SAMOSTALNA  UDRUGA  STANARA  (SUS)

Laginjina 11,  10000 ZAGREB,  CROATIA    

_________________________________________

Izlaganje predsjednika  Samostalne udruge stanara  prof. Ante Bartulice  na tematskoj skupstini Udruge stanara Hrvatske povodom svjetskog dana stanovanja (Habitat Day) odrzanoj u nedjelju 5. listopada 2003.  u dvorani hotela "Dubrovnik", Zagreb, Gajeva 1

      Stambeni problemi stanara - bivsih nositelja stanarskog prava u nominalno privatnim stanovima

­­­­­­­­­­­­________________________________________________

Postovani dame i gospodo,

Prema popisu stanovnistva iz 1991. godine u Republici Hrvatskoj bilo je 393 tisuce nositelja stanarskog prava.

Stanarsko pravo je pravo i duznost trajnog i nesmetanog koristenja stana, pravo i duznost odrzavanja stana, te pravo i duznost sudjelovanja u upravljanju stambenom zgradom.

Stanarsko pravo bilo je jednako za sve stanare koji su ga stekli i nije se ni u cemu razlikovalo bez obzira tko je bio nominalni vlasnik stana (drzava, grad, opcina, radna organizacija ili fizicka osoba).

Nositelji stanarskog prava imali su pravo medjusobno mijenjati stanove na podrucju cijele bivse SFRJ. Nositelji stanarskog prava na stanovima u nominalno privatnom vlasnistvu mogli su mijenjati stan s nositeljima stanarskog prava na stanu u drustvenom ili drzavnom vlasnistvu.

U procesu potpune privatizacije stanarskog prava u razdoblju od 1991. do 1996. godine nositelji stanarskog prava u drustvenim i nacionaliziranim stanovima   te  KORISNICI  jednog dijela PRIVATNIH stanova  dobili su zakonsko pravo i mogucnost otkupa  stana  pod vrlo povoljnim uvjetima, te su tako postali potpuni ili apsolutni vlasnici stana na kojem su imali stanarsko pravo.

Samo 13 tisuca nositelja stanarskog prava na nominalno privatnim stanovima nije dobilo to pravo i mogucnost.  (Danas procjenjujemo da ih ima oko 7 tisuca ili zajedno sa clanovima  obitelji oko 20 tisuca osoba).  Stovise, njima je ukinuto i samo stanarsko pravo te su pretvoreni u tzv. zasticene najmoprimce.

Na taj nacin zakonodavac je od potpuno jednakih nositelja stanarskog prava napravio dvije kategorije potpuno neravnopravnih gradjana: na jednoj  strani vlasnike, a na drugoj najmoprimce.

Zakonodavac je dakle medju subjektima u istom pravnom polozaju uspostavio razlike koje nisu prihvatljive sa stajalista Ustava RH: uspostavljena je bitna nejednakost gradjana istih pravnih pozicija - jednima je omoguceno stjecanje potpunog vlasnistva, a drugima, iz iste pravne pozicije kao polazista, to pravo stjecanja potpunog vlasnistva  se osporava, te ih se lisava i zastite koju je pruzala institucija stanarskog prava i svodi ih se na nivo najmoprimca, te ih se dovodi  u polozaj velike pravne i socijalne nesigurnosti.

Pored cinjenice sto su time povrijedjene neke od najvisih vrednota ustavno pravnog poretka Republike Hrvatske sadrzanih u cl. 3. Ustava RH, tj. jednakost, socijalna pravda i vladavina prava, kao i jednakost gradjana pred zakonom zajamcena cl. 14. st. 2. Ustava RH, povrijedjena je i odredba cl. 30. kojom se jamce stecena prava te odredbe cl. 35. i 61. Ustava RH, koje jamce stovanje i pravnu zastitu osobnog i obiteljskog zivota, dostojanstva, ugleda i casti, te zastitu obitelji koja je pod osobitom zastitom drzave.

Ukidanjem stanarskog prava na diskriminacijski nacin te lisavanjem bivsih nositelja stanarskog prava na stanovima u nominalno privatnom vlasnistvu zastite i sigurnosti koju je pruzalo stanarsko pravo  povrijedjen je i clanak 8  Europske konvencije za zastitu ljudskih prava  cija odredba jamci pravo na postovanje doma, privatnog i obiteljskog zivota.

Posljedice ukidanja stanarskog prava za ovu kategoriju gradjana su iznimno teske:  stotine otkaza, tisuce sudskih  sporova, svakodnevna maltretiranja i sikaniranja stanara, sve do fizickog izbacivanja iz stana, o cemu svjedoci preko 500 anketiranih stanara, nedvosmisleno dokazuju da se u Republici Hrvatskoj svakodnevno krsi pravo na dom, pravo na postovanje privatnog i obiteljskog zivota. Ovi stanari zive u strahu i neizvjesnosti, pod stalnim stresom jer ne znaju sto im nosi sutra, cesce se razboljevaju i prije umiru. Oni zive zivotom nedostojnim covjeka.

Ovi su stanari takodjer tesko materijalno osteceni ukidanjem stanarskog prava, jer ono ima veliku materijalnu vrijednost (oko 90 % trzisne vrijednosti stana). Oduzimanjem stanarskog prava njima je oduzeta velika imovina (possessions) cime je povrijedjen i  cl. 1  Pariskog Protokola uz Konvenciju za zastitu ljudskih prava  koji kaze da svatko ima pravo na mirno uzivanje svoje imovine te da nitko ne smije biti lisen svoje imovine.

Postojeca zakonska regulativa ima za posljedicu nesigurnost stanovanja, stalno sukobljavanje i sudske sporove pa i fizicke obracune izmedju vlasnika i stanara. Ovakvo stanje je neodrzivo i potrebno je naci bolja i trajna rjesenja jer se suprotstavljene strane nisu nasle u postojecoj situaciji svojom voljom ili krivicom.

Republika Hrvatska je pravni sljednik Socijalisticke Republike Hrvatske. Ona ne smije ispravljati stare nepravde cineci nove, jos gore. Nisu stanari mogli birati da li ce dobiti stanarsko pravo na drustvenim ili privatnim stanovima. Stoga oni ne smiju biti kaznjeni oduzimanjem jednakosti i imovine. Predlagati, medju ostalim, da se stanare moze prisilno preseljavati iz njihovih domova, u kojima su proveli, u prosjeku, preko 50 godina, nepravedno je, nehumano i neustavno.
 
Stoga apeliramo na sve obnasatelje visokih funkcija u izvrsnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti u Republici Hrvatskoj, kao i na predstavnike medjunarodne zajednice, da se zaloze da se ova gruba diskriminacija ukine te da se i ovim bivsim nositeljima stanarskog prava omoguci da na jednak i ravnopravan nacin trajno i konacno rijese stambeni status sebe i svoje obitelji,  isto kao sto je to omoguceno i svim ostalim nositeljima stanarskog prava,  a takodjer i  KORISNICIMA  PRIVATNIH  stanova  (po cl. 48. Zakona o najmu, 1996.),   t.j. otkupom stanova u kojima stanuju,  po odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo    Samo tako ce ovaj problem biti rijesen u skladu s Ustavom RH, Europskom Konvencijom za zastitu ljudskih prava  i  Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe.

U ime, i uz suglasnost, udruga stanara iz Dubrovnika, Osijeka, Rijeke, Sibenika, Varazdina, Zadra i Zagreba.
 
 U Zagrebu, 5. listopada 2003.  

Predsjednik Samostalne udruge stanara, Zagreb
prof. Ante Bartulica