STAN-04

Na ovim stranicama objavljeni su stavovi mnogih nositelja stanarskog prava.

(Vidi takodjer: http://free-zg.htnet.hr/BrankoSoric/index.html )

https://soric-b.tripod.com/dokumenti/

--------------------------------------------------------------------------------

DRZAVA NAM ODUZIMA SKORO CIJELU IMOVINU,

A EUROPA RAVNODUSNO PROMATRA!



      Zakon o najmu stanova (donesen 1996. god.) još nije izmijenjen (2004.), premda se njime krsi Ustav Republike Hrvatske, Europska konvencija o ljudskim pravima, medjunarodni Ugovor o pitanjima sukcesije, i Rezolucija 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe!

      Stanovi, koji su bili nacionalizirani za vrijeme bivse drzave, NISU VRACENI (sto je u skladu sa Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe iz 1996.), nego su ih otkupili nositelji stanarskog prava za oko 10% cijene, kao i drustvene stanove; a takodjer je tako otkupljen cak i dio privatnih stanova - po cl. 48. Zakona o najmu stanova, uz odobrenje Ustavnog suda RH, radi socijalne pravde. Naprotiv, u nekoliko tisuca tzv. "privatnih" neuseljivih stanova nepravedno je ukinuto stanarsko pravo (Zakonom o najmu stanova, 1996.), t.j. oduzeta nam je nasa IMOVINA, vrijedna oko 90 % trzisne cijene stana  !   Time nam je oduzeto i nase VLASNISTVO (tzv. razdijeljeno vlasnistvo); naime, stanarsko pravo je zauvijek obuhvacalo glavna vlasnicka prava na stanu, koja su bila zakonom definitivno oduzeta od izvornih vlasnika. Stanarsko pravo je bilo isto u privatnim drustvenim i drugim stanovima. (Ukratko: Mi smo bili veci vlasnici od nominalnih, "gruntovnih" vlasnika!) Mi smo morali biti tretirani na isti nacin kao nositelji stanarskog prava u nacionaliziranim stanovima!

      Ni Ustavni sud RH ni Europski sud za ljudska prava nisu ispravili nepravdu koja nam je nanesena!!!

      Greska (ili krivnja) sudaca Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava je u tome, sto su stanarsko pravo poistovjetili sa najmom stana! Stanarsko pravo nije najam, niti je sklopljen ugovor o najmu! Stanarsko pravo je vlasnistvo, i to trajno, zakonito vlasnistvo, zasticeno Ustavom RH (od 1990. god.) - premda to nije potpuno vlasnistvo sa svim vlasnickim pravima, ali je skoro potpuno, t.j. oko deset puta vece i vrjednije od nepotpunog vlasnistva nominalnog zemljisno-knjiznog vlasnika, koji je po zakonu u SFRJ trajno (zauvijek) izgubio glavna vlasnicka prava t.j. preko 90% vrijednosti stana.

      U mojem slucaju cak je Europski sud unio u svoju odluku neistinite podatke(!) o mojem stanarskom pravu (sto mogu dokazati i dokazao sam, ali nitko to ne ispravlja! Nastavlja se sirenje i pronosenje neistine!!!).

          OESS se brine za ljudska prava povratnika, ali ne i za nasa!!!

      Vec trinaest godina krse se nasa stecena i ljudska prava, krsi se Ustav RH, Europska konvencija o ljudskim pravima, itd., unatoc cinjenici da se u Saboru govorilo i predlagalo suprotno!

      U Saboru se je trazilo da i mi dobijemo jednako pravo otkupa nasih stanova kao sto su dobili i drugi nositelji s. p., a nominalni vlasnici da dobiju naknadu od drzave.

      To je bilo receno u Saboru 22. IV. 1998. (Dr Nedjeljko Mihanovic, HDZ), 29. I. 1999. (Zeljka Antunovic u ime SDP-a), 29. I. 2003., (Jadranka Kosor i Vladimir Seks, HDZ ; i drugi).

      Ali, to se ne ostvaruje vec trinaest godina!    Vlast odugovlaci i ceka da umremo!

      U ozujku 2004. Sabor je potvrdio Ugovor o pitanjima sukcesije sa Aneksom G.

            Sto proizlazi iz Aneksa G Ugovora o pitanjima sukcesije (iz III. 2004.)



      Prema clanku 2. Aneksa G, moraju se priznati i obnoviti prava na imovinu koja su gradjani imali do 1990. god., a prisilni prijenos prava na imovinu ucinjen nakon 1990. god. bit ce nistav; takodjer se moraju postovati svi ugovori sklopljeni prije 1990. god.   (Napomena B.S.: I stanarsko pravo u tzv. "privatnim" neuseljivim stanovima stekli smo ugovorima prije 1990. god.)

      Clanak 6. Aneksa G glasi: "Domace zakonodavstvo svake drzave sljednice glede stanarskog prava primjenjivat ce se podjednako na osobe koje su bile drzavljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao sto je spol, rasa, boja koze, jezik, vjera, politicko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rodjenje ili drugi polozaj".

      (Napomena B.S.: "zakonodavstvo" znaci "donosenje zakona" odnosno: "zakonodavna vlast", koja donosi, ukida i mijenja zakone).

      Dok su drustvene, nacionalizirane, i neke privatne stanove otkupili nositelji stanarskog prava za oko 10% cijene, isto stanarsko pravo u tzv. "privatnim" neuseljivim stanovima (vrijedno 90% trzisne cijene stana) oduzeto je Zakonom o najmu stanova (1996.). Osteceni nositelji stanarskog prava, s kojima sam razgovarao, smatraju da je iz clanka 2. i 6. Aneksa G potpuno jasno, da nam se mora vratiti nase stanarsko pravo i da su time napokon rijeseni svi nasi problemi! Ali neki politicari i pravnici (nasi, a mozda i neki europski?) ne odustaju od svojih neopravdanih zelja, pa sad izmisljaju derogaciju, koja ne postoji!!! Htjeli bi nas uvjeriti, da za nas toboze "ne vrijedi" clanak 2. Aneksa G, te da se nasi ugovori (kojima smo stekli stanarsko pravo prije 1990. god.) iznimno "ne moraju" postovati!!!

      Najkrace receno, nema nikakve derogacije, jer na temelju clanka 6. Aneksa G domace zakonodavstvo MOZE, a na temelju clanka 2. MORA ukinuti clanak 30. Zakona o najmu stanova i tako postovati nase ugovore kojima smo stekli stanarsko pravo prije 1990. godine.



      Kad postoji derogacija?



      Nepobitna je cinjenica da se moraju postovati svi vazeci zakoni i sve odredbe tih zakona. (Svi zakoni imaju jednaku pravnu snagu). Isto tako, moraju se postovati sve odredbe vazecih medjunarodnih ugovora, a oni su po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Prema tome, ako se dvije odredbe medjunarodnog ugovora - kao sto su clanci 2. i 6. Aneksa G - odnose na istu stvar (t.j. na ugovore kojima je steceno stanarsko pravo), nitko nema pravo reci da ce postovati samo jednu od tih odredbi a nece postovati drugu, nego se moraju postovati obje te odredbe, ako je to ikako moguce.

      Jedino u slucaju kad bi te dvije odredbe bile sasvim proturjecne, nespojive, tada bi bilo naprosto nemoguce postovati obje te odredbe, jer ako se postuje jedna, time se krsi druga, i obratno (ako se postuje druga, ne postuje se prva), i zato bi se u tom slucaju moglo govoriti o derogaciji, t.j. da jedna odredba ponistava drugu, odnosno cini iznimku.

      U kojem slucaju bi odredba koja govori o stanarskom pravu (cl. 6. Aneksa G) derogirala opcu odredbu clanka 2. koja kaze da se svi ugovori moraju postovati?

     To bi moglo biti, na pr., u slucaju kad bi clanak 6. glasio ovako: "Domaci zakoni glede stanarskog prava, koji budu na snazi u trenutku stupanja na snagu Ugovora o pitanjima sukcesije, primjenjivat ce se i dalje, i to bez diskriminacije".

      Ali taj clanak to ne kaze, nego kaze da ce se domace zakonodavstvo glede stanarskog prava primjenjivati bez diskriminacije, a to znaci da ce se u bilo kojem trenutku primjenjivati one zakonske odredbe koje budu tada na snazi (a nije unaprijed odredjeno koje i kakve odredbe ce biti na snazi za par mjeseci, ili par godina, itd.; ali jasno je da ne smiju biti diskriminirajuce niti krsiti ljudska prava). Dakle, nema derogacije, jer nije receno da ce se primjenjivati sadasnje odredbe Zakona o najmu stanova, koje su suprotne clanku 2. Aneksa G (t.j. kojima su ponisteni ugovori kojima smo stekli stanarsko pravo).

      Da nema derogacije mozemo takodjer potvrditi i uvjeriti se jos i na taj nacin, sto se obje odredbe (t.j. cl. 2. i cl. 6. Aneksa G)   MOGU istovremeno postovati, t.j. one nisu proturjecne niti nespojive. Na koji nacin cemo se u to uvjeriti?   Evo kako:

      Buduci da se (prema clanku 6.) primjenjuje domace zakonodavstvo, to domace zakonodavstvo moze (i mora) donijeti novi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova kojim ce se ukinuti clanak 30. tog Zakona o najmu (tim clankom 30. bilo je ukinuto nase stanarsko pravo). Time ce se nase stanarsko pravo nama vratiti (odnosno, moze se i treba istovremeno zamijeniti otkupom stana po istoj cijeni kao sto su otkupljeni drugi stanovi) i na taj nacin ce se, s jedne strane, postovati nasi ugovori (kojima smo stekli stanarsko pravo) u skladu sa clankom 2. Aneksa G; a istovremeno, s druge strane, taj novi zakon o izmjenama i dopunama je upravo ono "domace zakonodavstvo glede stanarskog prava" koje ce se primijeniti bez diskriminacije, kao sto se trazi u clanku 6. Aneksa G. Odatle je jasno da te dvije odredbe (cl. 2. i 6.) nisu nespojive, nego se MOGU istovremeno postovati i primijeniti; a buduci da je to moguce, tada se i MORAJU oba ta clanka istovremeno postovati, jer se medjunarodni ugovor mora postovati u cijelosti (t.j. moraju se postovati sve njegove odredbe ako je to moguce - a moguce je).

      Ponovimo jos jednom ukratko: Na temelju clanka 6. Aneksa G domace zakonodavstvo MOZE, a na temelju clanka 2. i MORA ukinuti clanak 30. Zakona o najmu stanova i tako postovati nase ugovore kojima smo stekli stanarsko pravo prije 1990. godine.

      Osteceni nositelji stanarskog prava slazu se da NEMA NIKAKVE DEROGACIJE, jer se clanci 2. i 6. medjusobno ne iskljucuju nego se nadopunjuju.

      Molimo sve gradjane, sve postene pravnike i politicare, da ne dopuste obmanjivanje i lazno tumacenje zakona i medjunarodnog ugovora!

      Dr. med. Branko Soric  i drugi nositelji stanarskog prava

(VII. 2004.)

------------------

Slijedece pismo je objavljeno u Jutarnjem listu od 17. V. 2004.:

      Bivsa drzava je ostetila mnoge vlasnike; ali nama, nositeljima stanarskog prava u tzv. privatnim neuseljivim stanovima, protuustavno je oduzeta imovina i vlasnistvo u ovoj drzavi, u Republici Hrvatskoj! Onima prvima RH zeli vratiti imovinu, premda to ne mora, a nama ne vraca, premda mora!

      Vlasnistvo je, u principu, trajno i nedjeljivo, sto znaci da vlasnik moze biti samo onaj, tko ima sve vlasnicke ovlasti na stanu (pravo posjeda, uporabe, raspolaganja, i dr.). Po zakonima bivse drzave (SFRJ), glavna od tih prava pripala su zauvijek nositelju stanarskog prava. Za razliku od njega, najmoprimac bi mogao dobiti ta vlasnicka prava samo privremeno, te bi se morao ugovorom obvezati da ce ih vratiti vlasniku nakon proteka odredjenog vremena ili otkaznog roka. Naprotiv, nositelj stanarskog prava nema i nije preuzeo tu obvezu da ce ikada vratiti stan nominalnom vlasniku. Time je izvorni vlasnik definitivno izgubio vlasnicka prava odnosno vlasnistvo i imovinu (na temelju zakona u SFRJ, de facto, bez obzira na zemljisne knjige), pa su se takvi stanovi prodavali za oko 10 posto vrijednosti (ili manje), a jednako su otkupljeni i drustveni stanovi.

       Buduci da su, na taj nacin, vlasnicka prava bila zakonom zauvijek razdijeljena izmedju nositelja s. p. i nominalnog vlasnika, to moze izgledati kao da nitko nije bio vlasnik stana, jer ni jedan od njih nije imao sva prava. Ali, netko je od njih dvojice ipak morao biti vlasnik, jer drzava nije uzela vlasnicka prava sebi, niti ih je dala nekom trecemu! Jasno je, dakle, da se radi o tzv. razdijeljenom vlasnistvu; a kad bi se nekoga htjelo proglasiti iskljucivim vlasnikom, onda to moze biti samo nositelj s. p., jer su njemu trajno (zauvijek) pripala glavna vlasnicka prava, vrijedna oko 90 posto (ili vise) trzisne cijene useljivog stana.

      Protivno Ustavu i interesu Republike Hrvatske, nama je oduzeta ta imovina i vlasnistvo Zakonom o najmu stanova iz 1996. godine (i to cak bez trzisne naknade)! To se mora ispraviti! A sto je zaista u interesu Republike, vidi se iz cinjenice, da je dio vlasnika prisiljen (clankom 48. istog zakona) prodati svoje privatne stanove korisnicima za oko desetinu cijene, a to je odobrio i Ustavni sud u ime socijalne pravde.

      Ocito je da interes Republike i socijalna pravda traze da i mi dobijemo pravo otkupa nasih stanova na isti nacin i po istoj cijeni, i to odmah, jer se neopravdano i neodgovorno odugovlaci vec 13 godina! Izvornim vlasnicima drzava treba dati pravednu naknadu za davno oduzetu imovinu, u skladu sa Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe.

      Dr. med. Branko Soric, Zagreb

------------(Kraj objavljenog pisma)------------

TRI VELIKE LAZI ILI ZABLUDE ZBOG KOJIH NAS PROTUUSTAVNO OSTECUJU



      Pogresna su (najblaze receno) i stetna shvacanja nekih politicara, sudaca najvisih sudova, i drugih, iznesena bilo usmeno ili u sluzbenim dokumentima, koji nisu osudili diskriminaciju i oduzimanje legalno stecenog stanarskog prava u tzv. "privatnim" neuseljivim stanovima. Neshvatljiva je ravnodusnost europskih celnika, ECHR-a, kao i OESS-a koji godinama ignorira to krsenje nasih ljudskih prava na dom, imovinu i vlasnistvo! Drugi pravnici i laici slazu se da nam treba omoguciti otkup tih stanova, te shvacaju da cijela nepravda proizlazi iz tri velike lazi odnosno zablude, i to: o zemljisnim knjigama, o diskriminaciji, i o povratu oduzete imovine.

     Prva zabluda glasi: "Ako je netko upisan u zemljisne knjige kao vlasnik stana, to znaci da mu stan nije oduzet, te mu uvijek pripada apsolutno pravo na taj stan". To nije istina! Vlasnik moze ugovorom ili zakonom zauvijek izgubiti sva prava na stanu, bez obzira na zemljisne knjige. Uzmimo, npr., da je vlasnik prodao stan i primio ugovorenu svotu novca, a ugovorom se obvezao da ce stan prepustiti kupcu. Kupac je uselio, ali se kroz neko vrijeme nije uspio upisati u zemljisnu knjigu. Zar bi zbog toga trebalo naknadnom promjenom zakona ponistiti ispravni kupoprodajni ugovor radi povrata stana "gruntovnom" vlasniku?!

       Isto je tako skandalozno da su Zakonom o najmu stanova (1996.) ponisteni nasi ugovori kojima smo legalno, trajno (zauvijek) stekli stanarsko pravo i tako postali zakoniti "90-postotni" vlasnici stanova, tim vise sto se Republika Hrvatska nedavno obvezala Ugovorom o pitanjima sukcesije (Aneks G), da ce postovati "sve ugovore sklopljene od strane gradjana ili drugih pravnih osoba SFRJ do 31. prosinca 1990., ukljucujuci one sklopljene s javnim poduzecima". Ucinjeno je veliko zlo, koje se mora ispraviti! Ti ranije sklopljeni ugovori mogu se sada i ubuduce (t.j. nakon sto je ratificiran Ugovor o sukcesiji) postovati samo na taj nacin, da se ukine odredba clanka 30. Zakona o najmu stanova, kojom je bilo neopravdano ukinuto nase stanarsko pravo.

      Druga zabluda: "Uskracivanje otkupa tzv. privatnih stanova nije diskriminacija, jer drzava ne moze siliti vlasnike da prodaju svoje stanove najmoprimcima". Nije istina! Radi se o oduzetim stanovima, a mi nismo najmoprimci, nego smo stalno bili neusporedivo veci vlasnici od nominalnih vlasnika. Nase vlasnistvo i imovina vrijedi oko 90 posto (ili vise) trzisne cijene useljivog stana, a neuseljivi stanovi su se prodavali za oko 10 posto vrijednosti, kao sto su otkupljeni i drustveni stanovi. Najmoprimac ima ugovornu obvezu da stan vrati vlasniku, a mi nismo imali niti preuzeli tu obvezu, nego smo po zakonu zauvijek dobili glavna vlasnicka prava (posjeda, uporabe stana, itd.), te se je nase stanarsko pravo stalno prenosilo na pravne sljednike. Stanarsko pravo bilo je jednako u svim stanovima i postojao je samo jedan oblik tog prava (prema Ustavnom sudu RH, NN br. 11/97 str. 681.). Mi smo uvijek bili u istom polozaju kao i nositelji s. p. u nacionaliziranim stanovima, a ti stanovi nisu vraceni, niti su ti stanari pretvoreni u "zasticene najmoprimce"! Osim toga, drzava moze prisiliti, i prisilila je, radi socijalne pravde, dio privatnih vlasnika da korisnicima prodaju svoje stanove, koji nisu bili ranije oduzeti (cl. 48. Zakona o najmu, 1996.)! Dakle, diskriminacija je vise nego ocita!

      Treca zabluda: "Imovina, koja je oduzeta u SFRJ, mora se vratiti, jer Ustav RH jamci vlasnistvo". Ni to nije istina! Ustav RH nema povratno djelovanje, on jamci samo onakvo vlasnistvo, kakvo je postojalo 1990. godine, ili je kasnije steceno. Dakle, Ustav ne jamci bivse, oduzeto vlasnistvo izvornih vlasnika, nego samo njihovo nominalno vlasnistvo, a takodjer jamci legalno de facto vlasnistvo nositelja stanarskog prava (tzv. razdijeljeno vlasnistvo). Ustav uopce ne odredjuje povrat ranije oduzete imovine. Ukidanje stecenog stanarskog prava je protivno Ustavu i Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe. Umjesto povrata tih stanova, izvorni vlasnici trebaju dobiti pravednu naknadu od drzave.

      Kako to, da novine nisu opsirno i detaljno upoznale javnost sa Aneksom G Ugovora o sukcesiji?! Preuzete obveze drzava ne smije prikrivati ni lazno tumaciti! Nasa prava se moraju postovati i odmah u potpunosti i ostvariti!



      Zagreb, 23. VI. 2004.        Dr. med. Branko Soric, Zagreb

Vidi malo opsirnije o Aneksu G na ovoj adresi:

https://soric-b.tripod.com/stan/id1.html

---------------

Slijedece pismo je poslano Urednistvu JUTARNJEG LISTA

16. I. 2004., ALI NIJE OBJAVLJENO niti sam dobio odgovor!

-------------------------------------

      Ponovno Vam saljem pismo, koje sam Vam poslao 11. I. 2004., te ponovno molim da ga odmah objavite u cijelosti.

      Napomene: Nisam dobio od Vas e-mail odgovor, za koji sam Vas zamolio. Kopije (Bcc) ovog e-maila saljem na vise adresa.

      Dr. med. Branko Soric     E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr

      Molim HHO, OESS i sve druge, da ucine sve sto mogu, kako bi Jutarnji list objavio ovo pismo, kao i ranije poslana pisma ostalih diskriminiranih, opljackanih i usutkivanih zrtava nase vlasti.   Molim urednistvo za hitan odgovor putem e-maila, sa naznakom datuma kada ce ovo pismo biti objavljeno.

      Dr. med. Branko Soric

RECENTLY, NEWSPAPERS OFTEN  REFUSE TO PUBLISH OUR LETTERS!

      I beg OSCE, CHC and all the others to do everything they can in order that this letter, as well as the previous letters sent by other discriminated, deprived and silenced victims of our government, be published by Jutarnji list. I beg the editors for a prompt e-mail reply stating the date when this letter will be published.

      Dr. med. Branko Soric

--------------------------

DRZAVA CEKA DA UMREMO OPLJACKANI I DISKRIMINIRANI !

      Buduci da sam imao trajno, zauvijek nasljedivo stanarsko pravo, prakticki jednako vlasnistvu, radio sam u Zagrebu sve do starosne mirovine (1993.) za malu placu (prosjecno oko 800 DEM na mjesec), dok bih u inozemstvu zaradio nekoliko puta vise te bih mogao kupiti stan.

      Nacionalizirani i neki drugi oduzeti stanovi nisu vraceni izvornim vlasnicima, nego su ih jeftino otkupili nositelji stanarskog prava (za manje od 10 posto vrijednosti).   ISTO PRAVO OTKUPA DOBILI SU CAK I KORISNICI (NAJMOPRIMCI) NEKIH TUDJIH PRIVATNIH STANOVA   (po cl. 48. Zakona o najmu iz 1996. god.) - premda ti stanovi ranije nisu bili oduzeti od vlasnika! Naprotiv, protuustavnim, diskriminacijskim odredbama zakonâ o prodaji i najmu stanova (1991.- 96.) ukinuto je stanarsko pravo i uskracen je takav otkup stana meni, kao i ostalim nositeljima stanarskog prava u tzv. "privatnim", neuseljivim stanovima, zauvijek oduzetim od izvornih vlasnika Zakonom o stambenim odnosima. (Radi kratkoce ovdje necu ponovno objasnjavati, kako nije dovoljno pogledati u zemljisne knjige da bi se znalo tko je zaista vlasnik stana, ni kako su apsurdne odluke Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.* Takodjer u ovom casu presucujem protuustavne i protuzakonite radnje kojima se pokusala ili se pokusava izvrsiti obmana ili prevara u pogledu mog stanarskog prava, itd.).

     Ukidanjem stanarskog prava po Zakonu o najmu stanova, drzava me sasvim neopravdano ostecuje za oko 120.000 do 150.000 eura, a to je gotovo cijela moja imovina!!! Prije godinu dana ponudjeno mi je da stan kupim po cijeni koja je blizu trzisne. Molim da mi drzava ili grad Zagreb u tu svrhu isplati 150.000 eura, pa ce moj problem mozda biti rijesen, a u protivnom slucaju molim i trazim jednako pravo na otkup stana kakvo su dobili stanari u privatnim stanovi po cl. 48. Zakona o najmu stanova (t.j. otkup po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo). .

      Ministrica Marina Matulovic-Dropulic, govoreci o namjeri da se rijesi problem neuseljivih stanova, nedavno je rekla da nece moci zadovoljiti u potpunosti sve strane "jer bi to bilo preskupo", ali da ce probati "naci neku sredinu".

      Znamo kakve je lose prijedloge do sada davalo njeno odnosno Cacicevo ministarstvo. Nisu predlozili ukidanje odredbe kojom je ukinuto nase stanarsko pravo, niti davanje nama jednakog prava otkupa kao sto su dobili drugi. Umjesto toga, htjeli bi nas prisilno iseliti iz nasih domova u manje, losije, jeftinije zamjenske stanove, cak bez prava otkupa! Dakle, po takvim prijedlozima, moja ljudska prava bi se jos vise krsila, te bi se meni i mojoj obitelji oduzela gotovo cijela imovina!

      Sto bi sad moglo znaciti, da ce se probati naci "neka sredina"?! Kakva "sredina", kad ne moze biti ispravno nista drugo, nego da zauvijek zadrzim svoj dom i cijelu svoju imovinu! Dakle, ne smijem izgubiti nista (osim deset posto vrijednosti kod otkupa stana) - a "neka sredina" izmedju te nistice i 150.000 eura mogla bi znaciti oduzimanje vrijednosti od oko 75.000 eura!!!

      Drugim nositeljima jednakog stanarskog prava u istoj zgradi NIJE to oduzeto; njima je to ostavljeno - cijela vrijednost jeftino otkupljenog nacionaliziranog stana danas je njihovo vlasnistvo! Kojim bi se pravom to isto htjelo meni oduzeti?!

      Moze li ikoji ozbiljan, normalan politicar uopce pomisliti, da nekome otme bilo cijelu imovinu, bilo polovinu, ili jos manje? Nadam se da je ministrica ipak ozbiljna i odgovorna, a to bi znacilo da ima namjeru meni omoguciti jeftin otkup mog stana na gore spomenuti nacin, kao sto su otkupili i drugi!

      U protivnom slucaju moram zapitati sve gradjane: Sto cete reci, kad vlastodrscima padne na pamet da i nekome od vas (dakle: SAMO VAMA, a ne drugima!) oduzmu, bez ikakvog opravdanja, recimo, 100.000 eura, ili makar "samo" 10.000 eura?!   A ne zaboravite da ce vam se to jednoga dana i dogoditi, ako sada ne sprijecite ovu zapanjujucu samovolju i obmanjivanje javnosti, ovaj drzavni, zakonodavni zlocin, ovu strahotu, koju mi trpimo vec punih dvanaest godina!

      Dr.med. Branko Soric, Zagreb

--------( Kraj teksta za objavljivanje )---------

      (ADRESA za urednistvo):

Dr. med. Branko Soric, Vlaska 84, 10000 Zagreb

      E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr

---------------------------------------------

* Vidjeti druge web-stranice:

https://soric-b.tripod.com/bstr/id9.html

https://soric-b.tripod.com/summary/id4.html

(i odatle putem linkova

na druge web-adrese)!

*********

Slijedece pismo je poslano Urednistvu JUTARNJEG LISTA 1. IV. 2004.,

u ime udruga stanara i u moje ime (napomena: ja nisam clan tih udruga),

ALI NIJE OBJAVLJENO!.

--------------------------------------

     Iz Jutarnjeg lista od 23. III. 2004. (str. 6.) saznali smo zelju ministrice M. Matulovic Dropulic da tzv. privatne neuseljive stanove otkupe "stanari" t.j. nositelji stanarskog prava, ali da se dio tih stanova ipak vrati izvornim vlasnicima ako nisu otkupili drugi stan. Time bi se razlicito tretirali "stanari" u tim stanovima!

     Prema shvacanju Europskog suda za ljudska prava, ako se razlicito tretiraju osobe koje su u slicnom polozaju, to je diskriminacija, osim ako je razlicit tretman razumno i objektivno opravdan legitimnim ciljem u opcem interesu, te ako postoji razuman odnos proporcionalnosti izmedju tog cilja i razlike tretmana.

      Legitimnim ciljem mogla bi se smatrati zelja drzave da vrati oduzetu imovinu izvornim vlasnicima (iako to nije odredjeno Ustavom RH!), kad se time ne bi obiteljima "stanara" oduzela zakonito stecena imovina t.j. trajno stanarsko pravo, vrijedno 90 posto pune trzisne cijene stana. ("Zasticeno najmoprimstvo" je samo privremeno, bezvrijedno!). Stovise, to je i diskriminacija, jer se te nositelje stanarskog prava tretira razlicito od ostalih, koji su otkupili drustvene, nacionalizirane, pa cak i neke tudje PRIVATNE stanove po cl. 48. Zakona o najmu stanova, 1996., a za tu razliku tretmana nema opravdanja niti ikakvog razumnog proporcionalnog odnosa prema spomenutom cilju.

      Ispravljanje nepravde nanesene izvornim vlasnicima ne smije ici na stetu jednog dijela neduznih nositelja stanarskog prava! Takvo vracanje oduzete imovine je protivno i Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe. Kod otkupa nacionaliziranih stanova nije bilo takvog razlicitog tretiranja stanara. Svi "stanari" moraju dobiti jednako pravo otkupa! Ako nominalni vlasnik nije otkupio drugi stan, mozda je jos za vrijeme SFRJ bio vlasnik stana u kojem stanuje; a ako nije to bio, nego je mozda podstanar, drzava mu treba na svoj trosak dati stan i naknadu, a ne ostecivati i diskriminirati "stanare".



Dr. med. Branko Soric, Zagreb

Prof. dr. Marija Rozman, Udruga stanara Split

Mise Milovcevic, Udruga stanara Dubrovnik

Darko Jericevic, Udruga stanara Zadra



--------( Kraj teksta za objavljivanje )---------



      (Adresa za Urednistvo):

Dr. med. Branko Soric, Vlaska 84, 10000 Zagreb

      E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr

(Uz gornje pismo su bile prilozene kopije e-mail poruka

iz Dubrovnika, Splita i Zadra, kojima je dana suglasnost

za objavljivanje tog pisma u Jutarnjem listu).

-----------------------------------------------------

*********