Str. 2

ČINJENICE  O  STANARSKOM  PRAVU 

NEVENKE  SORIĆ  I  BRANKA  SORIĆA

     Moja majka Nevenka Sorić uselila je u stan u Zagrebu, Vlaška ul. 84 /I, kat desno, čim je zgrada sagrađena (t.j. 1938. ili 1939. godine), a zajedno s njom uselio sam i ja (Branko Sorić, rođen 1933. u Splitu). Izvorna vlasnica zgrade i stana, pok. Zora Rebula, dobro me je poznavala od mog najranijeg djetinjstva. Nakon 1945. godine moja majka je dobila stanarsko pravo na isti način i u isto vrijeme kao i svi ostali stanari u istoj (nacionaliziranoj) zgradi, i jednako kao stanari u ostalim privatnim stanovima.

      U istom stanu je neko vrijeme boravila moja supruga iz prvog braka (D.S.), koja je nakon razvoda dobila stanarsko pravo u novom stanu, u koji je odselila zajedno sa sinom iz prvog braka (Do., rođen 1961.), koji je nakon tog razvoda imao prebivalište u stanu svoje majke, ali Nevenka Sorić mu je dopustila da privremeno i djelomično boravi i u našem stanu (radi blizine škole, itd.). On je ovdje boravio po oko pet dana tjedno, a ostalo vrijeme je provodio kod svoje majke (u njihovom stanu).

      Brakorazvodna parnica je pokrenuta mojom tužbom.  Neki drugi sudski postupci pokrenuti su tužbom moje majke i mojim tužbama. Za vrijeme svih tih sudskih postupaka događale su se neke nerazumljive stvari:

. 

-   Kad je neki od sudaca tražio da ja potpišem zapisnik na ročištu, ja sam to uvijek učinio bez čitanja zapisnika, jer sam u to vrijeme smatrao nemogućim da bi sudski zapisnik bio neispravan, a ipak je jedan sudac jednom prilikom pričao (kao "usput"), kako je jedna stranka u nekoj parnici odbila potpisati zapisnik, pa je zbog toga bila donesena presuda na njenu štetu. (Ja ni danas ne znam jesam li dužan potpisati zapisnik, i dr., a ne znam ni to, jesu li zapisnici koje sam potpisao, i/ili drugo što sam potpisao, sadržavali neispravnosti ili nisu); 

-   u brakorazvodnoj parnici bili su saslušani svjedoci koje je predložila tužena, a koji su govorili neistine (laži), a u istoj parnici neka ročišta su održana iako moj odvjetnik nije uvijek došao na ročište niti ga je netko zamijenio, a prethodno me nije obavijestio da neće doći; 

-   u drugoj parnici, advokat (M.V.), zajedno sa još nekim osobama, neispravno (loše) je nagovorio moju majku, da se u tužbi ne navede potpuna istina, da se prešuti krivnja nekih osoba (radi "velikodušnosti", i sl.), t.j. da se tužba ne podnese zbog pravih istinitih razloga.  Izgleda da su te osobe djelovale pod nečijim lošim utjecajem i dobivali nečije loše savjete i sl.  Netko je u to vrijeme i kasnije pričao (bez nazočnosti moje majke i mene) razne neistine i širio zlonamjerne, kriminalne izmišljotine i klevete u pogledu pravnog statusa nekih osoba u stanu, itd., i drugo;

-   nakon što je odvjetnik M. V. mojoj majci pismeno savjetovao da kaže nešto neistinito na ročištu (što bi naizgled išlo u njenu korist), i nakon što mu je zbog toga moja majka oduzela punomoć, a pismo je pokazano sudu, sutkinja je bila nezadovoljna(!) da "smo to napravili advokatu", a kad sam rekao "pa valjda se ne smije varati sud!", ona je odgovorila da stranke svašta govore na sudu  - t.j. kao da je to u redu, kao da se sudaca ne tiče je li neka izjava stranke, advokata, svjedoka, istinita ili nije, čak i kad postoje dokazi da je neistinita!  Zbog tog (a i zbog drugih mojih i tuđih iskustava) jasno je, da nije moguće imati povjerenje u suce i odvjetnike.

-

      Ne ulazeći u pitanje je li kriva jedna određena osoba, ili neke druge ili treće osobe, činjenica je da neke bitne stvari nisu nikada ispravljene.

      Mom sinu iz drugog braka Nevenu Soriću, dao sam pismenu izjavu, koju ću ovjeriti i kod javnog bilježnika, da svu moju imovinu (koja je malena, a jedino što je vrjednije je stanarsko pravo) ostavljam samo njemu i supruzi Mariji, t.j. sve što imam mora nakon moje smrti pripasti isključivo Nevenu Soriću i njegovoj majci Mariji Sorić, a apsolutno ništa ne smije dobiti itko drugi, iz opravdanih razloga (kao što je detaljnije navedeno u spomenutoj mojoj pismenoj izjavi).

      Zar nije skandalozno, zapanjujuće, neshvatljivo, kako se takve stvari mogu dogoditi na Europskom sudu?!!  Kako je moguće da se to ne ispravlja od 2000. godine do danas usprkos mojim upozorenjima?!!  Očito se radi o kaznenom djelu (kleveta i drugo - još teže) koje se uporno stalno vrši od 2000. godine do danas, time što se neistine u odluci Europskog suda ne ispravljaju, a, štoviše, svatko može čitati te neistine na Internetu! Nije li nevjerojatno  pretpostaviti da su krivci isključivo unutar tog Suda - a ako jesu, koji im je cilj (motiv)?  Nisu li glavni krivci negdje u Hrvatskoj? Nadležni moraju to sve istražiti (a to tražim već desetak godina), kako bi se sve ispravilo!  

-

      Vidi dolje važnije članke Zakona o najmu stanova iz 1974. (ZSO/1974)  (kojima je bio propisan način prijenosa stanarskog prava nakon smrti nositelja itd.).

      Na str. 3 i 4 nalaze se kopije (skenirane slike) mojih ugovora itd.

      X. 2011.

      dr. med. Branko Sorić

      Zagreb, Vlaška 84

Član 87.

      Stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni ovim zakonom.

Član 88.

      Ugovorne stranke mogu sporazumno raskinuti ugovor o korištenju stana pri čemu će se sporazumjeti o načinu i vremenu primopredaje stana.

Član 89.

      Stanar može dati otkaz ugovora o korištenju stana u svako doba ne navodeći razlog.

      Stanar daje otkaz u pismenom obliku i predaje ga da­vaocu stana neposredno uz potpis ili poštom preporučeno. Otkazni rok je 30 dana.

Član 91.

      Davalac stana može otkazati ugovor o korištenju stana:

      1.  ako stanar ili drugi korisnik stana koristi stan za svrhu protivnu ugovoru ili na način kojim se stanu, zajed­ničkim prostorijama, uređajima ili zgradi njihovom krivnjom nanosi znatnija šteta ili ga daje u podnajam suprotno odredbama ovog zakona ili odluke skupštine općine;

      2.  ako stanar ili drugi korisnik stana koristi stan na način da drugog stanara ili korisnika poslovnih prostorija ometa u mirnom korištenju stana odnosno poslovnih prostorija;

      3.  ako stanar ne plati stanarinu ili druge naknade veza­ne za korištenje stana za vrijeme duže od tri mjeseca, a nije drukčije ugovoreno;

      4.  ako se u stanu obavlja poslovna djelatnost i nakon zabrane od strane stambenog organa.

      Otkaz ugovora iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana može se dati ako stanar i nakon što je preporučenim pismom opomenut, ne otkloni razloge za otkaz odnosno u primjerenom roku ne popravi štetu koju je izazvao svojom krivnjom.

      Pismena opomena nije potrebna ako je sudskom odlu­kom ili rješenjem nadležnog organa pravomoćno utvrđena odgovornost stanara ili drugog korisnika stana za radnje zbog kojih se daje otkaz.

      U slučaju otkaza iz stava 1. ovog člana, stanaru će se osigurati nužni smještaj.

     [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima. Ako se stanar ponašao normalno i nije kršio propise, nije mu se mogao dati otkaz.]

Član 93.

       Stanaru se može dati otkaz ugovora o korištenju sta­na kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci osim u slučaju iz člana 94. ovog za­kona.

      Otkaz ugovora prema odredbama stava 1. ovog člana ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju ili na odsluženju vojnog roka, ili iz dru­gih opravdanih razloga.

      Smatrat će se da stan nije korišten neprekidno i kada stanar samo privremeno navraća u stan, kao i kad cijeli stan izdaje na korištenje podstanarima ili kad cijeli stan koristi osoba koja nije član porodičnog domaćinstva sta­nara.   [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima.]

Član 94.

      Ne može se dati otkaz ugovora o korištenju stana iz razloga što se stan ne koristi duže od šest mjeseci, ali naj­duže do pet godina, stanaru koji odlazi privremeno na rad u inozemstvo u svojstvu radnika u udruženom radu ili kao stručnjak u suglasnosti s nadležnim organom društveno--političke zajednice ili putem službe za zapošljavanje rad­nika, kao i kad je u inozemstvu radi školovanja, specijaliza­cije, davanja umjetničkih priredbi, priređivanja izložbi, li­ječenja i sličnih razloga.  (......)  [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima.]

---------

IV. PRAVO NA KORIŠTENJE STANA NA KOJEM

POSTOJI PRAVO VLASNIŠTVA

Član 101.

      Pravo na korištenje stana koji je u vlasništvu drugog građanina utvrđuje se ugovorom o najmu koga u smislu člana 4. stava 2. ovog zakona zaključuju vlasnik stana-najmodavac i najmoprimac.

      Odredbe člana 81. i 82. ovog zakona, osim odredaba točke 2. i 7. člana 82. primjenjuju se i na ugovor iz stava 1. ovog člana.

      [NAPOMENA  B.S.:  Vlasnik je mogao iznajmiti samo useljiv stan, na kojemu nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 102.

      Ugovor iz člana 101. ovog zakona može se zaključiti na neodređeno ili na određeno vrijeme.  Ugovor zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom toga vremena.  [NAPOMENA  B.S.:  Sve se je to odnosilo samo na stanove, na kojima nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 103.

      Za prestanak ugovora zaključenog na neodređeno vrije­me potreban je otkaz.

      Otkazni rok je 30 dana, ako ugovorom nije predviđen duži rok. (......)

      [NAPOMENA  B.S.:  Sve se je to odnosilo samo na stanove, na kojima nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 105.

      Odredbe člana 102. ovog zakona ne odnose se na osobe iz člana 3. stav 2. ovog zakona.

      S osobom iz člana 3. stava 2. ovog zakona vlasnik je dužan zaključiti ugovor pod uvjetima iz glave III. ovog za­kona, ako takav ugovor nije zaključen (član 144).

      Ako vlasnik ne zaključi ugovor u smislu odredbe stava 2. ovog člana, stambeni će organ na zahtjev druge strane do­nijeti rješenje koje zamjenjuje ugovor.

      [NAPOMENA  B.S.:  "Ugovor pod uvjetima iz glave III." je ugovor o korištenju stana, po kojemu stanar ima stanarsko pravo.]

---------

V. PODSTANARSKI ODNOSI

(......)

VI. PRAVA VLASNIKA OBITELJSKE KUĆE ILI  STANA NA

USELJENJE U SVOJ STAN I ZAMJENU STANA

Član 115.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana kao posebnog dijela zgrade ima pravo da se u svoj prazan stan useli sam ili s članovima svog porodičnog domaćinstva.

      Ovo pravo vlasnik nema, ako se u prazan stan ima use­liti druga osoba na temelju ugovora o zamjeni stana.  (......)

Član 116.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana ima pravo pod uvjeti­ma iz ovog zakona zamijeniti stan u kojem stanuje i ima stanarsko pravo za stan u svom vlasništvu radi svojeg useljenja ili radi useljenja svojeg punoljetnog djeteta ili roditelja. Vlasnik ima na to pravo samo onda ako osobi iz člana 3. stava 2. ovog zakona ponudi u zamjenu drugi odgovarajući stan u istom mjestu, na kojem ta osoba stječe stanarsko pravo.  (....)

      [NAPOMENA  B.S.:  Ponuđeni odgovarajući stan je morao biti upravo onaj isti u kojemu je nominalni vlasnik do tada stanovao i imao stanarsko pravo.  Stanar koji iseljava iz vlasnikovog stana stječe stanarsko pravo na stanu iz koga je iselio vlasnik (t.j. na ponuđenom stanu). Nakon sklapanja ugovora sa mnom (1982. god.), Zora Rebula je mogla (da je željela) dati meni u zamjenu potpuno jednaki stan u istoj zgradi, u kojem je imala stanarsko pravo. To bi bilo za mene dobro, jer bih otkupio taj nacionalizirani stan 1996. godine, pa sada ja i moja obitelj ne bismo bili nepotrebno, neopravdano i protupravno oštećeni!  To pravo nominalnog vlasnika da traži zamjenu stana odavno je zastarjelo u mom slučaju, kao i u većini ostalih tzv. privatnih neuseljivih stanova.]

Član 118.

      Kao odgovarajući stan iz člana 116. ovog zakona, smat­ra se stan koji, uzimajući u obzir sve uvjete stanovanja, a naročito veličinu, broj prostorija, udobnost i mjesto na ko­me se stan nalazi, ne pogoršava uvjete stanovanja osoba koje bi se u taj stan trebale useliti.

---------

VII. STAMBENI STANDARDI, RACIONALNO KORIŠTENJE

I ODRŽAVANJE STAMBENIH ZGRADA I STANOVA

[NAPOMENA  B.S.:   Standardi, kriteriji za dodjelu

društvenih stanova, i dr, - članovi 119-123]

(......)

VIII. KAZNENE ODREDBE

(......) 

IX. PRELAZNE  I  ZAVRŠNE  ODREDBE

[Napomena B.S.: Član 131---156  (Sustanarski odnosi, podstanari, i dr.)]

Član 157.

      Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti:

      1.  odredbe Zakona o stambenim odnosima (»Službeni list SFRJ« br. 11/66 i 32/68) osim odredbe člana 4;

      2.  Osnovni zakon o privrednom poslovanju (gospodare­nju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (»Služ­beni list SFRJ«, br. 35/65) i

      3.  Zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stam­benim zgradama u društvenom vlasništvu (»Narodne novi­ne«, br, 54/65).

Član 158.

      Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u »Narodnim novinama«.

      (Napomena B.S.: ZSO je objavljen u Narodnim novinama br. 52/1974. od 18. prosinca 1974, a stupio je na snagu 26. prosinca 1974.)

Vidi str. 3 !

---------------

---------