____________________________________________________ 

- 8 -

IV.  TEKST  VAZECEG  ZAKONA  (DIO) 

     Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo:

Clanak 3.

Odredbe ovog zakona ne odnose se na prodaju stanova:

     1.  koji se nalaze u objektima za koje je pokrenut postupak radi rusenja objekta;

     2.  u pravu vlasnistva na kojima je steceno stanarsko pravo  (........)

     Zakon o najmu stanova:

Clanak 30.

(1)  Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona.

(2)  Osobe iz stavka 1. ovog clanka danom stupanja na snagu ovog Zakona stjecu prava i obveze najmoprimca.   (........)

Clanak 31.

(1)  Vlasnik srtana i osoba iz clanka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca sklapaju, sukladno odredbama ovog Zakona, ugovor o najmu stana na neodredjeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zasticenu najamninu.

(2)  Pravo na zasticenu najamninu nema najmoprimac koji:

      -  u dijelu stana obavlja poslovnu djelatnost,

      -  ima u vlasnistvu useljivu kucu ili stan, 

      -  (.......)      

(Kraj citata clanaka zakona)

(Napomena:  Samo za zasticene najmoprimce uvjet za dobivanje prava na zasticenu najamninu jest neposjedovanje useljive kuce ili stana na teritoriju cijele RH,  dok je uvjet za otkup stana ostalim nositeljima stanarskog prava bio neposjedovanje useljive kuce ili stana u gradu ili opcini u kojoj zive).

______________________________________________________

- 9 -

Vazna napomena:   Ustavni sud RH svojom odlukom od 31. ozujka 1998. godine ukinuo je odredbe clanka 21. st. 2.  te clanka 40. st. 2.  Tim odredbama propisivalo se da vlasnik, u slucaju da zeli useliti u stan u kojem zivi najmoprimac,  treba zasticenom najmoprimcu osigurati drugi odgovarajuci stan koji nije losiji od stana u kojem zivi najmoprimac.  Kako je Ustavni sud ukinuo tu obvezu vlasnika, a Sabor nije zakonski regulirao tko u tom slucaju treba osigurati zasticenom najmoprimcu drugi odgovarajuci stan, nastala je zakonska praznina koja proizvodi vrlo teske i nepopravljive posljedice jer pojedini vlasnici nasilno ulaze u stanove i sprecavaju zasticene najmoprimce da se dalje koriste stanom.  Ta je zakonska praznina potakla vrlo sadrzajnu i zanimljivu raspravu na 38. sjednici Zastupnickog doma Hrvatskog Sabora, koja je odrzana 29. sijecnja 1999. godine,  i na kojoj su zastupnici iz svih stranaka, koji su sudjelovali u diskusiji,  pokazali da uocavaju nedostatke i promasaje postojecih zakonskih odredbi iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo  i Zakona o najmu stanova,  te su predlozili  bolja  rjesenja,  u skladu sa Ustavom RH.       [ Vidi prilog 7:   Prijedlozi izneseni u Saboru 1998. godine  (Dr Nedjeljko Mihanovic, HDZ)   i 1999. godine (SDP) ].

______________________________________________________ 

- 10 -

PRIJEDLOG  ZAKONA  O  IZMJENAMA  I  DOPUNAMA

ZAKONA  O  PRODAJI  STANOVA  NA KOJIMA  POSTOJI  STANARSKO  PRAVO  I  ZAKONA  O  NAJMU  STANOVA

U  Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo  ukida se odredba  Clanka 3.  stavak 1.  tocka 2. koja glasi:   "2.  u pravu vlasnistva na kojima je steceno stanarsko pravo". 

U  Zakonu o najmu stanova  mijenja se clanak 30. i sada glasi: 

"(1)  Nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana i konfisciranim stanovima stjecu pravo otkupa tih stanova prema odrebama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. 

(2)  Osobe iz stavka 1. ovog clanka  koje u roku od  sest mjeseci  nakon  stjecanja prava otkupa  iz  istog stavka 1. ovog clanka  ne podnesu zahtjev za otkup stana stjecu prava i obveze zasticenog najmoprimca".

_________________________________________________ 
- 11 -

OBRAZLOZENJE  PRIJEDLOGA  ZAKONA  O  IZMJENAMA  I  DOPUNAMA  ZAKONA  O  PRODAJI  STANOVA  NA KOJIMA  POSTOJI  STANARSKO  PRAVO  I  ZAKONA  O  NAJMU  STANOVA

Clanak 3.  Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

      Predlozenom izmjenom ukida se diskriminacijska odredba  koja je nositeljima stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana  uskracivala pravo otkupa stana na kojem su imali stanarsko pravo.

Clanak 30.  Zakona o najmu stanova

      Predlozenom izmjenom omogucuje se nositeljima stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana  da  temeljem tog prava  dobiju pravo i mogucnost otkupa stana u kojem stanuju,  na isti nacin  kao sto su to pravo i mogucnost dobili i svi ostali nositelji stanarskog prava. 

     Gore navedenim  izmjenama clanaka zakona  osigurava se  jednakost  gradjana  kao i  jednakost svih  pred zakonom,  sto je ljudsko pravo  i  temeljno ustavno pravo covjeka i gradjanina  te preduvjet za promicanje  gospodarskog i kulturnog napretka te socijalnog blagostanja.

_____________________________________________________ 

- 12 -

DODATAK 

 (Vidi str. 5. "Ad A")

 Spomenute procjene  drugih predlagatelja  temelje se na slijedecemu:  

      Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine bilo je oko 13.000 nositelja stanarskog prava na stanovima u vlasnistvu gradjana,  a danas ima oko 6 do 7 tisuca tih stanara.  Prosjecna povrsina stana je 70 m²  odnosno  ukupno 7.000 × 70 =  490.000 m²,  a trzisna  cijena  neuseljivih(!) stanova  je najvise 1000 DEM-a po m²  odnosno ukupno  490 milijuna DEM-a.   Navodno,  oko tisucu starijih stanara  bez obitelji  nece biti zainteresirano za otkup stana.   Ako  se  ne  plati  naknada  onim vlasnicima  (u cijim stanovima zive  zasticeni najmoprimci)   koji vlasnici su  otkupom  drustvenih stanova vec dobili  naknadu  (a takvih je vlasnika oko 25%),  potrebna sredstva za naknadu trzisne vrijednosti neuseljivih stanova iznosila bi oko 300 milijuna DEM   (t.j.  490 milijuna  -70 milijuna  -120 miljuna  = 300 milijuna DEM).   Od toga jos treba odbiti cijenu otkupa  koju placaju stanari,  t.j.  8.500 DEM × 7.000 = 59.500.000 DEM,  pa  bi  iz  proracuna  trebalo  izdvojiti  samo  240.500.000 DEM.

     Drzava bi vlasnicima ovu naknadu trebala isplatiti obrocno godisnje u narednih 6 do 10 godina  pocevsi od  1. sijecnja 2003. godine.   Godisnji iznos potrebnih financijskih sredstava bio bi izmedju 25 i 40 milijuna DEM.     Sredstva bi se prikupljala od anuiteta koje mjesecno uplacuju bivsi nositelji stanarskog prava koji su dobili pravo da otkupe stanove.

     Prema podacima Drzavnog zavoda za statistiku  (vidi prilog 2)  ugovorna cijena  za  313.894 prodana drustvena stana  iznosi oko 10 milijardi kuna ili oko 2,63 milijarde DEM.  Oni koji su kupili stan jednokratnom uplatom uz posebni popust,  uplatili su oko  442 milijuna DEM,  pa jos treba biti uplaceno oko 2,19 milijardi DEM obrocnom otplatom (najcesce ugovorenom na razdoblje od 25 godina).  Godisnje se obrocno uplacuje oko 87 milijuna DEM  ili  7,25 milijuna DEM  mjesecno.  Od 1993. do 2001. uplaceno je oko  800 milijuna DEM  te se pretpostavlja da ce u narednih petnaestak godina biti uplaceno preostalih 1,4 milijarde DEM.     Iz gornjega se izvodi zakljucak,  da novca od prodaje drustvenih stanova ima vise nego dovoljno  za rjesenje ovog problema  te da bi dobar dio novca preostao i za druge vazne potrebe.    Napomena:   prigodom usvajanja Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bilo je odredjeno da se 90% sredstava, dobivenih od prodaje drustvenih stanova, upotrijebi za rjesavanje problema stanara u privatnim stanovima  i  naknadu za oduzete nekretnine.

      Spomenuti predlagatelji navode i druge moguce izvore sredstava za obestecenje vlasnika: 

a)  izdavanje drzavnih obveznica s rokom dospjeca od 6, 8 ili 10 godina;

b)  uzimanje dugorocnog medjunarodnog zajma uz povoljne kamate. 

     Medjunarodna zajednica  bila  bi voljna pomoci pri rjesavanju ovog problema jer je to  u  skladu s  Rezolucijom 1096  Parlamentarne  skupstine  Vijeca  Europe   (vidi prilog 3),  kojom se  preporucuje  pravedna  naknada  vlasnicima,  a  ne  restitucija  in integrum,  kako se ne bi krsila stecena prava stanara.