ODGOVOR 2 - od XI. 2002.

Pismo primljeno 25. XI. 2002.

(ovdje je malo skraceno):

   REPUBLIKA HRVATSKA

   OPCINSKO DRZAVNO ODVJETNISTVO

   U ZAGREBU

   Broj: KR-DO-1499/01.

   Zagreb, 30. listopad 2002.

   SS/SKK

BRANKO SORIC, Z A G R E B,  Vlaska 84

      U svezi Vaseg dopisa od 20. srpnja 2002. godine, a kojega ste podnijeli Opcinskom drzavnom odvjetnistvu u Zagrebu i Drzavnom odvjetnistvu Republike Hrvatske, obavjestavam Vas da je ovo Drzavno odvjetnistvo dana 28. lipnja 2001. godine zaprimilo od strane Policijske uprave Zagrebacke, Sektora kriminalisticke policije, Odjela gospodarskog kriminaliteta, posebno izvjesce pod brojem: 511-19-13/3-4332/01 od 26. lipnja 2001. godine te u prilogu istog Vasu prijavu protiv nepoznatog pocinitelja, (..........) 511-19-31/3-3608/01 od 27. lipnja 2001. godine, te u prilogu istog identicna prijava (.........) sa prilozima (........) 511-19-11/2-4391/01 (.........) . Vas dopis 21. listopada 2001. godine koji se sastoji od primjedbi na dijelove pisma nacelnika Sektora kriminalisticke policije Policijske uprave Zagrebacke Roberta Kralja od 20. rujna 2001. godine, a koje Vam je upuceno pod brojem: 511-19-10-4391/01, (..........)

      Iz svih naprijed navedenih posebnih izvjesca te naprijed navedene dokumentacije ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi neka osoba poslala Europskom sudu za ljudska prava lazne podatke ili Vasu krivotvorenu zalbu ili krivotvorene dokumente ili da bi netko od zaposlenika navedenog suda krivotvorio odredjene podatke ili dokumente ili pak da bi privremeno izvadio iz sudskog spisa Vasu zalbu ili Vase podneske i zamijenio ih krivotvorinama. Naime, iz odluke Europskog suda za ljudska prava, IV Vijeca, od 29. ozujka 2000. godine vidljivo je da je navedeno Vijece dana 16. ozujka 2000. godine nakon razmatranja odlucilo da je Vas zahtjev nedopusten, da je navedena odluka konacna i da protlv nje ne postoji mogucnost zalbe sudu ili bilo kojem drugom organu. Iz priloga navedene odluke koja nam je dostavljena samo na engleskom jeziku, a u dijelovima koji su podcrtani navedeno je da je Vasa majka umrla 1987. godine umjesto 1982. godine. Medjutim, smatram da se ovdje radi o omasci. Naime, kao sto iz same navedene odluke Europskog suda za ljudska prava proizlazi da protiv iste ne postoji mogucnost zalbe niti bilo kojeg drugog pravnog lijeka navedenom Sudu, pa niti bilo kojem drugom organu, iz cega proizlazi da tijela hrvatskog pravosudja ukljucujuci i Drzavno odvjetnistvo Republike Hrvatske nisu ovlasteni   dovoditi u pitanje zakonitost navedenih odluka, niti ocjenjivati razloge zbog kojih je navedenl sud donio odredjenu odluku, s obzirom da je svaki sud, pa tako i Europski sud za ljudska prava, samostalan i nezavisan u svom radu. To napose stoga sto iz cjelokupne dokumentacije koja je dostavljena ovom Drzavnom odvjetnistvu ne proizlazi osnovana sumnja da bi prilikom donosenja odluke o Vasem zahtjevu odredjena osoba u Europskom sudu za ljudska prava bio to sudac ili neki drugi zaposlenik ili pak neka druga osoba pocinila kazneno djelo.

      ZAMJENIK OPCINSKOG DRZAVNOG ODVJETNIKA

      Snjezana Sekulic

**********

Odgovor Branka Sorica, Zagreb, Vlaska 84

na pismo Opcinskog drzavnog odvjetnistva

u Zagrebu - Gdje Snjezane Sekulic - od

30. listopada 2002. (br.: KR-DO-1499/01.

SS/SKK )

OPCINSKOM DRZAVNOM ODVJETNISTVU U ZAGREBU

      Dana 25. XI. 2002. primio sam Vase pismo od 30. listopada 2002. sa datumom postanskog ziga 22. XI. 02.   (br.: KR-DO-1499/01. SS/SKK ).   Iz tog Vaseg pisma dobivam utisak, da nase sudstvo i drzavno odvjetnistvo (kao sto se cesto moze citati i u novinama) ne funkcionira ispravano, nego da pravi velike propuste u otkrivanju i procesuiranju kaznenih djela.

      Ljudi s kojima sam razgovarao zakljucuju, kao i ja, da su Vase tvrdnje i objasnjenja nelogicna i pogresna.

      Vi kazete da "ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi neka osoba poslala Europskom sudu za ljudska prava lazne podatke" odnosno krivotvorenu zalbu,   krivotvorene dokumente, ili da bi netko od zaposlenika navedenog suda krivotvorio odredjene podatke ili dokumente, itd.

      Naprotiv, druge osobe zakljucuju da je ocito da su u odluci tog suda doista navedeni neistiniti podatci,   bez obzira je li to prouzrocio netko u samom sudu, ili je netko poslao sudu lazne podatke, itd.   Naime, u toj odluci Europskog suda za ljudska prava navode se "cinjenice, kako ih je izlozio tuzitelj", koje su neistinite i koje se razlikuju od cinjenica koje sam ja (kao tuzitelj) naveo u tuzbi. (To je opsirnije navedeno i objasnjeno u mojoj prijavi policiji).   U odluci Europskog suda za ljudska prava, na str. 2., NEISTINITO je navedeno da je izvorna vlasnica "iznajmila" stan mojoj majci 1967. godine (naime, to nije bio obican najam nego STANARSKO PRAVO!), i da je takodjer "iznajmila" stan meni (naprotiv, i ja sam dobio STANARSKO PRAVO, i to voljom izvorne vlasnice, ugovorom na kojem je njen propisno ovjereni potpis) te da je to bilo "nakon majcine smrti 1987. godine" (naprotiv, to je bilo 1982. godine! - To nije nevazno, jer je 1987. vrijedio drugi Zakon o stambenim o dnosima, u kojem su bile izmijenjene neke odredbe o sticanju stanarskog prava i dr.). - Na str. 8. Odluke Europskog suda za ljudska prava NEISTINITO je navedeno da sam ja "uvijek bio u drugacijem polozaju" od drugih stanara, i da sam bio od pocetka (obican) "najmoprimac" u privatnom stanu gdje je moj polozaj toboze bio "ovisan o volji vlasnice", za razliku od drugih stanara koji su bili "nositelji stanarskog prava" (na pr. u drustvenim, nacionaliziranim i drugim stanovima)! - Naprotiv, istina je da sam i ja bio nositelj stanarskog prava, koje sam zauvijek dobio, i to ne samo zato sto mi je po zakonu pripadalo, nego sam ga dobio i voljom izvorne vlasnice; a buduci da sam imao to stanarsko pravo, NISAM BIO OVISAN O VOLJI VLASNICE (nisam mogao dobiti otkaz njenom voljom, itd.).   U istoj odluci se uopce ne spominju najbitnije cinjenice, da sam imao stanarsko pravo, te da sam ga, stovise, stekao voljom izvorne vlasnice stana, sklopivsi sa njom ugovor 1982. godine u skladu sa zakonom, ne spominje se ni taj ugovor premda sam poslao sudu kopiju tog ugovora ovjerenu od javnog biljeznika (koju je sud i dobio); itd.

      Vi nelogicno i nepotrebno navodite da je "odluka konacna", da protiv nje "ne postoji mogucnost zalbe", da Drzavno odvjetnistvo RH "nije ovlasteno dovoditi u pitanje zakonitost odluke" suda, niti "ocjenjivati razloge" zbog kojih je navedeni sud donio odredjenu odluku, da je sud "samostalan i nezavisan" u svom radu, itd., a to sve nema veze sa mojom prijavom. Naime, ja nisam trazio da se preispituje ispravnost odluke suda, ili drugo sto navodite, nego sam trazio i trazim da policija (odnosno drzavno odvjetnistvo), bilo nasa, ili iz druge drzave, ili sam sud, ili Interpol, ili netko drugi tko je nadlezan, pronadje tko je prouzrocio ili skrivio da je sud dobio i imao lazne podatke i naveo ih u svojoj odluci. To navodjenje neistinitih podataka i neistinita tvrdnja da sam ih ja naveo u tuzbi   ocito je neispravno, pa je ocito da se moze raditi o kaznenom djelu, te je neophodno provesti do kraja istragu i pronaci uzrocnika odnosno krivca. Ocito je, da postoji mogucnost da sam tim djelom i tim neistinitim podacima tesko ostecen,    ili / i   postoji opasnost da budem naknadno tesko ostecen.

      Buduci da se u spomenutoj odluci suda nalaze neistiniti podatci, jasno je da ih je netko tamo stavio (upisao). Oni koji su pisali tu odluku moraju reci od koga su dobili neistinite podatke,   zasto su neistinito naveli da sam te podatke ja naveo u svojoj tuzbi, zasto nisu naveli istinite podatke iz moje tuzbe, itd. Kad bi se radilo o nekakvoj zabuni, omasci, ili sl. , ona bi bila ispravljena odmah nakon sto sam na nju upozorio!

(Molim vidjeti i moju prijavu policiji. Vidjeti takodjer na web-adresi:

https://soric-b.tripod.com/prijava/   i ostalim stranicama).

    U Zagrebu, 27. XI. 2002.

Dr.med. Branko Soric

Vlaska 84, 10000 Zagreb

E-mail: branko.soric@zg.t-com.hr

**********
https://soric-b.tripod.com/prijava/