VRH ZLA

Page 2

Home
Page 2
Page 3
Page 6
Page 4
Page 5

Str. 2

ČINJENICE  O  STANARSKOM  PRAVU 

NEVENKE  SORIĆ  I  BRANKA  SORIĆA

 

     Moja majka Nevenka Sorić uselila je u stan u Zagrebu, Vlaška ul. 84 /I, kat desno, čim je zgrada sagrađena (t.j. 1938. ili 1939. godine), a zajedno s njom uselio sam i ja (Branko Sorić, rođen 1933. u Splitu). Izvorna vlasnica zgrade i stana, pok. Zora Rebula, dobro me je poznavala od mog najranijeg djetinjstva. Nakon 1945. godine moja majka je dobila stanarsko pravo na isti način i u isto vrijeme kao i svi ostali stanari u istoj (nacionaliziranoj) zgradi, i jednako kao stanari u ostalim privatnim stanovima.

      U istom stanu je neko vrijeme boravila moja supruga iz prvog braka (D.S.), koja je nakon razvoda dobila stanarsko pravo u novom stanu, u koji je odselila zajedno sa sinom iz prvog braka (Do., rođen 1961.), koji je nakon tog razvoda imao prebivalište u stanu svoje majke, ali Nevenka Sorić mu je dopustila da privremeno i djelomično boravi i u našem stanu (radi blizine škole, itd.). On je ovdje boravio po oko pet dana tjedno, a ostalo vrijeme je provodio kod svoje majke (u njihovom stanu).

      Brakorazvodna parnica je pokrenuta mojom tužbom.  Neki drugi sudski postupci pokrenuti su tužbom moje majke i mojim tužbama. Za vrijeme svih tih sudskih postupaka događale su se neke nerazumljive stvari:

. 

-   Kad je neki od sudaca tražio da ja potpišem zapisnik na ročištu, ja sam to uvijek učinio bez čitanja zapisnika, jer sam u to vrijeme smatrao nemogućim da bi sudski zapisnik bio neispravan, a ipak je jedan sudac jednom prilikom pričao (kao "usput"), kako je jedna stranka u nekoj parnici odbila potpisati zapisnik, pa je zbog toga bila donesena presuda na njenu štetu. (Ja ni danas ne znam jesam li dužan potpisati zapisnik, i dr., a ne znam ni to, jesu li zapisnici koje sam potpisao, i/ili drugo što sam potpisao, sadržavali neispravnosti ili nisu); 

-   u brakorazvodnoj parnici bili su saslušani svjedoci koje je predložila tužena, a koji su govorili neistine (laži), a u istoj parnici neka ročišta su održana iako moj odvjetnik nije uvijek došao na ročište niti ga je netko zamijenio, a prethodno me nije obavijestio da neće doći; 

-   u drugoj parnici, advokat (M.V.), zajedno sa još nekim osobama, neispravno (loše) je nagovorio moju majku, da se u tužbi ne navede potpuna istina, da se prešuti krivnja nekih osoba (radi "velikodušnosti", i sl.), t.j. da se tužba ne podnese zbog pravih istinitih razloga.  Izgleda da su te osobe djelovale pod nečijim lošim utjecajem i dobivali nečije loše savjete i sl.  Netko je u to vrijeme i kasnije pričao (bez nazočnosti moje majke i mene) razne neistine i širio zlonamjerne, kriminalne izmišljotine i klevete u pogledu pravnog statusa nekih osoba u stanu, itd., i drugo;

-   nakon što je odvjetnik M. V. mojoj majci pismeno savjetovao da kaže nešto neistinito na ročištu (što bi naizgled išlo u njenu korist), i nakon što mu je zbog toga moja majka oduzela punomoć, a pismo je pokazano sudu, sutkinja je bila nezadovoljna(!) da "smo to napravili advokatu", a kad sam rekao "pa valjda se ne smije varati sud!", ona je odgovorila da stranke svašta govore na sudu  - t.j. kao da je to u redu, kao da se sudaca ne tiče je li neka izjava stranke, advokata, svjedoka, istinita ili nije, čak i kad postoje dokazi da je neistinita!  Zbog tog (a i zbog drugih mojih i tuđih iskustava) jasno je, da nije moguće imati povjerenje u suce i odvjetnike.

-

      Ne ulazeći u pitanje je li kriva jedna određena osoba, ili neke druge ili treće osobe, činjenica je da neke bitne stvari nisu nikada ispravljene.

      Mom sinu iz drugog braka Nevenu Soriću, dao sam pismenu izjavu, koju ću ovjeriti i kod javnog bilježnika, da svu moju imovinu (koja je malena, a jedino što je vrjednije je stanarsko pravo) ostavljam samo njemu i supruzi Mariji, t.j. sve što imam mora nakon moje smrti pripasti isključivo Nevenu Soriću i njegovoj majci Mariji Sorić, a apsolutno ništa ne smije dobiti itko drugi, iz opravdanih razloga (kao što je detaljnije navedeno u spomenutoj mojoj pismenoj izjavi).

      [Što se tiče spomenute "velikodušnosti",  KAD  BIH  IMAO  nekoliko stotina tisuća eura (koje nemam), predložio bih današnjoj nominalnoj vlasnici našeg stana da nam "proda" taj  NAŠ  stan  (koji u svakom slučaju mora zauvijek pripasti nama - t.j. meni, mojoj supruzi Mariji, našem sinu Nevenu i njegovim potomcima), a  Do-u  bih darovao možda oko 10 posto spomenutog iznosa, iako za to ne postoji nikakav opravdan razlog.  (Napomena: Nikome ne želim zlo, nego želim da svatko, ako je moguće, bude zadovoljan). Ostatak spomenutog iznosa razdijelio bih mom sinu Nevenu Soriću i drugim osobama. Dakle, daleko najveći dio, (blizu 90 posto) pripao bi Nevenu Soriću nakon smrti moje i Marijine. Međutim, NEMAM tih novaca. Zato sve što imam, kao i cijeli stan, mora zauvijek pripasti samo Nevenu Soriću.]

-

      Nema sumnje da su mnoge gore navedene činjenice bile poznate i izvornoj vlasnici stana gđi Zori Rebula. Ona je rekla mojoj majci, da bi željela meni prepustiti u vlasništvo spomenuti stan u kojem stanujemo (pretpostavimo: uz neku malu protuuslugu?), jer da ona nema svoje vlastite djece, i iz nekih drugih razloga;  ali to nismo mogli prihvatiti, jer su neki pravnici rekli mojoj majci da bismo, u slučaju upisa vlasništva u zemljišnu knjigu, morali platiti porez, koji bi bio mnogostruko veći od onoga što bismo mi mogli platiti. Nakon smrti moje majke (1982. god.) rečeno mi je u SIZ-u stanovanja, da trebam pitati nominalnu vlasnicu Zoru Rebula hoće li sklopiti sa mnom "ugovor o korištenju stana" (u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima iz 1974. god.), te sam ju to i pitao, a ona je na to pristala, te je sa mnom sklopila taj ugovor, kojim sam ja postao nositelj stanarskog prava, a članovi mog obiteljskog domaćinstva su Marija i Neven Sorić. To stanarsko pravo imamo zauvijek, voljom izvorne vlasnice, u skladu sa svim tadašnjim propisima, a također i u skladu s kasnije donesenim Ustavom RH, itd.  Na temelju tog ugovora sklopio sam tada (1982.) sa SIZ-om stanovanja "ugovor sa nosiocem stanarskog prava".  (Vidi dolje odredbe ZSO/1074.  i  kopije ugovora itd. na str. 3 i 4!)  Zora Rebula je umrla 1987. godine.

-

      Iz gore navedenoga, kao i iz Ustava RH, iz Aneksa G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije, iz međunarodnih konvencija, itd., potpuno je jasno da meni i mojoj obitelji (supruzi Mariji i sinu Nevenu) zauvijek pripada naše stanarsko pravo, koje se mora vječno poštivati i nikada se ne smije umanjiti niti od nas oduzeti (pogrešnom, ništavnom odredbom Zakona o najmu stanova, ili na bilo koji način), te da moramo dobiti i pravo otkupa našega stana isto kao što su dobili drugi stanari, kako oni u drugim zgradama tako i oni u istoj zgradi (Vlaška 84, Zagreb),  IAKO  SU,  ZA  RAZLIKU  OD  MENE,  imali stanarsko pravo u stanovima koji su bili nacionalizirani  PROTIVNO  VOLJI  izvorne vlasnice pok. Zore Rebula!  Jednako pravo otkupa stana dobili su čak i obični najmoprimci bez stanarskog prava u nekim unajmljenim PRIVATNIM stanovima, PROTIV  VOLJE vlasnika, po članku 48. Zakona o najmu stanova (ZNS,1996.), radi socijalne pravde, a to je odobrio i Ustavni sud RH)!

      U slučaju da ja i moja supruga Marija umremo prije nego otkupimo stan,  PRAVO  OTKUPA  STANA  I  PRAVO  VLASNIŠTVA  MORA  DOBITI  (ODNOSNO  NASLIJEDITI)  NAŠ  SIN  NEVEN  SORIĆ,  i jasno je, da je država (vlast) dužna to tako urediti i propisati bilo izmjenama Zakona, bilo na taj način, da država kupi stan od nominalne vlasnice, te da ga mi zatim otkupimo od države na potpuno isti način kao što su otkupljeni nacionalizirani stanovi u istoj zgradi (kao i drugi stanovi, uključujući i privatne stanove koje su otkupili gore spomenuti najmoprimci po članku 48. ZNS, 1996. god.).  

- 

      Zbog gore spomenutih kriminalnih izmišljotina i ostaloga što je gore navedeno, pitam se, nije li to (ili nešto od toga) na neki skriveni način povezano sa neshvatljivim neistinama u kasnijoj odluci Europskog suda za ljudska prava!   Naime, taj sud je potpuno NEISTINITO napisao 2000. godine (i od tada ignorira moje opetovane zahtjeve da se neistina ispravi!), da sam ja u svojem zahtjevu tobože naveo, da smo moja majka i ja bili obični najmoprimci bez stanarskog prava(!!!) i da je moja majka umrla 1987. god.;  a ja sam, naprotiv, istinito naveo da je moja majka bila nositeljica stanarskog prava, da je umrla 1982. godine, i da sam iste godine (1982.), kratko vrijeme nakon njene smrti, postao nositelj stanarskog prava ugovorom s izvornom vlasnicom (u skladu sa ZSO iz 1974.), itd.!!! 

      Zar nije skandalozno, zapanjujuće, neshvatljivo, kako se takve stvari mogu dogoditi na Europskom sudu?!!  Kako je moguće da se to ne ispravlja od 2000. godine do danas usprkos mojim upozorenjima?!!  Očito se radi o kaznenom djelu (kleveta i drugo - još teže) koje se uporno stalno vrši od 2000. godine do danas, time što se neistine u odluci Europskog suda ne ispravljaju, a, štoviše, svatko može čitati te neistine na Internetu! Nije li nevjerojatno  pretpostaviti da su krivci isključivo unutar tog Suda - a ako jesu, koji im je cilj (motiv)?  Nisu li glavni krivci negdje u Hrvatskoj? Nadležni moraju to sve istražiti (a to tražim već desetak godina), kako bi se sve ispravilo!  

-

      Vidi dolje važnije članke Zakona o najmu stanova iz 1974. (ZSO/1974)  (kojima je bio propisan način prijenosa stanarskog prava nakon smrti nositelja itd.).

      Na str. 3 i 4 nalaze se kopije (skenirane slike) mojih ugovora itd.

 

 

      X. 2011.

      dr. med. Branko Sorić

      Zagreb, Vlaška 84

 

Neka od pisama Europskom sudu i drugo:

http://soric-b.tripod.com/prijava/id3.html   Letter to the President of the ECHR,  2000. god.

http://soric-b.tripod.com/dokumenti/id11.html   Pismo SUSH-a i moje ECHR-u,  2005. god.

E-mail to: Jean-Paul Costa, President of the ECHR,  31.10.2009.  <webmaster@echr.coe.int>.

http://soric-b.tripod.com/prijava/   PRIJAVA  2001. god.

http://soric-b.tripod.com/prijava/id4.html    ODGOVOR 2 - od XI. 2002.

http://soric-b.tripod.com/dokumenti/index.html   Dokumenti

 

 

NEKI  VAŽNIJI  ČLANCI  ZAKONA  O  STAMBENIM  ODNOSIMA

IZ  1974.  GOD.  (ZSO/1974)  S  MOJIM  NAPOMENAMA

---------

I. OPĆE ODREDBE

Član 1.

      Ovim zakonom utvrđuju se načela za osnivanje i rad samoupravnih interesnih zajednica u kojima se radni ljudi sporazumijevaju o rješavanju svojih osobnih i zajedničkih potreba i interesa u stambenoj oblasti, i uređuju se prava i obveze koje nastaju davanjem na korištenje i korištenjem stanova u društvenom vlasništvu.

      Ovim zakonom uređuje se i pravo građana na koriš­tenje stanova na kojima postoji pravo vlasništva.

Član 2.

      Radni ljudi u osnovnim i drugim organizacijama udru­ženog rada i njihovim radnim zajednicama, u radnim za­jednicama državnih organa, samoupravnih organizacija i zajednica, društveno-političkih organizacija i drugih druš­tvenih pravnih osoba, imaju i dužnost davanja na korište­nje stanova, koje su te organizacije i zajednice kao investi­tori izgradili ili po drugoj osnovi stekli. To pravo radni lju­di mogu ostvariti i u samoupravnoj interesnoj zajednici iz člana 1. ovog zakona.

Član 3.

      Građanin koji je na temelju ugovora o korištenju sta­na ili koje druge valjane pravne osnove stekao ili stekne pravo na korištenje stana, koji je u društvenom vlasništvu, ima pravo da taj stan trajno i nesmetano koristi pod uvje­tima utvrđenim ovim zakonom, kao i da sudjeluje u uprav­ljanju zgradom suglasno odredbama glave II ovog zakona (stanarsko pravo).

      Prava iz stava 1. ovog člana ima i građanin koji je po propisima, koji su važili do stupanja na snagu ovog zako­na, stekao stanarsko pravo na stanu na kojem postoji pra­vo vlasništva.   [NAPOMENA  B.S.:  Člankom 164. Ustava SFRJ iz 1974. god. jamči se građaninu da na stan u društvenom vlasništvu stječe trajno stanarsko pravo, a pravo građana na korištenje privatnog stana uređuje se zakonom. Taj zakon, kojim se to uređuje, je upravo ovaj ZSO, koji predviđa mogućnost da vlasnik iznajmi useljiv stan (na kojemu nije stečeno stanarsko pravo), ali stanarsko pravo koje je na privatnom stanu stečeno prije 1974. godine ostaje i dalje trajno (zauvijek) jednako kao u društvenim stanovima.]

Član 9.

      U smislu ovog zakona:

      1.  davaocem stana na korištenje (u daljnjem tekstu: davalac stana) smatraju se organizacije, zajednice i organi iz člana 2. ovog zakona i vlasnik obiteljske kuće ili stana kao posebnog dijela zgrade kad ih koristi osoba iz člana 3. stava 2. ovog zakona;

      2.  stanarom se smatra nosilac stanarskog prava i oso­ba iz člana 3. stava 2. ovog zakona;

      3.  korisnikom stana smatra se stanar i članovi njegova porodičnog domaćinstva, koji zajedno s njime stanuju, oso­be koje su prestale biti članovi njegova porodičnog doma­ćinstva a ostale su u istom stanu, podstanari i članovi nji­hova porodičnog domaćinstva ako zajedno stanuju, kao i osobe koje koriste stan prema ugovoru iz člana 4. stava 2. ovog zakona i članovi njihova porodičnog domaćinstva ako zajedno stanuju;

     4.  članovima porodičnog domaćinstva stanara smatraju se osobe koje zajedno s njim stanuju i žive u ekonomskoj zajednici, i to: bračni drug, srodnici po krvi u prvoj liniji i njihovi bračni drugovi, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, usvojilac, braća i sestre i osobe koje je stanar dužan po zakonu, uzdržavati, kao i osoba koja s njim trajno živi u vanbračnoj zajednici, ako se takva zajednica može izjednačiti s brač­nom zajednicom.  (.........)

---------

II. SAMOUPRAVNE INTERESNE ZAJEDNICE U STAMBENOJ OBLASTI

(......)

III. STANARSKO PRAVO

Član 48.

      Stanarsko pravo stječe se zaključenjem ugovora o ko­rištenju stana, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 54.

      Stanarsko pravo na jedan stan može imati samo jedna osoba.

      Kad je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih dru­gova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug.

      Kad jedan od bračnih drugova - stanara umre ili traj­no prestane koristiti stan, drugi bračni drug zadržava sta­narsko pravo, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 55.

      U slučaju razvoda braka, stanarsko pravo zadržava pri­jašnji bračni drug, koji je to pravo stekao na osnovi rada, kao umirovljenik... (......)

Član 57.

      Članovi porodičnog domaćinstva stanara, koji zajedno s njim stanuju, imaju pravo da nesmetano koriste taj stan, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

      Članovima porodičnog domaćinstva pripada pravo iz stava 1. ovog člana i poslije smrti stanara, kao i kad on iz drugih razloga trajno prestane koristiti stan, osim ako je prestao koristiti stan na osnovi otkaza ugovora o korište­nju stana ili ugovora o zamjeni tog stana, kao i u drugim slučajevima predviđenim ovim zakonom.

      Kada članovi porodičnog domaćinstva u slučaju iz sta­va 2. ovog člana ostanu u stanu, sporazumno će između sebe odrediti stanara i o tome obavijestiti drugu ugovornu stranu.

      Ako članovi porodičnog domaćinstva ne postignu sporazum, na prijedlog člana domaćinstva, davaoca stana ili po službenoj dužnosti, nadležni stambeni organ će odrediti tko će od članova domaćinstva biti stanar.

      Ako davalac stana smatra da niti jedna od osoba koje su ostale u stanu po smrti stanara, odnosno kad je on iz drugih razloga trajno prestao koristiti stan, nema pravo na korištenje tog stana, može od stambenog organa tražiti njegovo iseljenje.

Član 58.

      Bez dopuštenja stanara nitko se ne može useliti u stan koji on koristi kao stanar.

      Stanar može svakom članu svoga porodičnog domaćin­stva i onom koji više nije član tog domaćinstva, osim malo­dobnim članovima porodičnog domaćinstva, članovima porodičnog domaćinstva koje je stanar dužan uzdržavati i bračnom drugu, uskratiti korištenje stana i tražiti iseljenje iz stana, kada su se njihovi međusobni odnosi toliko poremetili da je zajednički život nesnošljiv, ostavljajući mu za iseljenje primjeran rok koji ne može biti kraći od 30 dana. Ako se osoba iz stava 2. ovog člana ne iseli u određenom roku, stanar može putem suda tražiti njegovo ise­ljenje. Prije nego o tome odluči, sud će uputiti stranke kad je to moguće — da pronađu i ponude zamjenu zajedničkog stana za dva manja stana i za to im odrediti rok koji ne može biti kraći od jednog ni duži od tri mjeseca.

Član 59.

      Stanar može zamijeniti svoj stan za stan drugog sta­nara uz suglasnost davalaca tih stanova.  (......)  [NAPOMENA  B.S.:  To se odnosi na stanare i davaoce društvenih stanova, isto kao i tzv. privatnih neuseljivih stanova. U oba slučaja davaoci su bili zemljišno-knjižni nominalni vlasnici stanova.]

Član 61.

       Ugovor o zamjeni stana zaključuje se u pismenom ob­liku. (......)  Na temelju valjanog ugovora o zamjeni stanova, sta­narsko pravo stječe se danom useljenja.

 

Član 68.

      Visina stanarine utvrđuje se ugovorom o korištenju stana u skladu s odlukom skupštine općine u najvišim izno­sima stanarine.  (......)

Član 70.

      Stanar snosi troškove održavanja stana koje odredi skupština općine ili zajednica svojom odlukom, ako ugovo­rom o korištenju stana, u skladu s tom odlukom, nije što drugo predviđeno.

Član 74.

      Davalac stana u društvenom vlasništvu donosi akt o da­vanju stana na korištenje osobi koja se treba useliti u taj stan, u skladu s općim aktom o davanju stanova na korište­nje.  [NAPOMENA  B.S.:  To se odnosilo na akte i opće akte davalaca društvenih stanova nakon stupanja na snagu ZSO 1974.]

Član 78.

      Radnik koji smatra da je povrijeđeno njegovo pravo koje mu pripada na temelju općeg akta, može tužbom tra­žiti da sud odluči da mu je davalac stana dužan dati na korištenje drugi stan ili stan koji je povredom njegovog pra­va dat drugom radniku. (......)  Ako tuženi do određenog roka tužitelju ne dade na korištenje drugi stan, sud će poništiti akt kojim je povrijeđeno pravo radnika utvrđeno općim aktom, kao i ugovor o korištenju spornog stana ako je zaključen do donošenja presude i sporni stan dosuditi tužitelju. (......)  

[NAPOMENA  B.S.:  To se odnosilo na akte i opće akte davalaca društvenih stanova.]

Član 80.

      Ugovor o korištenju stana zaključuju davalac stana i osoba kojoj je aktom davaoca stana stan dan na korištenje.   [NAPOMENA  B.S.:  To se odnosilo na akte i opće akte davalaca društvenih stanova nakon stupanja na snagu ZSO 1974.  Općenito, davalac je taj ugovor zaključivao sa stanarom.]

Član 81.

      Ugovor o korištenju stana zaključuje se u pismenom obliku.

      Ugovor koji nije zaključen u pismenom obliku ništav je.

Član 83.

      Ugovor o korištenju stana zaključuje se na neodređe­no vrijeme, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.  

      [NAPOMENA  B.S.:  Taj ugovor je sklopljen zauvijek. Davalac nije više nikada mogao dati otkaz svojom voljom, ako se stanar ponašao normalno, ako nije kršio zakone, pravio štetu, ili sl.  Dakle, stanarsko pravo je sasvim različito od najma na neodređeno vrijeme, kod kojega vlasnik može uvijek dati otkaz sa ugovorenim otkaznim rokom! Naprotiv, stanarsko pravo je vrlo slično nasljedivom najmu na ekstremno dugo određeno vrijeme, na pr. najmu na rok od više stotina ili tisuća godina, ili još dulje.]

Član 86.

      Ako koja od stranaka u slučajevima iz člana 54., 55,. 57., 61. i 78. ovog zakona u roku 30 dana od dana sticanja stanarskog prava ne zaključi ugovor o korištenju stana, stambeni će organ na prijedlog druge stranke donijeti rješenje koje do zaključenja ugovora zamjenjuje ugovor o korište­nju stana.   [NAPOMENA  B.S.:  Po članku 57., nakon smrti stanara (t.j. nositelja stanarskog prava) član njegovog obiteljskog domaćinstva imao je pravo postati novi nositelj stanarskog prava.  S njim je davalac stana trebao zaključiti ugovor o korištenju stana, ali nije bio određen rok za sklapanje tog ugovora, niti je bio prisiljen na sklapanje tog ugovora. Dakle, nominalni vlasnik je bio davalac tzv. privatnog neuseljivog stana, te je mogao, nakon smrti stanara, sklopiti ugovor o korištenju stana, kojim je prenio stanarsko pravo (koje je postojalo od prije 1974. godine) na novog nositelja stanarskog prava. Ako to nije učinio odmah, mogao je, ako je želio, sklopiti taj ugovor bilo kada kasnije, i nakon što je doneseno rješenje stambenog organa, ali nije nikada bio prisiljen to učiniti. Velika većina nominalnih vlasnika nije htjela sklopiti te ugovore. Za razliku od njih, Zora Rebula je željela sklopiti taj ugovor sa mnom, i sklopila ga je sa mnom 1982. godine nakon smrti moje majke Nevenke Sorić, potpuno u skladu sa svim tadašnjim propisima, kao i u skladu sa kasnije donesenim Ustavom Republike Hrvatske (koji je donesen 1990. god.).]

Član 87.

      Stanarsko pravo može prestati samo u slučajevima i na način koji su predviđeni ovim zakonom.

Član 88.

      Ugovorne stranke mogu sporazumno raskinuti ugovor o korištenju stana pri čemu će se sporazumjeti o načinu i vremenu primopredaje stana.

Član 89.

      Stanar može dati otkaz ugovora o korištenju stana u svako doba ne navodeći razlog.

      Stanar daje otkaz u pismenom obliku i predaje ga da­vaocu stana neposredno uz potpis ili poštom preporučeno. Otkazni rok je 30 dana.

Član 91.

      Davalac stana može otkazati ugovor o korištenju stana:

      1.  ako stanar ili drugi korisnik stana koristi stan za svrhu protivnu ugovoru ili na način kojim se stanu, zajed­ničkim prostorijama, uređajima ili zgradi njihovom krivnjom nanosi znatnija šteta ili ga daje u podnajam suprotno odredbama ovog zakona ili odluke skupštine općine;

      2.  ako stanar ili drugi korisnik stana koristi stan na način da drugog stanara ili korisnika poslovnih prostorija ometa u mirnom korištenju stana odnosno poslovnih prostorija;

      3.  ako stanar ne plati stanarinu ili druge naknade veza­ne za korištenje stana za vrijeme duže od tri mjeseca, a nije drukčije ugovoreno;

      4.  ako se u stanu obavlja poslovna djelatnost i nakon zabrane od strane stambenog organa.

      Otkaz ugovora iz razloga navedenih u stavu 1. ovog člana može se dati ako stanar i nakon što je preporučenim pismom opomenut, ne otkloni razloge za otkaz odnosno u primjerenom roku ne popravi štetu koju je izazvao svojom krivnjom.

      Pismena opomena nije potrebna ako je sudskom odlu­kom ili rješenjem nadležnog organa pravomoćno utvrđena odgovornost stanara ili drugog korisnika stana za radnje zbog kojih se daje otkaz.

      U slučaju otkaza iz stava 1. ovog člana, stanaru će se osigurati nužni smještaj.

     [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima. Ako se stanar ponašao normalno i nije kršio propise, nije mu se mogao dati otkaz.]

Član 93.

       Stanaru se može dati otkaz ugovora o korištenju sta­na kad on i članovi njegova porodičnog domaćinstva koji zajedno s njim stanuju prestanu koristiti stan neprekidno duže od šest mjeseci osim u slučaju iz člana 94. ovog za­kona.

      Otkaz ugovora prema odredbama stava 1. ovog člana ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju ili na odsluženju vojnog roka, ili iz dru­gih opravdanih razloga.

      Smatrat će se da stan nije korišten neprekidno i kada stanar samo privremeno navraća u stan, kao i kad cijeli stan izdaje na korištenje podstanarima ili kad cijeli stan koristi osoba koja nije član porodičnog domaćinstva sta­nara.   [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima.]

Član 94.

      Ne može se dati otkaz ugovora o korištenju stana iz razloga što se stan ne koristi duže od šest mjeseci, ali naj­duže do pet godina, stanaru koji odlazi privremeno na rad u inozemstvo u svojstvu radnika u udruženom radu ili kao stručnjak u suglasnosti s nadležnim organom društveno--političke zajednice ili putem službe za zapošljavanje rad­nika, kao i kad je u inozemstvu radi školovanja, specijaliza­cije, davanja umjetničkih priredbi, priređivanja izložbi, li­ječenja i sličnih razloga.  (......)  [NAPOMENA  B.S.:  Sve je to vrijedilo i za društvene stanove i za ostale stanove sa stanarskim pravima.]

---------

IV. PRAVO NA KORIŠTENJE STANA NA KOJEM

POSTOJI PRAVO VLASNIŠTVA

Član 101.

      Pravo na korištenje stana koji je u vlasništvu drugog građanina utvrđuje se ugovorom o najmu koga u smislu člana 4. stava 2. ovog zakona zaključuju vlasnik stana-najmodavac i najmoprimac.

      Odredbe člana 81. i 82. ovog zakona, osim odredaba točke 2. i 7. člana 82. primjenjuju se i na ugovor iz stava 1. ovog člana.

      [NAPOMENA  B.S.:  Vlasnik je mogao iznajmiti samo useljiv stan, na kojemu nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 102.

      Ugovor iz člana 101. ovog zakona može se zaključiti na neodređeno ili na određeno vrijeme.  Ugovor zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom toga vremena.  [NAPOMENA  B.S.:  Sve se je to odnosilo samo na stanove, na kojima nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 103.

      Za prestanak ugovora zaključenog na neodređeno vrije­me potreban je otkaz.

      Otkazni rok je 30 dana, ako ugovorom nije predviđen duži rok. (......)

      [NAPOMENA  B.S.:  Sve se je to odnosilo samo na stanove, na kojima nije postojalo stanarsko pravo.]

Član 105.

      Odredbe člana 102. ovog zakona ne odnose se na osobe iz člana 3. stav 2. ovog zakona.

      S osobom iz člana 3. stava 2. ovog zakona vlasnik je dužan zaključiti ugovor pod uvjetima iz glave III. ovog za­kona, ako takav ugovor nije zaključen (član 144).

      Ako vlasnik ne zaključi ugovor u smislu odredbe stava 2. ovog člana, stambeni će organ na zahtjev druge strane do­nijeti rješenje koje zamjenjuje ugovor.

      [NAPOMENA  B.S.:  "Ugovor pod uvjetima iz glave III." je ugovor o korištenju stana, po kojemu stanar ima stanarsko pravo.]

---------

V. PODSTANARSKI ODNOSI

(......)

VI. PRAVA VLASNIKA OBITELJSKE KUĆE ILI  STANA NA

USELJENJE U SVOJ STAN I ZAMJENU STANA

Član 115.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana kao posebnog dijela zgrade ima pravo da se u svoj prazan stan useli sam ili s članovima svog porodičnog domaćinstva.

      Ovo pravo vlasnik nema, ako se u prazan stan ima use­liti druga osoba na temelju ugovora o zamjeni stana.  (......)

Član 116.

      Vlasnik obiteljske kuće ili stana ima pravo pod uvjeti­ma iz ovog zakona zamijeniti stan u kojem stanuje i ima stanarsko pravo za stan u svom vlasništvu radi svojeg useljenja ili radi useljenja svojeg punoljetnog djeteta ili roditelja. Vlasnik ima na to pravo samo onda ako osobi iz člana 3. stava 2. ovog zakona ponudi u zamjenu drugi odgovarajući stan u istom mjestu, na kojem ta osoba stječe stanarsko pravo.  (....)

      [NAPOMENA  B.S.:  Ponuđeni odgovarajući stan je morao biti upravo onaj isti u kojemu je nominalni vlasnik do tada stanovao i imao stanarsko pravo Stanar koji iseljava iz vlasnikovog stana stječe stanarsko pravo na stanu iz koga je iselio vlasnik (t.j. na ponuđenom stanu). Nakon sklapanja ugovora sa mnom (1982. god.), Zora Rebula je mogla (da je željela) dati meni u zamjenu potpuno jednaki stan u istoj zgradi, u kojem je imala stanarsko pravo. To bi bilo za mene dobro, jer bih otkupio taj nacionalizirani stan 1996. godine, pa sada ja i moja obitelj ne bismo bili nepotrebno, neopravdano i protupravno oštećeni!  To pravo nominalnog vlasnika da traži zamjenu stana odavno je zastarjelo u mom slučaju, kao i u većini ostalih tzv. privatnih neuseljivih stanova.]

Član 118.

      Kao odgovarajući stan iz člana 116. ovog zakona, smat­ra se stan koji, uzimajući u obzir sve uvjete stanovanja, a naročito veličinu, broj prostorija, udobnost i mjesto na ko­me se stan nalazi, ne pogoršava uvjete stanovanja osoba koje bi se u taj stan trebale useliti.

---------

VII. STAMBENI STANDARDI, RACIONALNO KORIŠTENJE

I ODRŽAVANJE STAMBENIH ZGRADA I STANOVA

[NAPOMENA  B.S.:   Standardi, kriteriji za dodjelu

društvenih stanova, i dr, - članovi 119-123]

(......)

VIII. KAZNENE ODREDBE

(......) 

IX. PRELAZNE  I  ZAVRŠNE  ODREDBE

[Napomena B.S.: Član 131---156  (Sustanarski odnosi, podstanari, i dr.)]

Član 157.

      Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju važiti:

      1.  odredbe Zakona o stambenim odnosima (»Službeni list SFRJ« br. 11/66 i 32/68) osim odredbe člana 4;

      2.  Osnovni zakon o privrednom poslovanju (gospodare­nju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu (»Služ­beni list SFRJ«, br. 35/65) i

      3.  Zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stam­benim zgradama u društvenom vlasništvu (»Narodne novi­ne«, br, 54/65).

Član 158.

      Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u »Narodnim novinama«.

      (Napomena B.S.: ZSO je objavljen u Narodnim novinama br. 52/1974. od 18. prosinca 1974, a stupio je na snagu 26. prosinca 1974.)

 

Vidi str. 3 !

---------------

---------