Pismo jutarnjem listu 24.VI.2006.
Slijedeće pismo
sastavila je grupa nositelja stanarskog prava, od kojih su neki članovi, a drugi nisu članovi, hrvatskih udruga
"stanara". To pismo je poslano Jutarnjem listu
kao odgovor na pogrešne tvrdnje u dolje navedenom članku novinara Jutarnjeg lista, ali do danas (14. VII. 2006.)
nije objavljeno.
----- Original Message -----
From: Branko Soric
To: jutarnji_list@eph.hr ; redakcija@jutarnji.hr ; sanja.modric@eph.hr
Cc: mise.milovcevic@du.t-com.hr ; anthony-john.dawe@zg.t-com.hr ; ante.bartulica@zg.t-com.hr ; jeredar@hi.t-com.hr
Sent: Saturday, June 24, 2006 3:27 PM
Subject: Pismo Jutarnjem 24 VI 06
24. VI. 2006.
(faksom, e-mailom)
Uredništvu Jutarnjeg lista
Možda je Nino Đula u dobroj namjeri napisao članak pod naslovom "Marini Dropulić stanari su veći
problem od divlje gradnje" u Jutarnjem listu od 24. i 25. VI. 2006. (str. 16.),
ali taj je članak napisan na temelju pogrešnih temeljnih pretpostavki, pa su zato i zaključci sasvim pogrešni. Nije istina da "ovdje čiste situacije nema", niti
da su "svi u pravu i nitko nije u pravu". Naprotiv, u pravu su samo nositelji
stanarskog prava!
Izvorno vlasništvo na tzv. privatnim neuseljivim stanovima oduzeto je u SFRJ, kad su, dodjelom stanarskog
prava, zakonom trajno oduzeta vlasnička prava (posjeda, uporabe, itd.) od izvornih vlasnika. Upis u zemljišnoj knjizi
značio bi zakonito vlasništvo samo onda, kad to ne bi bilo derogirano drugim zakonom (t.j. Zakonom o stambenim odnosima).
Zemljišno-knjižno "vlasništvo" bez glavnih vlasničkih ovlasti uopće nije istinsko, zakonito vlasništvo,
t.j. ne ulazi u zakonski pojam vlasništva (koji obuhvaća pravo posjeda, uporabe, itd., i ne postoji nikakva druga
vrsta vlasništva).
Međunarodni ugovori, konvencije, rezolucije, i sl., ne prave razliku između vlasništva i imovine, već
oboje nazivaju "property" ili "possessions". "Imovina" - i tamo i kod nas - znači
ekonomsku vrijednost, koja je također bila oduzeta u SFRJ.
Aneksom G međunarodnog Ugovora o pitanjima sukcesije određeno je vraćanje imovine u stanje iz 1990.
godine, uz poštivanje svih ugovora i stečenih prava, a to stanje vlasništva jamči i Ustav RH iz iste
godine (koji nema povratno djelovanje). Država može vratiti samo
ono, što je ostalo u njenom vlasništvu, a drugo se ne može vratiti, nego se može samo dodijeliti
naknada (po Rezoluciji 1096 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz 1996.).
Političari, suci Ustavnog i Europskog suda, i drugi, teško su pogriješili, i za to trebaju odgovarati
i snositi posljedice. Jer, kad svi vidimo da je nešto "crno", sigurno nisu
u pravu ti suci ni sudovi koji kažu da je to "bijelo"!
To su stajališta nositelja stanarskog prava, kako članova udruga, tako i nas ostalih, koji nismo učlanjeni
u udruge. Te udruge su dužne u potpunosti i na sve zakonite načine štititi naša prava, te ne mogu u ničije ime "pregovarati i odstupiti od maksimalističkih
pozicija", jer nisu za to opunomoćene niti od svojih članova, a kamo li od ostalih! Nitko nema pravo od nas tražiti
da se odreknemo onoga što je zauvijek NAŠE po Ustavu RH i po svemu ostalome što je gore navedeno! Zemljišno-knjižnim "vlasnicima" pripada
samo pravo na naknadu za ranije oduzetu imovinu.
Sve je to, uostalom, priznao i sam Ustavni sud, odobrivši, radi socijalne pravde, prisilnu jeftinu prodaju privatnih
stanova stanarima (po čl. 48. Zakona o najmu stanova, 1996.).
Dr. med. Branko Sorić, Zagreb, Vlaška 84
branko.soric@zg.t-com.hr
