|        
 Sto je imovina? Sto je vlasnistvo?
 
 A) ------  IZ  PRAVNOG  LEKSIKONA  (PL), 1970.:
 
 IMOVINA -  (je) "skup subjektivnih gradjanskih prava koja pripadaju jednoj osobi",  ili, u nesto
                           uzem smislu, to su  "stvari i druge EKONOMSKE VRIJEDNOSTI, koje cine predmet jedne imovine (...)". -  "Sve
                           te stvari,  u krajnjoj liniji,  mogu se izraziti u novcu (...)".  (.......) -  "Po jednom shvacanju imovina se dijeli
                           na aktivu i pasivu.  Aktivu sacinjavaju PRAVA (obligaciona prava, STVARNA i druga apsolutna prava) dok pasivu cine obveze
                           koje proizlaze iz obligacionih odnosa. - (PL, str. 334. - Podcrtao B.S.)
 ------ NAPOMENE (B.S.):  (a) Iz gornjega
                           se vidi, da u imovinu spadaju ne samo stvari nego  i druga prava, pogotovo ona koja imaju ekonomsku vrijednost. -  [Usporedi
                           shvacanje imovine od strane Europskog suda za ljudska prava!  Vidi nize pod B) !] -  Stanarsko pravo je imovina, jer ima veliku
                           ekonomsku vrijednost  za stanara, koji bi inace morao placati oko 30 ili 40 puta vecu stanarinu, ili bi morao kupiti  drugi
                           stan. Ta vrijednost, kao i svaka  druga ekonomska vrijednost, moze se, u krajnjoj liniji, izraziti u novcu. -  (b) Stanarsko
                           pravo je stvarno pravo (sto znaci: pravo na stvari - t.j. na stanu), kao sto je i danasnje "pravo stanovanja", koje
                           je osobna sluznost po Zakonu o vlasnistvu i drugim stvarnim pravima (cl. 199., cl. 217., cl. 244.(3)). - (c) Za vrijeme SFRJ
                           postojalo je i "pravo koristenja" (t.j. upravljanja), koje je bilo "najsire i najsveobuhvatnije imovinsko pravo
                           stvarnopravnog karaktera koje je proizlazilo iz drustvenog vlasnistva" (vidi Pravni leksikon, 1970., str.1112.).
 
 STVARNA PRAVA - (su) "apsolutna prava koja za svoj neposredni predmet imaju stvari". (....) -  "...
                           stvarnopravni odnos je odnos izmedju titulara stvarnog prava (npr. vlasnika, plodouzivaoca ...) i svih ostalih osoba koje
                           eventualno mogu doci u dodir sa stvari". - (....) - "Moderna gradjanska prava usvajaju osnovnu rimsku kategorizaciju
                           stvarnih prava (vlasnistvo, sluznost i zalog) ..." - (PL, str. 1112.)
 
 PRIVATNO VLASNISTVO (u originalu:
                           "Privatna svojina") -  (......) "... svom titularu osigurava punu slobodu koristenja i raspolaganja ..."
                           . (.....)  - "Klasicno privatno vlasnistvo u rimskom pravu, tzv.  proprietas, obicno se definira kao ius utendi, fruendi
                           et abutendi, t.j. pravo slobodnog koristenja i raspolaganja stvari". (....) - "Pravne karakteristike klasicnog privatnog
                           vlasnistva slijedece su: 1. ono je apsolutno, sto (u ovom slucaju, op. B.S.) znaci da obuhvaca sva ovlastenja (...);  2. 
                           ono je iskljucivo, t.j. vlasnik moze svakoga iskljuciti iz uzivanja njegovog predmeta vlasnistva (...); 3. ono je nedjeljivo
                           i jedinstveno (... neograniceno koristenje stvari i raspolaganje njome); 4. ono je elasticno t.j. vlasnik, iako ne vrsi nikakvo
                           vlasnicko ovlastenje, ipak ostaje vlasnik ...".  -  (PL, str. 909. - 910.)
 ------ NAPOMENE (B.S.):  Vlasnik
                           uvijek ima neku svoju imovinu, ali imovina ne mora uvijek znaciti vlasnistvo. U imovinu spadaju, osim vlasnistva, druga stvarna
                           prava i druge ekonomske vrijednosti.  Dakle, stanarsko pravo je bez sumnje imovina, kao sto je imovina i danasnje pravo stanovanja
                           (kao osobna sluznost).  Sto vise, stanarsko pravo, po svom sadrzaju, trajnosti i nasljedivosti (u smislu da zauvijek prelazi
                           na clanove domacinstva),  takodjer  je i jedan oblik podijeljenog (razdijeljenog) vlasnistva, jer to proizlazi iz zakona (Zakon
                           o stambenim odnosima itd.) -  premda se tu radi o zakonski stvorenom izuzetku od klasicnog (kao i modernog) shvacanja da je
                           vlasnistvo  nedjeljivo. -  (Vidi i: "razdijeljeno vlasnistvo" odnosno "podijeljeno vlasnistvo").
 
 RAZDIJELJENO VLASNISTVO  (PODIJELJENO VLASNISTVO;  u originalu: "Podeljena svojina") -  (je) "vlasnistvo
                           kod kojega razni titulari na istom objektu imaju raznovrsna vlasnicka ovlastenja" --- (za razliku od suvlasnistva, kod
                           kojega svaki suvlasnik ima sva ovlastenja, ali mu pripada samo dio ukupne vrijednosti stvari - op. B.S.). --- (.........)
                           -  Prema shvacanju nekih pravnih strucnjaka (u SFRJ),  "drustveno vlasnistvo je PODIJELJENO vlasnistvo. Npr., jedna stambena
                           zgrada u drustvenom vlasnistvu ima razne titulare sa raznovrsnim ovlasternjima: stambena zgrada, kao pravna osoba, poduzece
                           ili ustanova koje je zgradu podiglo, opcina i pojedini STANAR (STANARSKO PRAVO)  imaju raznovrsna prava na stambenoj zgradi
                           i pravnu zastitu svoga prava pored zastite koja pripada svim titularima prava zajedno, kao i zastitu svoga prava prema  nositeljima
                           drugih prava na stvari  NA KOJOJ  POSTOJI  PODIJELJENO  VLASNISTVO". (Podcrtao B.S.;  -  PL, str. 780. - 781.)
 ------ NAPOMENA (B.S.):  Iz gornjega se vidi, da se stanarsko pravo smatralo jednim oblikom podijeljenog VLASNISTVA, 
                           i to ne samo u drustvenim stanovima nego i u privatnim  jer je stanarsko pravo, po Zakonu o stambenim odnosima, bilo JEDNAKO
                           u drustvenim i privatnim stanovima, a to je potvrdio i Ustavni sud Republike Hrvatske 1997. godine. -  (Iz odluke Ustavnog
                           suda RH: "Bivsi nositelji stanarskih prava stjecali su ta prava temeljem istih zakonskih propisa i postojao je samo jedan
                           oblik stanarskog prava neovisno o tome tko je bio davatelj stana na koristenje". -  Narodne novine br. 11/97 str. 681).
 
 OSOBNO VLASNISTVO (u originalu "Licna svojina") -  "ima vise znacenja". (....)  "U
                           anglosaksonskim zemljama osobno vlasnistvo (personal property) oznacava vlasnistvo na pokretnim stvarima i izvjesna prava
                           na nepokretnim stvarima ..."  (.....) Osobno vlasnistvo u SFRJ  imalo je "niz osobitosti s obzirom na vrstu stvari
                           koje mogu biti objekt tog prava (predmeti za osobnu potrosnju i uporabu, zgrade i stanovi, zemljiste i sredstva za rad). 
                           Socijalni SADRZAJ PRAVA VLASNISTVA pojedinaca u svim tim slucajevima cini  OSOBNO KORISTENJE  stvari." (Podcrtao B.S.)
                           (....) -  "...treba razlikovati slijedece vrste osobnog koristenja:  "1. osobno koristenje predmeta za osobnu potrosnju
                           i uporabu; 2. osobno koristenje zgrade ili stana; 3. osobno koristenje zemljista, i 4. osobno koristenje sredstava za rad
                           i poslovnih prostorija". (PL, str. 518. -  519.)
 ------ NAPOMENA (B.S.):  Trajno i zauvijek nasljedivo pravo
                           koristenja (itd.) pripadalo je stanaru t.j. nositelju stanarskog prava (ali, uz odredjene uvjete, i njegovoj obitelji, clanovima
                           obiteljskog domacinstva, na koje se je to pravo i prenosilo, itd.). - Iz gornjeg teksta (iz PL) vidi se, da se  to osobno
                           koristenje smatralo sadrzajem prava VLASNISTVA pojedinca.
 
 NASLJEDNO PRAVO - (je) "skup pravnih normi
                           kojima se u drzavi regulira podrucje nasljedjivanja".  (PL, str. 617.)
 NASLJEDJIVANJE - (je) "stupanje neke
                           osobe u odnose na mjesto umrle, odnosno osobe proglasene za umrlu". (.......) "Nasljedjivanje kao pravnu ustanovu
                           reguliraju norme nasljednog prava, ali i norme drugih oblasti prava mogu sadrzavati norme nasljednopravnog karaktera (......);
                           zato pod nasljednim pravom treba podrazumijevati sve pravne norme koje reguliraju nasljedjivanje". (......) (PL, str.
                           618.)
 ------ NAPOMENA (B.S.):   Zakonom o stambenim odnosima bilo je regulirano stupanje u odnose clana obiteljskog
                           domacinstva na mjesto umrlog nositelja stanarskog prava.  Na taj se je nacin stanarsko pravo moglo zauvijek prenosti na clanove
                           domacinstva (iz generacije u generaciju), t.j. bilo je zauvijek nasljedivo, kao sto proizlazi iz gore navedene definicije
                           nasljedjivanja.
 
 B) ------   EUROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA  (cl. 1. Prvog protokola) stiti pravo na
                           mirno uzivanje  IMOVINE - u originalu: "possessions".  (U hrvatskom tekstu Konvencije to je lose prevedeno kao "vlasnistvo").
                           Znacenje pojma "possessions" objasnjeno je u knjizi  "The European Convention on Human Rights"  (autori:
                           Francis G. Jacobs & Robin C. A. White;  naklada: Clarendon Press -  Oxford, 1996, str. 247.).  Tamo pise, da "possessions",
                           prema shvacanju Europskog suda za ljudska prava, ima  siroko znacenje,  t.j. u taj pojam spadaju, osim vlasnistva nad pokretnim
                           stvarima  i nekretninama,  i druga prava koja imaju ekonomsku vrijednost, a to znaci "imovina" -  ("Possessions
                           must have an economic value").   Navedeni su primjeri:  pravo ribarenja, stalna klijentela ili ugled poduzeca koji  ima
                           novcanu vrijednost ("goodwill in a business"),  dozvola za tocenje alkoholnih pica (ukoliko o njoj ovisi zarada),
                           i drugo. -  Ocito,  i stanarsko pravo, koje je imalo trajnu ekonomsku vrijednost,  spada u taj pojam "possessions"
                           odnosno "imovina".
 
 C) ------      U Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe pise
                           da se imovina (="property"), koja je bila oduzeta (="seized"),  treba restituirati in integrum izvornim
                           vlasnicima  (="owners"),  OSIM  ako bi se time prekrsila prava stanara  stecena u dobroj vjeri  (t.j. stecena posteno,
                           zakonito).
 "Property" moze znaciti "vlasnistvo" i "imovina".    Kad bi se "seized
                           property" shvatilo kao "oduzeto vlasnistvo", (dok se stanarsko pravo, prema shvacanju privatnih vlasnika, ne
                           bi smatralo vlasnistvom, a osim toga oni tvrde da im vlasnistvo nad  takvim neuseljivim privatnim stanovima nije niti oduzeto
                           jer su ostali upisani u zemljisnim knjigama),  to bi znacilo da se trebaju vratiti  nacionalizirani stanovi  ali  NE  i  neuseljivi
                           privatni stanovi,  t.j.  ne bi  se oduzimalo stanarsko pravo od stanara i vracalo vlasniku,  buduci da  ne bi spadalo u pojam
                           oduzetog  vlasnistva ("seized property").  -  Ali, danasnji vlasnici su trazili da im se vrate i ti stanovi,  a
                           i Zakon o najmu stanova odredjuje da se vrate, tako sto se  oduzima, ukida  stanarsko pravo;   a  to znaci  da se stanarsko
                           pravo smatra kao "seized property"   (bez obzira da li "property" znaci vlasnistvo ili imovinu)! -  Ali,
                           u tom slucaju, prema Rezoluciji 1096,  ti neuseljivi stanovi  ("seized property") opet  se  NE trebaju  vratiti
                           (t.j. opet se ne smije ukinuti stanarsko pravo),  da se ne bi krsila stecena prava stanara!  -  [Neki govore kako je stanarsko
                           pravo navodno nepoznato u zapadnoeuropskom pravu, te da je to nekakvo "nepostojece" pravo. To je cista besmislica,
                           jer  je  jasno da se radi o ekonomski vrijednom (imovinskom) pravu, koje  su stanari  zauvijek stekli ZAKONOM, a za vrijeme
                           SFRJ blo je zajamceno i ustavom].
 
 D) ------      IZ  ZAKONA  O VLASNISTVU  I  DRUGIM  STVARNIM  PRAVIMA 
                           (Narodne novine broj 91 / 1996.)
 
 ----  Cl. 199.  -  "(1)  Osobna  sluznost  je  stvarno  pravo  koje  ovlascuje
                           pojedinacno odredjenu  osobu  da  se  na  odredjeni  nacin  sluzi  tudjom  stvari  (posluzna  stvar),  ciji  svagdasnji vlasnik
                           mora  to  trpjeti.  - (2)  Osobne  sluznosti  su:  pravo  plodouzivanja, pravo  uporabe  i  pravo  stanovanja." --- 
                           (.....)
 ----  Cl. 217. - "(1)  Pravo  stanovanja  je  osobna  sluznost  koja  svojega  nositelja  (stanovatelja)
                           ovlascuje  da  se  sluzi  necijom  stambenom  zgradom   ili  njezinim  dijelom  namijenjenim  stanovanju  (posluzna  stvar)
                           (....)"
 ---- Cl.  244. -  (......) - "(3)  Ako  je  osobna  sluznost  osnovana  u  korist  jedne  obitelji,
                           prestaje  kad  ta  obitelj  izumre  (....)"
 ------  NAPOMENE (B.S.):  Za  vrijeme  SFRJ,  "stanarsko  pravo"
                           je  bio  naziv  za  jedan  oblik  "podijeljenog  vlasnistva",  a danas,  prema Zakonu o vlasnistvu,  vrlo  slican
                           sadrzaj  ima  "pravo  stanovanja".  -  Iz cl. 219. proizlazi, da to pravo  moze dati vlasnik (na pr. ugovorom u
                           pisanom obliku).  -  Ako je  "pravo stanovanja"  stekla  jedna obitelj,  ona  to  pravo  zadrzava  zauvijek,  osim
                           ako  ta  obitelj eventualno  izumre (a to se  ne  mora  nikada dogoditi).  Dakle,  nakon  smrti  starijih  clanova  obitelji,
                           to pravo stanovanja  prelazi na  nove clanove  iste  obitelji,  iz generacije  u generaciju,   slicno  kao i stanarsko pravo.
 -  [  Ustavni sud RH je  rekao u jednoj odluci,  da je  stanarsko  pravo ukinuto  zato, sto vise ne postoji  u   nasem
                           novom ustavno-pravnom sustavu.  Medjutim,  Ustav RH  ne  spominje  niti stanarsko pravo  niti pravo  stanovanja.  Pravo stanovanja,
                           ocito,  nije  suprotno Ustavu RH.  Iz svega gore navedenoga  proizlazi,  da  niti  stanarsko pravo nije suprotno  Ustavu RH.]
 -  [  Neki su govorili, da je stanarsko pravo  nekakvo cudno, nepostojece pravo,  jer  nije  poznato  u zapadnoj Europi,
                           i sl.  -  Ako u  zapadnim  zemljama  nisu poznata prava, koja bi imala slican sadrzaj kao  "stanarsko pravo",  onda
                           tamo  valjda  nije  poznato ni  nase  "pravo  stanovanja",  ali  to  ne  znaci  da bi  se  to  pravo  kod  nas 
                           trebalo  ukinuti!].
 ____________
 
 STECENA  PRAVA:
 
 IZ  PRAVNOG  LEKSIKONA,  1970.  -  Str. 1102.:
 ------ STECENO PRAVO  -  (je)  "subjektivno pravo koje je zasnovano na opcim aktima, odnosno normama objektivnog
                           prava i koje po vladajucem shvacanju vise ne moze biti ukinuto niti okrnjeno novim normama objektivnog prava.  (......)  
                           Medjutim,  (......)  ocito je da se  ne mogu sva prava  koja proizlaze iz opcih pravnih normi smatrati stecenima za vjecna
                           vremena (......)    Tocno je, medjutim, da razlog pravne sigurnosti zahtijeva da se izbjegava svako narusavanje vec utvrdjenih
                           i stabilnih subjektivnih prava.  Prema tome, moze se uzeti da je zahtjev za ocuvanjem stecenih prava  samo jedan postulat
                           zdrave pravne politike, o kome u granicama mogucnosti treba voditi racuna, ali ne pod cijenu kocenja neizbjeznog razvoja prava
                           i drustvenih odnosa."
 ------  NAPOMENA (B.S.):  Iz gornjega,  ukratko,  proizlazi slijedece:   Po vladajucem  shvacanju,
                           stecena  prava  se  (u principu)  ne smiju  ukidati  odnosno  smanjivati,  ali  iznimno  je  to  ipak  moguce,  ako  za  to
                           postoje  jaki  i opravdani  razlozi. - (Ali, NEMA takvih opravdanih razloga za ukidanje stecenog stanarskog prava! - Vidi
                           dolje!)
 
 IZ  ODLUKE  USTAVNOG  SUDA  RH  od  31. III. 1998.,
 Narodne novine br. 48 / 1998.,  str. 997.:
 ------ "Tocno je da se stanarsko pravo stjecalo na zakonom propisani nacin (.....).  To samo po sebi ne mora znaciti
                           da se neko pravo stjece zauvijek i da se njegov naziv, sadrzaj i obim ne mogu nikad mijenjati (....)"
 ------  NAPOMENA
                           (B.S.):  Nema sumnje da je stanarsko pravo  u  tzv. privatnom  (neuseljivom) stanu  imalu trajnu ekonomsku  (imovinsku) vrijednost
                           vecu od devet desetina trzisne vrijednosti stana,  jer  je  notorno,  da su vlasnici prodavali te stanove (za vrijeme SFRJ)
                           za  manje  od  jedne  desetine  trzisne vrijednosti  (useljivog)  stana,  a  jasno je  da  ni  stanarsko  pravo  u drustvenom,
                           nacionaliziranom, ili drugom stanu  nije  vrijedilo manje  od navedenoga.  -  Da se  ne bi  krsilo steceno stanarsko  pravo
                           u  nacionaliziranim  stanovima,  ti  stanovi  NISU  VRACENI  vlasnicima, nego  su ih stanari jeftino otkupili  (slicno kao
                           i ostale drustvene stanove).  S druge strane,  stanarsko  pravo  u  tzv. privatnim stanovima,  koje je  imalo prakticki  jednaku
                           vrijednost,  ukinuto  je,  t.j.  prekrseno  (cak bez naknade te  vrijednosti,  i  cak  bez  ikakve  naknade!).  Buduci  da
                           se,  usprkos  namjeri  i obvezi  vracanja  oduzete imovine,  vlasnicko pravo  NIJE SMATRALO OPRAVDANIM RAZLOGOM za  krsenje
                           stecenog stanarskog  prava  u  nacionaliziranim  stanovima,  jasno  je,  da  niti u  tzv.  privatnim  stanovima  to  vlasnicko
                           pravo  NE MOZE BITI OPRAVDANJE za  krsenje  stecenog  stanarskog  prava.  (To  je takodjer  zahtjev  clanka 10.  Rezolucije
                           1096  Parlamentarne  skupstine  Vijeca  Europe).
 
 IZ  USTAVA  REPUBLIKE  HRVATSKE  (cl. 30.):
 ------  "Kaznena
                           osuda  za  teska  i  osobito  necasna  kaznena  djela  moze,  u  skladu  sa  zakonom,  imati  za  posljedicu  gubitak  stecenih
                            prava  ili  zabranu  stjecanja  na  odredjeno  vrijeme nekih  prava  na  obavljanje odredjenih  poslova,  ukoliko  to zahtijeva
                            zastita  pravnog  poretka".
 ------  NAPOMENA  (B.S.):  Ustav RH  predvidja  (samo  u  jednom  clanku,  gore  navedenom)
                            mogucnost  gubitka  stecenih  prava,  i  to  samo  u  nekim  odredjenim  osobito  teskim  slucajevima,  pa  odatle   logicno
                            proizlazi  da  se  stecena  prava  u  pravilu  (u ostalim slucajevima)  ne  smiju  oduzimati.
 
 
 
 
 B S
                         |