|
|
 |
Str. 5
JOŠ O PROTUPRAVNOM RADU EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA (ECHR) I USTAVNOG SUDA RH
-
Neki anonimni
ili nepoznati pojedinci povremeno objavljuju na raznim mjestima na Internetu neistinite i klevetničke "komentare" i slično. Što da se na to kaže? Možemo
konstatirati, da su to izmišljotine, laži, klevete, koje nitko pametan ne treba čitati.
Ali, ima i ljudi
koji ne znaju ili ne shvaćaju što je ispravno, pravedno, u skladu s važećim pravnim normama i najvišim
propisima (Ustavom RH, međunarodnim ugovorima, konvencijama). Možda
su radi njih potrebna još neka objašnjenja:
-
Na pr., netko
je negdje napisao, da je u odluci Europskog suda za ljudska prava (ECHR), u slučaju Strunjak i dr., br. 46934/99, rečeno
(1) - da su podnositelji zahtjeva bili zaštićeni najmoprimci (t.j. da su imali "posebno zaštićeni najam"; "had specially protected tenancies") na stanovima u privatnom
vlasništvu, koje vlasništvo nije bilo oduzeto od privatnih vlasnika aktom nacionalizacije, konfiskacije ili
nekog drugog oblika eksproprijacije;
(2) - da je zaštita prava na poštivanje doma i obiteljskog života osoba
koje su u položaju podnositelja zahtjeva vrlo široka, jer da im je dano pravo najma stana na neodređeno vrijeme,
da su time zaštićeni od samovoljnog izbacivanja odlukom vlasnika, koji je dobio pravo okončati najam samo zbog
ograničenih razloga;
(3) - da postoji objektivno i razumno opravdanje za uskraćivanje
prava otkupa tih privatnih stanova radi zaštite prava vlasnika (kako vlasnici ne bi bili prisiljeni prodati te stanove).
-
Odatle
je ta osoba (pogrešno, nelogično) zaključila, da je ispravno ukinuti stanarska prava obiteljima u tzv. privatnim
neuseljivim stanovima!
Naprotiv,
istina je da stanarsko pravo uopće ne ovisi o pravu na otkup stana. Ako se nositelju stanarskog prava ne bi priznalo
pravo na otkup stana, njemu i dalje zauvijek pripada stanarsko pravo, koje se ne može ukinuti ni umanjiti zbog slijedećih
činjenica:
- za prestanak stanarskog prava nema nikakvog razloga, jer se Ustav
RH ne odnosi na te pravne odnose koji su nastali prije 1990. godine (što je rekao i Ustavni sud u svojoj odluci iz 1999.
godine);
- prestanak ili umanjenje stanarskog prava (odnosno vječnih imovinskih
prava koja su obuhvaćena stanarskim pravom) suprotan je Aneksu G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije (koji
je jači od zakona), Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, itd.
Nadalje:
Ad
(1) i (2): Sud (ECHR) je sasvim pogrešno i neistinito (LAŽNO, nedopustivo!)
izjednačio stanarsko pravo sa zaštićenim najmom na neodređeno vrijeme, te je stanarsko pravo i izričito
(neistinito) nazvao "zaštićenim najmom"!
Istina je sasvim drugačija: Nositelj
stanarskog prava nije bio samo "zaštićen od samovoljnog izbacivanja od strane vlasnika zbog ograničenih razloga",
nego taj nositelj s. p. (za razliku od najmoprimca) uopće NIKADA nije mogao biti izbačen
iz stana voljom tog nominalnog vlasnika! Drugim riječima, stanarsko pravo
nije bilo najam, nego je vlasnik ZAUVIJEK izgubio praktički sva vlasnička prava (osim formalnog upisa u zemljišnoj
knjizi), a sva ta prava je ZAUVIJEK dobio nositelj stanarskog prava i njegova obitelj (sljednici). (Zato je stanarsko pravo
bilo vrlo vrijedno imovinsko pravo, koje je vrijedilo oko devet desetina tržišne vrijednosti stana). (Vidi dolje napomenu*!)
Ad (3): Sud je rekao da je opravdano tim stanarima uskratiti pravo otkupa tih stanova, radi zaštite prava (nominalnih)
vlasnika. Time je sud rekao samo to, da zaštita prava na poštivanje doma i obiteljskog života ne opravdava zahtjev da se otkupi takav privatni stan (-jer
su se, naime, ti nositelji stanarskog prava žalili upravo na povredu tog prava na poštivanje doma, a nisu se žalili
na nešto drugo, kao na pr. na povredu prava na imovinu, ili na socijalnu nepravdu, ili drugo). Potpuno je jasno da, neovisno o spomenutoj zaštiti prava na poštivanje doma, mogu postojati (i
postoje) drugi opravdani razlozi za otkup stana. Takav opravdani razlog za otkup
(oduzimanje) stana protiv volje vlasnika je, na pr., načelo socijalne pravde, koje je STVARNO BILO razlogom otkupa unajmljenih privatnih
stanova - t.j. prisilne prodaje tih stanova čak i običnim najmoprimcima (bez stanarskog prava) - po članku
48. Zakona o najmu stanova iz 1996. godine; a to je odobrio i Ustavni sud, i to upravo kao izraz načela
socijalne pravde.
Jasno je, da i nakon gore spomenute odluke Europskog suda u slučaju Strunjak i dr. (br. 46934/99)
i dalje vrijedi isto načelo socijalne pravde, i dalje ostaje činjenica,
da su te stanove ispravno otkupili najmoprimci protiv volje vlasnika, i da je to učinjeno u skladu s Ustavom, s Europskom
konvencijom o ljudskim pravima, a nije suprotno ni spomenutoj odluci Suda.
Kao što je ispravno to, da su ti obični najmoprimci dobili pravo otkupa privatnih
stanova u kojima su stanovali kroz mnogo godina, tako je, bez sumnje, još ispravnije to, da isto pravo otkupa dobiju
i dugogodišnji nositelji stanarskog prava. To
je također potpuno u skladu s Ustavom, s Konvencijom, i sa spomenutom odlukom Suda (koja, jasno, ne može izmijeniti ustavna načela).
__________________
* Napomena:
I u odluci Ustavnog suda RH iz 1998. god. (br. U-I-762/1996 i dr., NN br. 48/1998)
također se potpuno pogrešno (skandalozno!) uspoređuje i izjednačuje sadržaj stanarskog prava
sa sadržajem prava najma. Tamo piše ovo:
"II. Ocjena Zakona o prodaji (......) Napuštanjem samog naziva 'stanarsko pravo', i njegovim pretvaranjem u pravo najma
s posebnim režimom zaštite najmoprimca glede visine najamnine i ugovaranja najamnog odnosa na neodređeno vrijeme
s ograničenim mogućnostima otkazivanja, u sadržaju korištenja stana za bivše nositelje stanarskog
prava na stanovima u vlasništvu, nije se taj sadržaj bitno promijenio."
To je nedopustiva neistina (obmana) od strane Ustavnog suda!!! Istina je suprotna: Sadržaj JEST BITNO PROMIJENJEN upravo time, što se uvode NOVE (ranije nepostojeće)
"mogućnosti otkazivanja"! Zbog toga nastaje
OGROMNA RAZLIKA: Dok je stanarsko
pravo vrijedno gotovo koliko i vlasništvo, jer pripada nekoj obitelji ZAUVIJEK (VJEČNO), dotle pravo zaštićenog
najma ta obitelj u potpunosti GUBI za
nekoliko godina (ili, eventualno, za par desetaka godina)!!!
--------------------------
-
Iz
svega, što je gore rečeno, jasno je da odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda RH sadrže pogreške,
ali te odluke su IRELEVANTNE za
pitanje poštivanja stečenih prava nositelja stanarskih prava, kao i za pitanje njihovog prava na otkup svojih stanova;
- jer, na pr., u tim odlukama se nigdje ne kaže (niti bi bilo dopustivo reći) da nositelji stanarskog prava ne bi
smjeli otkupiti svoje stanove radi socijalne pravde ili iz nekog drugog razloga. Jasno
je, dakle, da nositelji stanarskog prava moraju dobiti pravo otkupa svojih stanova (tzv. privatnih neuseljivih i konfisciranih)
radi socijalne pravde, jer je upravo ta socijalna pravda bila razlog i za otkup gore spomenutih privatnih
stanovi po članku 48. Zakona o najmu stanova (1996.).
1. XII. 2011.
Dr. Branko Sorić
HOME
|
|
|
|
|
|
|
|
