PRIJAVA

****** ****** ******

Kopija teksta prijave protiv nepoznatog pocinitelja
koju sam predao MUP-u i policiji (20.6.2001.):

****** ****** ******

Buduci da je Zakonom o najmu stanova prutuustavno ukinuto moje stanarsko pravo, koje sam stekao voljom i zeljom pokojne izvorne vlasnice stana, zalio sam se Europskom sudu za ljudska prava, i to osobno t.j. NIKOME NISAM DAO PUNOMOC. Iz krivih podataka u odluci tog Suda vidi se, da je netko (jasno: iz Hrvatske) dao Sudu LAZNE podatke, a mozda i falsificirane dokumente.

Premda sam naknadno pisao desetak puta tom Sudu, sucima, predsjedniku i potpredsjedniku Suda, nisam dobio nikakvo objasnjenje. Pismo sam adresirao i "Predsjedniku Europskog suda za ljudska prava gospodinu Luzius-u Wildhaber-u osobno", ali nisam dobio odgovor od njega niti u njegovo ime, nego sam samo dobio par pisama u ime tajnika Suda (kojemu nisam pisao!). Ta pisma su bila potpisana: "U ime tajnika - E. G.". (Napomena: U originalu prijave naveo sam puno ime i prezime). - U njima je receno da su moja pisma "primljena" (od koga?!), ali bez odgovora na moja pitanja.

[ Ista E. G. je ranije (nepotrebno i neshvatljivo!) trazila da posaljem Sudu "ili ugovor o najmu stana ili rjesenje o dodjeli stanarskog prava", premda sam ja prethodno poslao kopiju ugovora o koristenju stana ovjerenu od javnog biljeznika, i drugo. --- NAKNADNA napomena: Tim ugovorom sam zakonito stekao stanarsko pravo nakon smrti moje majke, i nije mi bilo potrebno nista od toga sto je trazila E. G. - To sam joj sve odmah objasnio, ali ta objasnjenja su NEOPRAVDANO ignorirana, t.j. nije ispravljen lazni podatak, koji je kasnije usao i u sudsku odluku, da smo moja majka i ja bili, toboze, obicni "najmoprimci"].

Nakon toga pisao sam par puta i Predsjedniku RH Mesicu (prilozio sam ovjerenu kopiju ugovora i dr.), ali nisam nikada dobio od njega odgovor, pa ne znam je li on (osobno) uopce dobio i procitao moja pisma i prilozene dokumente. Pisao sam i Vladi RH i drugima. Od Vlade sam dobio odgovor da su moja pisma poslana Ministarstvu pravosudja (odjelu za medjunarodnu pravnu pomoc). - Pretpostavljam da je obavijesteno i Ministarstvo unutarnjih poslova odnosno policija, ali, za svaki slucaj, saljem jos i ovu prijavu.

****** ******

Moja majka Nevenka Soric uselila je zajedno sa mnom 1939. godine u stan u Zagrebu, Vlaska 84/I. kat desno. U tom stanu stekla je POTPUNO, NEUMANJENO i ZAUVIJEK NASLJEDIVO stanarsko pravo NA ISTI NACIN kao sto su to pravo stekli i svi ostali "stari" stanari t.j. svi koji su se nakon drugog svjetskog rata zatekli u privatnim stanovima.
[ Napomena: Ti "stari" stanari dobili su stanarsko pravo u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima (nakon nacionalizacije koja je bila provedena 1958.-59. god.). Nakon toga, ako su privatni vlasnici imali druge, prazne, useljive stanove, oni su ih mogli iznajmiti "novim" stanarima bilo po Zakonu o stambenim odnosima bilo po Zakonu o vlasnistvu na dijelovima zgrada, pri cemu su mogli u ugovor eventualno unijeti klauzulu po kojoj je stanar mogao dobiti otkaz voljom vlasnika te bi u tom slucaju morao napustiti stan. Za razliku od toga, svima NAMA "starim" stanarima VLASNIK NIJE MOGAO DATI TAKAV OTKAZ].

Nakon majcine smrti na mene je preneseno stanarsko pravo (u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima) i to ugovorom o koristenju stana koji je sa mnom sklopila izvorna vlasnica stana, pok. Zora Rebula, 1982. godine. Ona je time, svojom izricitom zeljom i voljom, zauvijek prenijela to neumanjeno stanarsko pravo na mene (i na moje pravne sljednike t.j. clanove kucanstva, itd., po Zakonu o stambenim odnosima = ZSO).

(Sve sam to kasnije naveo i objasnio u raznim podnescima i u zalbi Europskom sudu za ljudska prava. - Napomena: Po ZSO iz 1974. god. vlasnica NIJE BILA PRISILJENA* sklopiti SA MNOM ugovor o koristenju stana, ali je to mogla. Naime, u tom zakonu bili su navedeni samo neki posebni slucajevi u kojima su vlasnici bili formalno "duzni" sklopiti takav ugovor, premda nisu ni tada bili na to prisiljeni).

Nakon ukidanja stanarskog prava Zakonom o najmu stanova (1996. god.), zalio sam se zajedno sa drugim stanarima Ustavnom sudu, putem odvjetnice, kojoj sam dao specijalnu ogranicenu punomoc SAMO za taj postupak pred Ustavnim sudom, a nakon toga ta je punomoc PRESTALA vrijediti. Istoj odvjetnici dao sam i drugu specijalnu ogranicenu punomoc za drugi postupak (koji se odnosio na tzv. zasticenu najamninu), u kojem je tuzba odbacena buduci da nije odgovarala punomoci koju sam dao. Time je ta punomoc takodjer PRRESTALA vrijediti.

Zalio sam se i Europskom sudu za ljudska prava, i to osobno, t.j. NIKOME NIKADA NISAM DAO PUNOMOC da me zastupa pred tim sudom, niti da daje bilo kakve izjave u moje ime ili slicno, ali sam se savjetovao sa istom odvjetnicom i ona mi je pomogla napisati zalbu (odnosno tuzbu, "application") te ju je postom poslala tom Sudu u moje ime. Tu zalbu sam potpisao ja, kao zalitelj ("applicant") i ista odvjetnica kao strucnjak i moj KONZULTANT, ALI je (zabunom) napisala da je ona moj "zastupnik" ("legal representative") umjesto "consultant". To sam primijetio isti dan nakon sto je zalba poslana, te sam odmah (slijedeci dan) poslao ISPRAVAK Sudu u kojem sam napisao da nikome nikada nisam dao takvu punomoc, da mene nitko ne zastupa itd. Istovremeno sam Sudu PONOVNO POSLAO KOPIJU MOJE ZALBE. [Napomena: Ranije sam razgovarao sa odvjetnicom o EVENTUALNOJ punomoci, te sam cak i sastavio tekst za tu EVENTUALNU punomoc, ali tu punomoc NISAM NIKADA POTPISAO, nego sam osobno sastavio tekst zalbe, za koji je odvjetnica rekla da je dobar, te da ona nece sastavljati drugi tekst zalbe, nego da ce poslati taj moj tekst u moje ime].

U ODLUCI Europskog suda za ljudska prava pise, izmedju ostaloga, da je moja majka umrla 1987. god. umjesto 1982.(!) - (sto nije nevazno, jer je 1987.god. vrijedio drugi Zakon o stambenim odnosima), - i da sam ja uvijek bio obican "najmoprimac" u privatnom stanu za razliku od "drugih stanara (u drustvenim stanovima) koji su bili nositelji stanarskog prava", itd. !!! Dakle, pise suprotno od onoga sto sam ja istinito naveo (a bez ikakvog obrazlozenja za tu izmjenu), pa je jasno, da je Sud morao od nekoga dobiti te lazne podatke, a mozda je netko cak i falsificirao moju tuzbu (zalbu) i/ili dokumente o mom stanarskom pravu (ili drugo). Ponavljam: moja majka i ja imali smo uvijek puno, neumanjeno, zauvijek nasljedivo stanarsko pravo (bez ikakvih gore spomenutih klauzula u ugovorima). Uvijek smo placali SIZ-u stanovanja jednaku stanarinu kao i svi ostali nositelji stanarskog prava (po potrebi mogu pokazati uplatnice).

NAVEDENI LAZNI PODATCI U ODLUCI SUDA SIGURNO NE MOGU POTJECATI IZ MOJE ZALBE (osim ako je zalba na neki nacin flasificirana) niti iz mojih naknadnih podnesaka Sudu. Postoje, po mojem misljenju, razne mogucnosti; na pr.:
- mozda je netko iz Hrvatske poslao Sudu lazne podatke i/ili falsificiranu zalbu i/ili falsificirane dokumente (?);
- ili, mozda je netko od ljudi iz Hrvatske, koji su zaposleni u samom Sudu, falsificirao podatke i/ili dokumente (?);
- ili, mozda je netko privremeno izvadio iz sudskog spisa moju zalbu i/ili druge moje podneske te ih privremeno zamijenio falsifikatima (?); itd.

Ako gore nisam uspio reci sve sto je vazno, ili ako nesto nije jasno, molim Vas da od mene zatrazite dodatna objasnjenja.
Dr.med. Branko Soric, Vlaska 84 / I, 10000 ZAGREB

******

PRILOZI (uz prijavu) - (Fotokopije DOKUMENATA predanih i poslanih postom policiji). - Slijedi popis tih priloga sa napomenama:

1. Uvjerenje o prebivalistu za moju majku Soric Nevenku. - Napomena: Navedeno je prebivaliste od 9.5.1945., jer MUP, kao ni prijasnji SUP, nije sacuvao podatke o prebivalistima prije 1945. godine. - Ustvari, moja majka je zajedno sa mnom imala prebivaliste u tom stanu (u Zagrebu, Vlaska 84/I.kat desno) stalno od useljenja, a uselili smo (kao prvi stanari) cim je kuca sagradjena t.j. 1938. ili 1939. godine. Nakon 1945. bili smo uvijek u istom polozaju kao i svi ostali stanari, te je moja majka stekla stanarsko pravo na isti nacin kao i svi ostali stanari u tzv. privatnim stanovima.

2. Uvjerenje o prebivalistu za mene (Soric Branko). - Napomena: Takodjer je navedeno prebivaliste od 9.5.1945. jer MUP, kao ni prijasnji SUP, nema starije podatke (vidi gore napomenu uz PRILOG 1.).

3. Izvod iz maticne knjige umrlih za moju majku Soric Nevenku. - Napomena: Kao sto se vidi, umrla je 1982., a ne 1987. - (vidi PRILOG 7.: Odluka Europskog suda za ljudska prava, u kojoj je neistinito navedena 1987. godina!).

4. Ugovor o koristenju stana. - Napomena: Taj ugovor sam sklopio sa izvornom vlasnicom Zorom Rebula 1982. godine (a ne 1987. - vidi PRILOG 7.: Odluka Europskog suda za ljudska prava, u kojoj je neistinito navedena 1987. godina!). - Kao sto se vidi, taj smo ugovor sklopili 1982. godine (odmah nakon smrti moje majke koja je do tada bila nositeljica stanarskog prava) u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima (iz 1974.) NA TEMELJU prethodnog ugovora, sklopljenog 8.2.1967.god., izmedju moje majke Soric Nevenke i Gradskog stambenog poduzeca "Zagreb I". Time je izvorna vlasnica, svojom zeljom i voljom, prenijela na mene puno, neumanjeno stanarsko pravo. Njen potpis je ovjeren na poledjini ugovora: broj 7764 od 31.VIII.1982. - (Sudu sam tri puta poslao kopiju tog ugovora, a jedna od njih je bila ovjerena od javnog biljeznika). - *) - (Vidi dolje naknadnu napomenu!)

5. "Ugovor sa nosiocem stanarskog prava". - Napomena: Taj ugovor je sklopljen izmedju SIZ-a stanovanja opcine Medvescak i mene, kao novog nositelja stanarskog prava (Branko Soric). Navedeno je da je taj ugovor sklopljen "na osnovu ugovora o koristenju stana .... 7764 od 31. 8. 1982." koji sam prethodno sklopio sa izvornom vlasnicom (vidi gore PRILOG 4.). (Taj prethodni ugovor 7764 je naveden kao "akt o sticanju stanarskog prava").

6. Stranica iz moje zalbe Europskom sudu za ljudska prava. - Napomena: Kao sto se vidi, naveo sam da je moja majka takodjer dobila stanarsko pravo voljom vlasnice te sam naveo ugovor iz 1967. god. (To mozda nije jasno napisano, ali sam u naknadnim podnescima Sudu objasnio, da je vlasnica usmeno dala pristanak, ali ugovor je moja majka sklopila sa gradskim stabenim poduzecem, za razliku od mene, koji sam sklopio ugovor najprije sa vlasnicom a zatim sa SIZ-om stanovanja). Takodjer se vidi iz te moje zalbe, da sam sklopio taj ugovor o koristenju stana sa izvornom vlasnicom (Zora Rebula), (po njenoj vlastitoj volji, odluci i zelji), 1982. godine nakon smrti moje majke.

7. Odluka Europskog suda za ljudska prava - str. 1, 2, 8, 9. - Napomene: Na str. 2. NEISTINITO je navedeno da je izvorna vlasnica "iznajmila" stan mojoj majci 1967. godine (naime, to nije bio obican najam nego STANARSKO PRAVO!), i da je takodjer "iznajmila" stan meni (naprotiv, i ja sam dobio STANARSKO PRAVO!) te da je to bilo "nakon majcine smrti 1987. godine" (naprotiv, to je bilo 1982. godine - vidi gore PRILOGE 3, 4, 5, 6! - To nije nevazno, jer je 1987. vrijedio drugi Zakon o stambenim o dnosima, u kojem su bile izmijenjene neke odredbe o sticanju stanarskog prava i dr.). - Na str. 8 Odluke Europskog suda za ljudska prava NEISTINITO je navedeno da sam ja "uvijek bio u drugacijem polozaju" od drugih stanara, i da sam bio od pocetka (obican) "najmoprimac" u privatnom stanu gdje je moj polozaj (toboze) bio "ovisan o volji vlasnice", za razliku od drugih stanara koji su bili "nositelji stanarskog prava" (na pr. u drustvenim, nacionaliziranim i drugim stanovima)! - Naprotiv, istina je da sam i ja bio nositelj stanarskog prava, koje sam zauvijek dobio, i to ne samo zato sto mi je po zakonu pripadalo, nego sam ga dobio i voljom izvorne vlasnice; a buduci da sam imao to stanarsko pravo, NISAM BIO OVISAN O VOLJI VLASNICE (nisam mogao dobiti otkaz njenom voljom, itd.).

Kao sto sam gore rekao (ponavljam): navedeni lazni podatci u odluci Europskog suda za ljudska prava sigurno ne mogu potjecati iz moje zalbe (osim ako je zalba na neki nacin flasificirana) niti iz mojih naknadnih podnesaka tom Sudu. Postoje, po mojem misljenju, razne mogucnosti, kao na pr.: --- mozda je netko iz Hrvatske poslao Sudu lazne podatke i/ili falsificiranu zalbu i/ili falsificirane dokumente (?); --- ili, mozda je netko od ljudi iz Hrvatske, koji su zaposleni u samom Sudu, falsificirao podatke i/ili dokumente (?); --- ili, mozda je netko privremeno izvadio iz sudskog spisa moju zalbu i/ili druge moje podneske te ih privremeno zamijenio falsifikatima (?); - itd.
Dr.med. Branko Soric, Vlaska 84, 10000 ZAGREB

******* (Kraj prijave policiji)
*) - Naknadna napomena: Izvorna vlasnica Zora Rebula zeljela je meni dati stan, odnosno stanarsko pravo, jer nije imala vlastite djece, a mene je dobro poznavala od mog ranog djetinjstva, i iz drugih razloga.