Iz Ustava SFRJ 1974.:

DIO   DRUGI

DRUŠTVENO UREĐENJE

Glava I

.  DRUŠTVENO-EKONOMSKO UREĐENJE

1. Položaj čovjeka a udruženom radu i društveno vlasništvo

(......)

Član 10.

      Socijalističko đruštveno-ekonomsko uređenje Soci­jalističke Federativne Republike Jugoslavije temelji se na slobodnom udruženom radu sredstvima za proiz­vodnju u društvenom vlasništvu i na samoupravlja­nju radnika u proizvodnji i raspodjeli društvenog pro­izvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog rada te u društvenoj reprodukciji u cjelini.

Član 11.

      Rad i rezultati rada određuju materijalni i druš­tveni položaj čovjeka, na osnovi jednakih prava i od­govornosti.

      Nitko ne može ni neposredno ni posredno stjecati materijalne i druge koristi eksploatacijom tuđeg rada.

      Nitko ne smije na bilo koji način onemogućavati ni ograničavati radnika da ravnopravno s drugim rad­nicima odlučuje o svom radu, o uvjetima i o rezultatima svojeg rada.

Član 12.

      Sredstva za proizvodnju i druga sredstva udruže­nog rada. proizvodi udruženog rada i dohodak ostva­ren udruženim radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih i općih društvenih potreba, prirodna bogat­stva i dobra u općoj upotrebi društveno su vlasništvo.

      Nitko ne može steći pravo vlasništva na društvena sredstva koja su uvjet rada u osnovnim i drugim or­ganizacijama udruženog rada ili materijalna osnova ostvarivanja funkcija samoupravnih interesnih zajed­nica ili drugih samoupravnih organizacija i zajednica te društveno-političkih zajednica.

      Društvena sredstva ne mogu se koristiti za pri­svajanje tuđeg viška rada. ni za stvaranje uvjeta za takvo prisvajanje.

Član 13.

      Radnik u udruženom radu sredstvima u društve­nom vlasništvu ima pravo rada društvenim sredstvima kao svoje neotuđivo pravo da radi tim sredstvima radi zadovoljavanja svojih osobnih i društvenih potreba i da, kao slobodan i ravnopravan s drugim radnicima u udruženom radu, upravlja svojim radom i uvjetima i rezultatima svog rada.

      Prava, obveze i odgovornosti u pogledu raspolaga­nja, korištenja i upravljanja društvenim sredstvima uređuju se ustavom i zakonom, u skladu s prirodom i namjenom tih sredstava.

Član 14.

      Jamči se svakom radniku u udruženom radu sred­stvima u društvenom vlasništvu da, ostvarujući pravo rada društvenim sredstvima, u osnovnoj organizaciji udruženog rada u kojoj radi i u svim drugim oblicima udruživanja rada i sredstava, zajedno i ravnopravno s drugim radnicima, upravlja radom i poslovanjem organizacije udruženog rada te poslovima i sredstvima u cjelini odnosa društvene reprodukcije, da uređuje međusobne odnose u radu, odlučuje o dohotku koji ostvari u različitim oblicima udruživanja rada i sred­stava te da stječe osobni dohodak.

      Osnovna organizacija udruženog rada osnovni je oblik udruženog rada u kojem radnici neposredno i ravnopravno ostvaraju svoja društveno-ekonomska i druga samoupravna prava te odlučuju o drugim pita­njima svojeg društveno-ekonomskog položaja.

      Protuustavan je svaki akt i radnja kojima se povređuju ta prava radnika.

(.........)

Član 22.

      Jamče se svakome radniku u udruženome radu društvenim sredstvima osobni dohodak i druga prava po osnovi rada najmanje u visini odnosno opsegu koji osiguravaju njegovu materijalnu i socijalnu sigurnost.

      Visina zajamčenoga osobnog dohotka i opseg dru­gih zajamčenih prava te način njihova ostvarivanja utvrđuju se samoupravnim sporazumom, društvenim dogovorom i zakonom, u ovisnosti o općem stupnju proizvodnosti ukupnoga društvenog rada i o općim uvjetima sredine u kojoj radnik radi i živi.

(.........)

9. Vlasničkopravni odnosi

Član 78.

      Građanima se jamči pravo vlasništva na stvari koje služe osobnoj potrošnji ili zadovoljavanju njiho­vih kulturnih i drugih osobnih potreba.

      Građani mogu imati pravo vlasništva na stambe­ne zgrade i stanove za zadovoljavanje osobnih i po­rodičnih potreba. Stambene zgrade i stanovi te drugi predmeti koji služe osobnim potrebama na koje po­stoji pravo vlasništva mogu se koristiti za stjecanje dohotka samo na način i pod uvjetima utvrđenim zakonom.

Član 79.

      Zakonom se određuju granice i uvjeti pod kojima udruženja građana i druge građanske pravne osobe mogu imati pravo vlasništva na nekretnine i druge stvari koje služe ostvarivanju zajedničkih interesa njihovih članova i ciljeva radi kojih su osnovane te uvjeti pod kojima oni njima mogu raspolagati.

Član 80.

      Poljoprivrednicima se jamči pravo vlasništva na obradivo poljoprivredno zemljište od najviše deset hektara po domaćinstvu.

      Zakonom se može utvrditi da u brdsko-planinskim krajevima površina obradivog poljoprivrednog zemljišta na koje poljoprivrednici imaju pravo vlas­ništva može biti veća od deset hektara po doma­ćinstvu.

      Zakonom se određuje u kojim granicama i pod kojim uvjetima poljoprivrednici mogu imati pravo vlasništva na drugo zemljište te u kojim granicama i pod kojim uvjetima ostali građani mogu imati pravo vlasništva na poljoprivredno i drugo zemljište.

      Uvjeti i granice u kojima se može stjecati pravo vlasništva na šume i šumsko zemljište utvrđuju se zakonom.

Član 81.

      Ne može postojati pravo vlasništva na zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera te drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kom­pleksnu izgradnju koje, u skladu s uvjetima i po po­stupku koji su utvrđeni zakonom, odredi općina.

      Uvjeti, način i vrijeme prestanka prava vlasništva na zemljište na koje je prije donošenja odluke općine postojalo pravo vlasništva te naknada za to zemljište uređuju se zakonom.  Način i uvjete iskorištavanja takva zemljišta određuje općina na osnovi zakona.

Član 82.

      Nekretnine na koje postoji pravo vlasništva mogu se uz pravičnu naknadu eksproprirati ili se to pravo može ograničiti ako to zahtijeva opći interes utvrđen na osnovi zakona.

      Zakonom se određuju osnove i mjerila pravične naknade. Određivanjem tih osnova i mjerila te njiho­vom primjenom ne mogu se bitno pogoršati uvjeti života i rada koje je vlasnik čija se nekretnina eksproprira imao na osnovi korištenja te nekretnine.

      Pravična naknada ne obuhvaća povećanu vrijed­nost nekretnine koja je neposredno ili posredno re­zultat ulaganja društvenih sredstava.

Član 83.

      Pravo vlasništva građani i građanske pravne osobe ostvaruju u skladu s prirodom i namjenom ne­kretnina i drugih stvari u njihovu vlasništvu te u skladu  s  društvenim   interesom   utvrđenim  zakonom.

      Uvjeti prometa zemljišta i drugih nekretnina na koje postoji pravo vlasništva uređuju se zakonom.

Član 84.

      Pravo vlasništva na stvari od posebnog kulturnog značenja može se na osnovi zakona ograničiti ako to zahtijeva opći interes.

(........)

Član   164.

      Jamči se građaninu da na stan u društvenom vlasništvu stječe stanarsko pravo kojim mu se osi­gurava da, pod uvjetima određenim zakonom, traj­no koristi stan u društvenom vlasništvu radi za­dovoljavanja osobnih i porodičnih stambenih pot­reba.

      Pravo građana na korištenje stana na koji pos­toji  pravo  vlasništva  uređuje  se zakonom.  (Napomena B.S.: Vidi ZSO /1974 čl. 3 (2)!)

(.........)

Član   192.

      Čovjek  ima   pravo na  zdravu  životnu okolinu. Društvena zajednica  osigurava uvjete  za   ostva­rivanje tog prava.

Član   193.

      Svatko tko iskorištava zemljište, vodu ili dru­ga prirodna dobra dužan je to činiti na način ko­jim se osiguravaju uvjeti za rad i život čovjeka u zdravoj okolini.

      Svatko je dužan čuvati prirodu i njezina dobra, prirodne znamenitosti i rijetkosti i spomenike kul­ture.

Član   194.

      Jamči se pravo nasljeđivanja.

      Nasljeđivanje  se  uređuje  zakonom.

      Nitko ne može na osnovi nasljeđivanja zadržati u vlasništvu nekretnine i sredstva rada u opsegu ve­ćem nego što to određuje ustav ili zakon.

      Nasljeđivanje imovine osobe koja je uživala so­cijalnu ili drugu pomoć društvene zajednice može se zakonom ograničiti.

--------------------------

      (Umetak B.S.:  Iz Ustava SFRJ 1963.:  Član 55.  -  Zajamčeno je pravo nasljeđivanja.  Nitko ne može na osnovu nasljeđivanja zadržati u vlasništvu nepokretnosti i sredstva rada u većem obimu nego što je ustavom ili zakonom određeno).

Član   195.

      Svatko je dužan pod jednakim uvjetima i raz­mjerno svojim materijalnim mogućnostima doprino­siti zadovoljavanju općih društvenih potreba.

(.........)

Član   198.

      Protuustavna je i kažnjiva svaka samovolja ko­jom se povređuje ili ograničava pravo čovjeka, bez obzira na to tko je vrši.

      Nitko ne smije primjenjivati prinudu ni ogra­ničavati prava drugoga, osim u slučajevima i u pos­tupku  koji   su   propisani  zakonom.

Član   199.

      Svatko ima pravo na naknadu štete koju mu u vezi s obavljanjem službe ili druge djelatnosti dr­žavnog organa odnosno organizacije koja obavlja po­slove od javnog interesa nanose svojim nezakonitim ili nepravilnim radom osoba ili organ koji obavlja tu službu  ili djelatnost.

      Štetu je dužna nadoknaditi društveno-politička zajednica odnosno organizacija u kojoj se obavlja djelatnost ili služba.  Oštećeni ima pravo da u skla­du sa zakonom zahtijeva naknadu i neposredno od osobe koja mu je štetu  nanijela.

(.........)

Član  203.

      Slobode i prava što ih jamči ovaj ustav ne mogu se oduzeti  ni ograničiti.

      Slobodama i pravima utvrđenim ovim ustavom nitko se ne smije koristiti radi rušenja osnova so­cijalističkog samoupravnog demokratskog uređenja utvrđenog ovim ustavom, ugrožavanja nezavisnosti zemlje, kršenja ovim ustavom zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građanina, ugrožavanih mira i ra­vnopravne međunarodne suradnje, raspirivanja na­cionalne rasne i vjerske mržnje ili netrpeljivosti, poticanja na činjenje krivičnih djela, niti se tim slobodama smije koristiti na način kojim se vrijeđa jav­ni moral. Zakonom se određuje u kojim slučajevima i uz koje uvjete korištenje sloboda protivno ovom ustavu povlači ograničenje ili zabranu njihova ko­rištenja

      Ove se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti se ispunjavaju pa osnovi ovoga ustava.  Način ostva­rivanja pojedinih sloboda i prava može se propisati samo zakonom i to jedino kad to ovaj ustav predviđa ili kad je nužno za njihovo ostvarivanje.

      Osigurava se sudska zaštita sloboda i prava za­jamčenih ovim ustavom.

(.........)

Član   205.

      Briga o ustavnosti i zakonitosti dužnost je sudo­va, organa društveno-političkih zajednica, organiza­cija udruženog rada i drugih samoupravnih organi­zacija i zajednica te nosilaca samoupravnih, javnih i drugih  društvenih  funkcija.

      Ustavni sudovi osiguravaju zaštitu ustavnosti i za­konitost, u skladu s ustavom.

      Pravo je i dužnost radnih ljudi i građana da daju inicijativu za zaštitu ustavnosti i zakonitosti.    

(.........)

Član  210.

      Međunarodni ugovori primjenjuju se danom stupanja na snagu, ako se aktom o ratifikaciji ili ugovorom na osnovi ovlaštenja nadležnoga organa drugačije  ne odredi.

      Sudovi neposredno primjenjuju međunarodne ugovore koji su objavljeni.

Član 211.

      Zakoni i drugi propisi i opći akti organa društveno-političkih zajednica ne mogu imati  povratno dje­lovanje.

      Samo se zakonom može odrediti da pojedine nje­gove odredbe, ako to zahtijeva opći interes, imaju po­vratno djelovanje.

(.........)

Član   219.

      U obavljanju sudske funkcije sudovi su nezavis­ni i sude na osnovi ustava, zakona i samoupravnih općih akata.

(.........)

Član  222.

      Redovni sudovi prate i proučavaju društvene odnose i pojave od interesa za ostvarivanje svojih fun­kcija te daju .skupštinama, odgovarajućih društveno-političkih zajednica i dragim državnim organima i samoupravnim organizacijama i zajednicama prijedloge za sprečavanje društveno opasnih i štetnih pojava i za učvršćivanje zakonitosti, društvene odgo­vornosti i  socijalističkog morala.

      Redovni sudovi u svom djelokrugu imaju pravo i dužnost da obavještavaju skupštinu odgovarajuće društveno-političke zajednice o primjeni zakona i o radu sudova, a vojni sudovi - Predsjedništvo SFRJ odnosno Predsjednika Republike kao vrhovnog koman­danta.