo prije stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Ovom odlukom odredit će se ujedno, što se smatra teškim stambenim uvjetima u ko­jima stanuje vlasnik, kao i način utvrđivanja postojanja tih uvjeta u svakom pojedinom slučaju.

      Ako više suvlasnika u idealnim dijelovima obiteljske kuće ili stana namjerava zamjenom useliti u suvlasnički stan, pravo na zamjenu ima onaj suvlasnik za koga sud u vanparničnom postupku utvrdi da su njegovi razlozi za zam­jenu opravdaniji.

      U slučaju kada prema odredbama ovog člana vlasnik ima pravo zamijeniti stan, shodno se primjenjuju odredbe člana 97. stava 3. i 4. ovog zakona.

________________ (KOMENTARI:)

      ZSO razlikuje dva osnovna slučaja zamjene stana:

  kada zamjenu vrši stanar — za stan drugog stanara. Vidjeti o tome u komentaru uz čl. 59—61. Tu nije riječ o za­mjeni radi useljenja vlasnika u kuću odnosno stan u njego­vu vlasništvu;

  kada se zamjena vrši u svrhu useljenja vlasnika obi­teljske kuće ili stana, odnosno nekih bliskih mu srodnika u stan u njegovu vlasništvu, po odredbama stava 1. člana 116.

      Pravo na zamjenu po čl. 116. st. 1. ZSO vlasnik obitelj­ske kuće ili stana (dalje: vlasnik) može koristiti:

   a)  za sebe osobno,

   b)  za svoje punoljetno dijete,

   c)  za svoje roditelje.

      Dakako, s bilo kojom od navedenih osoba, ako ostvari pravo na zamjenu, imaju pravo useliti i članovi njenog porodičnog domaćinstva.

      Prema tekstu zakona vlasnik mora stanaru  čl. 3. st. 2. ZSO) koji stanuje u stanu u njegovom vlasništvu ponuditi stan u kojem on (vlasnik):

   1)  stanuje i

   2)  ima stanarsko pravo, te                              ,

   3)  taj stan mora biti odgovarajući. Sve navedene pretpostavke (1—3) moraju biti ispunjene

kumulativno (istovremeno).

      To ujedno znači da pretpostavke iz čl. 116. nisu ispu­njene ako ponudilac odnosno osoba koju vlasnik želi iseliti ne stanuje u stanu koji nudi, dakle ako ponudilac nudi dru­gi stan u građanskom vlasništvu u kome ne stanuje, makar taj bio i odgovarajući. Vidjeti o tome u sudskoj praksi uz ovaj član pod br. 1.

      Uz sve navedene pretpostavke potrebno je da vlasnik koji želi ostvariti svoje pravo na zamjenu po čl. 116. st. 1. prethodno dostavi i suglasnost davaoca stana na korištenje za ponuđeni stan. U tom smislu i rješidba Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-5961/76 od 2. XI 1976.

      Pravo iz čl. 116. st. 1. ZSO ima i vlasnik stana koji je sustanar kad želi useliti svog roditelja u sustanarski dio stana. Vidjeti o tome sudsku praksu pod broj 2.

      Stanar (čl. 3. st. 2. ZSO) koji je stanovao u vlasnikovom stanu, iselit će iz tog stana i useliti u ponuđeni stan u ko­jem je do tada stanovao vlasnik, njegovo punoljetno dijete ili roditelj.

      Postavlja se pitanje kakvo pravo taj stanar stječe na tom stanu — da li stanarsko pravo ih tek pravo po ugovoru o najmu.

      I ovdje su moguće dvije situacije, ali valja odmah reći — s istim pravnim posljedicama:

   a)  da je stan u koji stanar useljava u društvenom vlas­ništvu. Nema sumnje da u tom slučaju stanar stječe opet stanarsko pravo (čl. 3. st. 1. ZSO);

   b)  da je stan u koji stanar useljava opet stan na kojem postoji pravo vlasništva.

       Prema jednom mišljenju na taj stan ne može se poslije 26. XII 1976? ni u kom slučaju steći stanarsko pravo. ZSO naime, to ne predviđa već, štoviše, kako to slijedi argu­mentom a contrario iz čl. 3. st. 2. ZOS — isključuje stjeca­nje stanarskog prava na stanu na kojem postoji pravo vlasništva.

.     Smatramo da to stajalište nije prihvatljivo. Naime, i u  slučajevima zamjene po odredbi čl. 59. do 61. ZSO, koje vrše stanari međusobno (dakle onda kada nije riječ o primjeni čl. 116. ZSO radi useljenja vlasnika), zakon ne razli­kuje da li su oni (oba ili jedan) stanovali u stanu u dru­štvenom vlasništvu (čl. 3. st. 1. ZSO) ili u stanu na kojem postoji pravo vlasništva (čl. 3. st. 2. ZSO). I jednima i dru­gima pripada pravo na zamjenu, i to uvijek uz stjecanje stanarskog prava. U takvom slučaju, prema odredbi čl. 115. st. 2. ZSO, vlasnik stana nema pravo na useljenje u taj stan.

      ZSO, dakle, pozna, za slučaj zamjene stana iz čl. 59. ZSO, nakon 26. XII  1974. stjecanje stanarskog prava i na stanu kojem postoji pravo vlasništva. Time se ne odstupa od osnovne koncepcije ZSO. koja uvodi različiti pravni re­žim u pogledu vrste i opsega mogućih prava na stanu u društvenom vlasništvu u odnosu na korištenje stana u vlasništvu građana. Prava istog sadržaja (stanarsko pravo) se prilikom te zamjene samo zamjenjuju i ostaju. Količinski se broj stanova u vlasništvu građana na kojem postoji stanarsko pravo ne povećava, već kod zamjene iz čl. 59. ZSO ostaje isti. Štoviše, kod zamjene po čl. 116. ZSO taj se broj uvijek smanjuje za jedan stan, onaj u koji useljava vlasnik, njegovo punoljetno dijete ili roditelj. Na tom stanu pre­staje stanarsko pravo i korištenje tog stana vrši se dalje po osnovi prava vlasništva.

      Nema stoga razloga ni da se pravo osobe koja useljava u stan iz kojeg je radi useljenja u stan u svom vlasništvu iselila osoba koja je na tom stanu imala stanarsko pravo (vlasnik, njegovo punoljetno dijete ili roditelj)  prosuđuje različito ako je to stan u društvenom vlasništvu u odnosu na useljenje u stan na kojem postoji pravo vlasništva. U oba slučaja stanar koji iseljava iz vlasnikovog stana stječe i stanarsko pravo na stanu iz koga je iselio vlasnik (ponuđenom stanu). Vidjeti o tome sudsku praksu pod broj 3. 

      U praksi se pojavljuju slučajevi u kojima vlasnik stana na temelju čl. 116. st. 1. ZSO traži zamjenu pojedinih pro­storija a ne cijelog stana. Odgovor sudske prakse na takvo traženje je negativan. Vidjeti o tome pod broj 5.

      Pretpostavke primjeni odredbe stava 2. ovog člana jesu:

   a)  da vlasnik stanuje pod teškim stambenim uvjetima, a nije u mogućnosti da osobi iz čl. 3. st. 2. ZSO ponudi u zamjenu drugi odgovarajući stan u smislu čl. 116. st. 1. ZSO. Što se smatra teškim stambenim uvjetima, utvrđuje se od­lukom skupštine općine;

   b)  ako je riječ o vlasniku stana koji je stan stekao u vlasništvo prije 26. XII 1958, tj. dana stupanja na snagu Za­kona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zem­ljišta (čl. 80. istog zakona).

      Prema odredbi čl. 170. st. 2. Ustava SRH općina se bri­ne za stanovanje građana koji nisu u stanju da na drugi način osiguraju svoj stambeni prostor, a naročito za sta­novanje osoba kojima se pruža posebna društvena zaštita. Iz toga valja zaključiti da stan u slučaju iz stava 2. ovog člana osigurava općina.  Suvlasništvo obiteljske kuće ili sta­na u idealnom dijelu postoji kada više osoba ima pravo vlasništva na nepodijeljenoj stvari, a dio svakog od njih određen je razmjerno prema cjelini. Ako suvlasnički dije­lovi nisu određeni, pretpostavlja se da su jednaki (čl. 13. ZOVO).

(Str. 412-413)

      Za odlučivanje u vanparničnom postupku iz stava 3. ovog člana nadležan je općinski sud na čijem se području nalazi stan. Ako vlasnik stana ostvari pravo na zamjenu, bit će dužan snositi troškove preseljenja stanara. Ako stranke ne postignu sporazum o visini troškova preseljenja, iznos tih troškova utvrđuje u vanparničnom postupku općinski sud na čijem se području stan nalazi na prijedlog jedne od stranaka. Vidjeti o tome uz čl. 97. st. 3. i 4.

      SUDSKA PRAKSA:

      1.  Vlasnik obiteljske kuće ili stana može svoje pravo iz čl. 116. na zamjenu stana radi svojeg useljenja ili radi useljenja svojeg punoljetnog djeteta ili roditelja za stan u svojem vlasništvu ostvariti tužbom sudu (čl. 117. ZSO) pod slijedećim pretpostavkama:

  ako osobi iz čl. 3. st. 2. ZSO s kojom zahtijeva zam­jenu stana ponudi stan u kojem stanuje on ili osoba, iz čl. 116. ZSO (punoljetno dijete ili roditelj) koju želi useliti, a ne i koji drugi, makar i odgovarajući stan,

  zatim ako na tom ponuđenom stanu ima on, njego­vo punoljetno dijete odnosno roditelj stanarsko pravo (čl. 3. ZSO), te

  ako je ponuđeni stan odgovarajući u smislu čl. 118. ZSO. (Zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog su­da Hrvatske br. 1/76 od 12. I 1976.)

      2.  Za ovaj spor nije od značaja što stan u vlasništvu tužitelja — oni tuženi koriste kao sustanari. Prema odred­bi čl. 139. st. 1. ZSO sustanar može po odredbama čl. 59. ZSO izvršiti zamjenu dijela stana koji koristi za drugi stan ili sustanarski dio stana. Sustanar može dakle izvršiti zam­jenu dijela stana koji koristi pod istim uvjetima (čl. 59. ZSO) pod kojima stanar može zamijeniti svoj stan. Nema nikakvog uvjerljivog i logičnog razloga za zaključak da se te odredbe ne bi odnosile i na zamjenu stana iz čl. 116. ZSO, jer bi to inače bilo izričito određeno. (Odluka Okružnog suda u Zagrebu, br. Gž-5071/75 od 17. II 1976. i Gž-4559/76 od 6. VII 1976.)

      3.  Stanar (čl. 3. st. 2. ZSO) koji u ostvarenju zamjene iz ČL 116. st. 1. ZSO useljava u ponuđeni stan stječe na tom stanu stanarsko pravo (čl. 3. ZSO) kako u slučaju ako je stan u vlasništvu građana. (Zaključak sjednice Građan­skog odjela Vrhovnog suda Hrvatske br. 1/76 od 12. I 1976.)

      4.  Tužiteljica ne nudi u zamjenu stan u kojem stanuje i ima stanarsko pravo, bilo ona ili njeno punoljetno dijete ili roditelj, već treća osoba koja bi time izgubila stanarsko pravo, pa je takva zamjena protivna zakonu. (Okružni sud Zagreb, Gž-6386/75 od 18. XI 1976.)

      5.  Vlasnik stana na kojem postoji stanarsko pravo (čl. 3. st. 2. SZO), nije ovlašten temeljem čl. 116. ZSO tražiti za­mjenu pojedinih prostorija tog stana za pojedine prostorije stana u kojima sam stanuje ni kada su tražene i ponuđene prostorije u zgradi. To stoga što se odredba čl. 116. ZSO odnosi na zamjenu stana, a ne pojedinih prostorija u stanu. (Vrhovni sud Hrvatske, Rev-512/79 od 17. VII 1979. — Okru­žni sud Rijeke, Gž-614/78 od 8. V 1978.)

      Vlasnik obiteljske kuće i stana može svoje pravo na zamjenu stana iz člana 116. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine SRH br. 52/74) radi svog useljenja ili radi useljenja svog punoljetnog djeteta ili roditelja u stan u svojem vlasništvu, ostvariti tužbom sudu samo ako osobi s kojom zahtijeva zamjenu stana, ponudi stan u kojem sta­nuje on ili njegovo punoljetno dijete ili roditelj (član 116. navedenog zakona) koju želi useliti, a ne i neki drugi, ma­kar i odgovarajući stan.

      Pri svemu tome potrebno je da on na ponuđenom sta­nu odnosno njegovo punoljetno dijete ili roditelj ima sta­narsko pravo (član 3. navedenog zakona) te da je ponuđeni stan odgovarajući u smislu člana 118. navedenog zakona.

(.........)

Član 117.

       Ako osoba iz člana 3. stava 2. ovog zakona ne pristane na zamjenu, vlasnik može svoje pravo na zamjenu ostvariti tužbom sudu.

(.........)

(Str. 418-419-420)

Član 118.

      Kao odgovarajući stan iz člana 116. ovog zakona, smat­ra se stan koji, uzimajući u obzir sve uvjete stanovanja, a naročito veličinu, broj prostorija, udobnost i mjesto na ko­me se stan nalazi, ne pogoršava uvjete stanovanja osoba koje bi se u taj stan trebale useliti.

________________ (KOMENTARI:)

  U slučaju zamjene po čl. 116. st. 1. ZSO ponuđeni stan mora biti odgovarajući. Što se smatra odgovarajućim stanom, propisuje odredba čl. 118. Vidjeti o tome sudsku praksu uz ovaj član.

  Kriteriji iz ovog člana primjenjuju se i na slučajeve iz člana 134. stav 2. Vidjeti o tome u sudskoj praksi uz taj član pod br. 4.

      SUDSKA PRAKSA:   (......)

      3. Kod ocjenjivanja da li je neki stan odgovarajući, tj. da li on ne pogoršava uvjete stanovanja osobe koja bi se u taj stan trebala useliti, u smislu čl. 118. ZSO odlučne su kako objektivne tako i subjektivne okolnosti, a koje treba u svakom konkretnom slučaju ispitati. Veličina traženog i ponuđenog stana je objektivna okolnost, pa treba uspoređi­vati veličinu stanova, a ne da li ponuđeni makar i manji stan odgovara potrebama porodičnog domaćinstva osobe koja bi se u taj stan trebala useliti kao i bez obzira na to da li bi time ponuđeni stan bio racionalno iskorišten. (Ob­vezno pravno shvaćanje Građanskog odjela Okružnog suda Zagreb, broj 2/77 od 13. IX 1977.)

      Iz  obrazloženja:

      »Vlasnik obiteljske kuće ili stana ima pravo pod zakon­skim uvjetima iz čl. 116. ZSO zamijeniti stan u kojem sta­nuje i ima stanarsko pravo za stan u svom vlasništvu, ako u zamjenu ponudi u istom mjestu drugi odgovarajući stan (čl. 118. ZSO) ali ne i u slučaju ako ponudi manji stan koji istina odgovara potrebama porodičnog domaćinstva osobe koja bi se u taj stan trebala useliti, makar bi time stan bio racionalno iskorišten. Posljednju mogućnost predlagalo je da se unese u zakon Vijeće udruženog rada Sabora SR Hr­vatske po svom Odboru za uslužne djelatnosti, kao sastavni dio materijala za javnu raspravu o Nacrtu zakona o stam­benim odnosima (Vjesnik od 1. kolovoza 1974. broj 9753). Taj prijedlog zakonodavac nije usvojio, pa ni sudska praksa ne može interpretirati propis protivno volji zakonodavca.«

(.........)

(Str. 426)

VII. STAMBENI STANDARDI, RACIONALNO KORIŠTENJE

I ODRŽAVANJE STAMBENIH ZGRADA I STANOVA

(Napomena B.S.:  Standardi, kriteriji za dodjelu

društvenih stanova, i dr, - članovi 119-123)

Član 119.

      Društvenim dogovorom koji zaključuju skupština općine, općinsko sindikalno vijeće, osnovna privredna komora i zajednica, utvrđuje se najviši nivo stambenog standarda, izgradnja kojeg se može financirati iz društvenih sredsta­va za stambenu izgradnju.

Ako se ne zaključi društveni dogovor iz stava 1. ovog člana, najviši nivo stambenog standarda izgradnje koja se može financirati iz društvenih sredstava za stambenu izgra­dnju utvrdit će skupština općine odlukom.

(.........)

(Str. 428)

Član 120.

      Društvenim dogovorom odnosno odlukom skupštine op­ćine iz člana 119. ovog zakona utvrđuje se:

      1.  veličina stana, u odnosu na broj članova porodičnog domaćinstva stanara, uzrast, spol, zanimanje i drugo;

      2.  način smanjenja površine stana i broj soba po jed­nom članu domaćinstva, s povećanjem broja članova doma­ćinstva;

      3.  preko kog broja članova domaćinstva se veličina sta­na ne može povećavati;

      4.  za koliko se može povećati površina i broj soba kad u domaćinstvu ima osoba koje iz zdravstvenih ili kojih dru­gih razloga trebaju veći prostor ili zasebne prostorije.

      Prema odredbama stava 1. ovog člana ne može se utvr­diti veći standard od jedne sobe po članu porodičnog do­maćinstva stanara.

(.........)

(Str. 429)

Član 121.

      Skupština općine odlukom utvrđuje što se smatra sta­nom, koji u smislu ovog zakona odgovara potrebama poro­dičnog domaćinstva stanara, kao i što se smatra približno jednakim stanom.

      Stambeni standard utvrđen po odredbama člana 120. ovog zakona služi i kao osnova za utvrđivanje što se smatra stanom koji odgovara potrebama porodičnog domaćinstva stanara.

(.........)

(Str. 436-437)

Član 122.

      Kad se prema odredbama ovog zakona stanaru* može dati otkaz ugovora o korištenju stana s razlogom što stan nije racionalno iskorišten, smatra se da stan nije racio­nalno iskorišten kad znatnije premašuje potrebe porodičnog domaćinstva stanara, utvrđene prema odredbi člana 121. sta­va 1. ovog zakona.

      Stanaru koji stanuje u stanu koji znatnije premašuje potrebe njegova porodičnog domaćinstva, ne može se na­knađivati dio stanarine bez obzira da li ispunjava druge uvjete za tu naknadu.

________________ (KOMENTARI:)

* ZSO ne predviđa slučaj otkaza ugovora o korištenju stana stanaru s razloga što stan nije racionalno korišten. Takav otkazni razlog utvrđen je samo u odnosu na sustanara   u propisu čl. 134. st. 2.

— Kriteriji za subvencioniranje određenih kategorija stanara utvrđuju se samoupravnim sporazumom iz čl. 38 (vidjeti i 39). Subvencija se ipak ne može dati, makar su ispunjeni uvjeti iz samoupravnog sporazuma, ako stan znat­nije premašuje potrebe porodičnog domaćinstva stanara. Vidjeti i odredbe ZI.

       SUDSKA PRAKSA:      Vidjeti sudsku praksu uz čl. 121.

Član 123.

      Skupština općine može propisati najviše iznose stana­rine za pojedine ili za sve kategorije stanova, kao i koje se druge naknade vezane za korištenje stana plaćaju uz sta­narinu.

      Skupština općine će propisati plaćanje povišene stana­rine kada se u stanu obavlja dopuštena djelatnost.

      Za stanove u društvenom vlasništvu najviše iznose sta­narine za pojedine ili za sve kategorije stanova može utvr­diti i skupština zajednice. Ako je skupština općine propisala najviše iznose, skupština zajednice ne može utvrditi više iz­nose stanarina.

      Radi racionalnog korištenja stanova, skupština općine propisat će plaćanje povišene stanarine i za stanare kojih stan premašuje potrebe njihova porodičnog domaćinstva.

      Odlukom iz stava 4. ovog člana mogu se odrediti uvjeti pod kojima neki stanar može biti oslobođen plaćanja povi­šene stanarine.

(.........)

(Str. 438-440)

      ( Član 124. (O normativima za održavanje stambenih zgrada))

      ( Član 125  -  Stanaru (......) koji vlastitim sredstvima poboljša uvjete svoga stanovanja....) . 

(.........)

(Str. 441-442)

VIII. KAZNENE ODREDBE

Član 126.

      Novčanom kaznom od 100.000 do 500.000 dinara kaznit će se za privredni prijestup organizacija udruženog rada ili druga pravna osoba:

      1.  koja bez odobrenja nadležnog organa preinakama ili samim korištenjem pretvori stambeni prostor u poslovni prostor (član 7. stav 1. i 3);

      2.  koja stan korišten kao poslovni prostor nakon što os­tane prazan ponovno dade na korištenje kao poslovni pro­stor (član 7. stav 5).

      Za privredni prijestup iz stava 1. ovog člana kaznit će se novčanom kaznom od 5.000 do 10.000 dinara i odgovorna osoba u organizaciji udruženog rada ili drugoj pravnoj osobi.

Član 127.

      Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 dinara kaznit će se za prekršaj građanin ili građanska pravna osoba:

      1.  koja bez odobrenja nadležnog organa preinakama ili samim korištenjem pretvori stambeni prostor u poslovni prostor (član 7. stav 2. i 3);

      2.  koja stan korišten kao poslovni prostor nakon što ostane prazan ponovno dade na korištenje kao poslovni pro­stor (član 7. stav 5).

Član 128.

      Novčanom kaznom od 200 do 2.000 dinara kaznit će se za prekršaj građanin koji bez pismene suglasnosti vlasni­ka stana dade dio svog stana na korištenje drugoj osobi kao podstanaru ili ga iznajmljuje turistima i putnicima (član 63. stav 2).

      Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se građanin ko­ji postupa protivno odredbi člana 65. stav 1. ovog zakona.

(.........)

Član 129.

      Novčanom kaznom od 800 do 8.000 dinara kaznit će se za prekršaj građanin koji useli u stan protivno odredbama ovog zakona.

(.........)

Član 130.

      Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 dinara kaznit će se za prekršaj organizacija udruženog rada, druga samo­upravna organizacija ili zajednica koja dade na korištenje stan a da nije donijela opći akt o davanju stana na korište­nje (član 74. stav 2).

      Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se novča­nom kaznom od 500 do 5.000 dinara i odgovorna osoba u or­ganizaciji odnosno zajednici.

 (Str. 442-483)                   

IX. PRELAZNE  I  ZAVRŠNE  ODREDBE

      (Član 131---142   (Sustanarski odnosi))

(.........)

Član 134.

      Kad jedan sustanar trajno prestane koristiti stan, pro­storije koje je on koristio ne mogu se dati na korištenje novom sustanaru. Sustanar koji ostane u stanu stječe stanarsko pravo na cijeli stan.

      Ako stan ne bi bio racionalno iskorišten u slučaju iz stava 1. ovog člana, davalac stana može sustanaru koji je ostao u stanu otkazati ugovor o korištenju stana, ako mu osigura drugi stan koji odgovara dijelu stana koji je kori­stio kao sustanar.

(.........)

(Str. 450)

Član 136.

      Davalac stana može dati otkaz ugovora o korištenju stana svim sustanarima ako im osigura druge stanove pri­bližno jednake dijelovima stana koje koriste.

(.........)

      (Vidi gore:  član 131---142   (Sustanarski odnosi))

(.........)

(Str. 461)

Član 143.

      Osobi koja se na dan 23. srpnja 1959. godine kao dan stupanja na snagu Zakona o stambenim odnosima (»Služ­beni list FNRJ« br. 16/59), zatekla kao podstanar, može se otkaz podstanarskog odnosa dati samo u slučajevima i pod uvjetima koji su ovim zakonom određeni za davanje otka­za ugovora o korištenju stana stanaru:

      1.  ako stambenu prostoriju koristi sam ili s jednim ili više članova svoga porodičnog domaćinstva na osnovi akta stambenog organa, ili

      2.  ako je stambenu prostoriju počela koristiti prije 14. srpnja 1954.

      Neizvršene presude i drugi izvršni naslovi koji su pro­tivni odredbama stava 1. ovog člana, ne mogu se izvršiti.

      Odredbe stava 1. ovog člana ne primjenjuju se ako je podstanar koristio stambenu prostoriju s namještajem no­sioca stanarskog prava.

(.........)

(Str. 469)

Član 144.

      Građanin koji je prije stupanja na snagu ovog zakona stekao stanarsko pravo na prostorijama koje se ne sma­traju stanom u smislu ovog zakona, zadržava to pravo.

      Građanin, kojem je prije stupanja na snagu ovog za­kona dan na korištenje stan za vršenje službene dužnosti ili funkcije a taj je stan općim aktom davaoca stana u smi­slu odredbe člana 6. ovog zakona utvrđen kao stan za služ­bene potrebe, može koristiti taj stan na način i pod uvje­tima utvrđenim tim općim aktom.

(.........)

(Str. 470)

Član 145.

      Postojeći ugovori o korištenju stana i postojeći pod­stanarski odnosi ostaju na snazi ali će se na prava i obveze koji proističu iz tih ugovora i odnosa, primjenjivati odredbe ovog zakona.

(.........)

(Str. 472)

Član 146.

      Davalac stana donijet će opći akt o davanju stanova na korištenje iz člana 74. ovog zakona najkasnije u roku šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog zakona.

(.........)

(Str. 473)

Član 147.

      Odluku prema odredbama člana 107. stava 2. člana 116. stava 2, člana 121, stava 1. člana 123. stava 2. i 4. i člana 124. stava 1. ovog zakona skupština općine dužna je donijeti u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(......)

Član 148.

      Organizacija za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu dužna je, u roku 30 dana od dana zaključenja samoupravnog sporazuma iz člana 18. ovog Zakona, vratiti stambene zgrade, stanove, poslovne prostorije i druga sredstva organizacijama udruženog rada, drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama koje su te zgrade, stanove, poslovne prostorije i druga sredstva, uni­jele u fond stambenih zgrada, odnosno njihovim pravnim sljednicima.

      Stambene zgrade, stanove, poslovne prostorije, koje je u fond stambenih zgrada unijela društveno-politička zajed­nica ili druga pravna osoba koja nema pravnog sljednika, organizacija iz stava 1. ovog člana, dužna je u istom ro­ku vratiti toj društveno-političkoj zajednici.

      Vraćanjem i predajom stambenih zgrada, stanova i po­slovnih prostorija, prenose se sva prava i obveze vezane uz te zgrade, stanove i poslovne prostorije.

(.........)

(Str. 474-475)

Član 149.

      Organizacije i zajednice koje prema odredbama člana 148. ovog zakona preuzimaju stambene zgrade, stanove, po­slovne prostorije i druga sredstva od organizacije za gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, sporazumjet će se s tom organizacijom o načinu i vremenu obavljanja tekućih poslova do njihova preuzimanja.

      Preuzimanje poslova iz stava 1. ovog člana izvršit će se najkasnije do 31. prosinca 1975.

(.........)

Član 150.

      Stambene zgrade, stanove, poslovne prostorije i druga sredstva koja je u fond stambenih zgrada unijela društveno-politička zajednica ili druga pravna osoba koja nema pravnog sljednika, udružuje se u zajednici osnovanoj za područje na kojem se nalaze te zgrade, stanovi i poslovne prostorije, pod uvjetima određenim ugovorom zaključenim između društveno-političke zajednice i zajednice.

      Sredstva anuiteta bivših fondova za stambenu izgrad­nju udružuju se u zajednici sa sredstvima za solidarnu stam­benu izgradnju iz člana 38. stava 1. ovog zakona.

Sredstva anuiteta fondova za izgradnju stanova za učesnike narodnooslobodilačkog rata udružuju se sa sred­stvima iz čl. 38. stava 1. ovog zakona za rješavanje stambe­nih problema učesnika narodnooslobodilačkog rata i vojnih invalida.

      Sredstva iz prethodnog stava mogu se koristiti i za uče­šće u izgradnji zajedničkih domova za smještaj i zbrinjava­nje boraca narodnooslobodilačkog rata i vojnih invalida.

(.........)

Član 151.

      Poslovi iz ovog zakona koje će obavljati zajednice opći­na i gradske zajednice općina odredit će se zakonom kojim će se urediti nadležnost organa zajednica općina.

(.........)

Član 152.

      Registracija zajednica i osnovnih zajednica u njihovom sastavu osnovanim prema odredbama ovog zakona obavlja se prema odredbama posebnih propisa o registraciji samo­upravnih interesnih zajednica.

(.........)

(Str. 476-477)

Član 153.

      Poslovi u vezi s osnivanjem i konstituiranjem zajednica i osnovnih zajednica prema odredbama ovog zakona moraju se izvršiti najkasnije do 28. veljače 1975.

(.........)

Član 154.

      Rokovi iz člana 93. stava 1. i člana 94. stava 1. ovog zakona počinju teći danom stupanja na snagu ovog zakona.

(.........)

Član 155.

      Upravni postupak pokrenut prema odredbama propisa koje prestaju važiti danom stupanja na snagu ovog zakona, a do toga dana nije doneseno prvostepeno rješenje, nasta­vit će se prema odredbama ovog zakona.

      Ako je protiv rješenja donijetog prema odredbama pro­pisa koji prestaju važiti danom stupanja na snagu ovog zakona izjavljena žalba, ili je protiv takvog rješenja izjav­ljena žalba prije stupanja na snagu ovog zakona, ali do nje­govog stupanja na snagu nije donijeto rješenje po toj žalbi, rješenje po žalbi donijet će se prema odredbama propisa koji su važili do stupanja na snagu ovog zakona.

      Ako u slučaju iz stava 2. ovog člana rješenje bude po­ništeno i predmet vraćen prvostepenom organu poslije stupanja na snagu ovog zakona, postupak će se nastaviti po odredbama ovog zakona.

(.........)

Član 156.

      Odredbe člana 155. ovog zakona shodno će se primjenji­vati i na postupak kod suda koji je pokrenut ili je u toku, prema propisima koji danom stupanja na snagu ovog zako­na prestaju važiti.

(.........)

(Str. 481-482-483)

Član 157.

      Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti:

      1.  odredbe Zakona o stambenim odnosima (»Službeni list SFRJ« br. 11/66 i 32/68) osim odredbe člana 4;

      2.  Osnovni zakon o privrednom poslovanju (gospodare­nju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (»Služ­beni list SFRJ«, br. 35/65) i

      3.  Zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stam­benim zgradama u društvenom vlasništvu (»Narodne novi­ne«, br, 54/65).

________________ (KOMENTARI:)

  ZSO je stupio na snagu 26. prosinca 1974.

  Odredba čl. 4. Zakona o stambenim odnosima (Služ­beni list SFRJ br. 11/66 i.32/68. glasi

»Građani mogu imati u vlasništvu pojedine stanove i porodične stambene zgrade do granice ustanovljenih zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zem­ljišta.

      Pravo vlasništva na pojedinim stanovima kao posebnim dijelovima zgrada i na porodičnim stambenim zgradama us­tanovljuje se posebnim saveznim zakonom.«

      Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog \ zemljišta (Službeni list FNRJ br. 52/58) propisuje u čl. 2. slijedeće:

      »Građani mogu na teritoriji Jugoslavije stjecati i imati u vlasništvu.                                                                           

  porodičnu stambenu zgradu, te zgradu sa dva stana ili sa tri manja stana, ili

  najviše dva stana kao posebne dijelove zgrade, ili

  dvije porodične stambene zgrade sa najviše dva sta­na i trećim manjim stanom, ili

  jednu porodičnu stambenu zgradu i jedan stan kao posebni dio zgrade.«

      SUDSKA PRAKSA:

      U maksimum stanova odnosno zgrada uračunava se i zgrada za odmor.

      Iz  obrazloženja:

      Po članu 157. točki 1. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 52/74) danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti odredbe Zakona o stambenim odnosi­ma (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68) osim odredbe čla­na 4.

      Odredbom člana 4. citiranog zakona propisano je da građanin može imati u vlasništvu pojedine stanove i po­rodične stambene zgrade do granica ustanovljenih Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

      Kao stan odnosno porodična stambena zgrada u smi­slu stava 1. ovog člana smatra se i stan odnosno zgrada ko­ju vlasnik i članovi njegove porodice sezonski ili povreme­no koriste za odmor i oporavak ako po građevinskim osobi­nama i mogućnostima korištenja ima svojstvo stana od­nosno stambene zgrade.

      Republike mogu zakonom pobliže odrediti koji stan odnosno zgrada iz stava 2. ovog člana nema svojstvo stana odnosno stambene zgrade.

      Prema tome, nije povrijeđena ni jedna materijalno-pravna odredba kad je pravomoćnim rješenjem nadležne komi­sije za nacionalizaciju nacionalizirana predmetna zgrada, jer je predniku tužiteljice u zakonski maksimum stanova odnosno zgrada uračunata i zgrada koja se sastoji od jednog jednosobnog stana a služila je za odmor. (Odluka Up­ravnog suda Hrvatske, broj Us-2380/1980 od 10. IX 1980.)

Član 158.

      Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u »Narodnim novinama«.

________________ (KOMENTARI:)

ZSO je objavljen u Narodnim novinama br. 52/1974. od 18. prosinca 1974, a stupio je na snagu 26. prosinca 1974.

 

---------------------------------------------

---------------------------