IZMJENE ZNS

 

 

Primjedbe  uz  obrazlozenje  konacnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova  (koji je izradilo Cacicevo ministarstvo, u V. 2003.)  

 

"Razlozi zbog kojih se zakon donosi"

"Zasticena najamnina"

      "Sadasnja visina zasticene najamnine u pravilu nije dostatna niti za pokrice troskova odrzavanja zgrade, koje troskove snose vlasnici stanova. Najnizi iznos zasticene najamnine sada je utvrdjen u iznosu 1,53 kune po m2 stana. Medjutim, kroz petogodisnje razdoblje naplate te najamnine pokazalo se da su troskovi u vezi s odrzavanjem zajednickih dijelova i uredjaja zgrade znatno visi od iznosa zasticene najamnine. Tako vlasnici stanova moraju, uz sredstva prihodovana od najamnine, placati jos i razliku do iznosa potrebnog za odrzavanje zajednickih dijelova i uredjaja zgrade. Uz to, prema vazecim poreznim propisima, gradjani koji su vlasnici stanova u kojima stanuju zasticeni najmoprimci su i obveznici placanja poreza na dohodak na osnovi toga najma, od kojeg u sustini ne ostvaruju neto prihod vec samo imaju dodatne troskove".

      PRIMJEDBA:   Taj "problem" je izmisljen, da bi prividno posluzio kao argument u prilog nominalnih vlasnika,  t.j. za otimanje imovine stanara.  Uopce nema potrebe da nominalni vlasnici placaju troskove odrzavanja zgrade itd., vec zakonom treba odrediti da to placaju nositelji stanarskog prava,  koji trebaju dobiti  i  pravo jeftinog otkupa svojih stanova.  (Uvijek treba imati na umu:  Nacionalizirani stanovi takodjer  nisu  vraceni  izvornim vlasnicima!)

 

"Pitanja koja se rjesavaju zakonom"

      "Odredjuju se uvjeti i slucajevi kada vlasnik stana - najmodavac moze otkazati ugovor o najmu zasticenom najmoprimcu. To su slucajevi kada taj najmodavac nema rijeseno stambeno pitanje i zbog toga zeli useliti u svoj stan. U tom slucaju zasticeni najmoprimac ima pravo na osiguranje drugog odgovarajuceg stana, pod propisanim uvjetima. (......) U pogledu zasticene najamnine, predlaze se kroz izmjene Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrdjivanje zasticene najamnine elemente za odredjivanje te najamnine odrediti prema nacelu pokrica troskova redovitog odrzavanja te nekretnine. Pri tome se socijalno ugrozene osobe, odnosno oni gradjani koji ne mogu podmirivati niti tu zasticenu najamninu, subvencioniraju u okviru sustava socijalne skrbi kroz "pomoc za podmirenje troskova stanovanja", na nacin kako je to odredjeno vazecim propisima o socijalnoj skrbi".

      PRIMJEDBA:   Predlagac zeli diskriminirati stanare,  pa uopce ne predlaze da se isprave lose, protuustavne i protupravne odredbe Zakona o najmu,  t.j. da se ukine odredba o ukidanju stanarskog prava,  i da se omoguci svim nositeljima stanarskog prava  jednaki otkup stanova  kao sto su dobili drugi stanari.  Stanari uopce ne smiju biti iseljeni iz svojih stanova!!!   (Uvijek treba imati na umu:  Nacionalizirani stanovi takodjer  nisu  vraceni  izvornim vlasnicima!)

 

"Financijska sredstva potrebna za provodjenje zakona i nacin osiguranja"

      "(......)  Sredstva Republike Hrvatske potrebna za pribavljanje stanova za zasticene najmoprimce osiguravala bi se u drzavnom proracunu. (.....)"

      PRIMJEDBA:  Ta sredstva se trebaju osigurati  za naknadu  nominalnim vlasnicima stanova koje ce otkupiti stanari.

 

      "(.....)  Slijedom toga proizlazi da stanova u vlasnistvu fizickih osoba koje koriste zasticeni najmoprimci na podrucju Republike Hrvatske nema vise od sedam tisuca... (.....) Ako se pretpostavi da ce najvise do 2/3 tih stanova, odnosno zasticenih najmoprimaca koji koriste te stanove kupiti drugi 'polovni' stan  ili stan u kojemu stanuje (......), to znaci da Republika Hrvatska treba osigurati novcana sredstva za isplatu subvencije za oko 4,5 tisuca stanova. Ako bi prosjecna povrsina tako kupljenog stana iznosila oko 65 m2, a subvencija po m2 stana iznosi u protuvrijednosti 175 EUR, to znaci da za te 'gotovinske' subvencije trebalo u proracunu osigurati ukupno oko 400 milijuna kuna".

      PRIMJEDBA:   Prema podacima koje je objavio Drzavni zavod za statistiku, u Hrvatskoj je od lipnja 1991. do kraja 2000. godine prodano  (na obrocnu otplatu ili jednokratnim uplatama)  313.894 bivsih drustvenih stanova, ukupne povrsine od 18,5 milijuna cetvornih metara za ukupnu ugovorenu cijenu od 10 milijardi kuna. Iz toga proizlazi, da su stanovi prosjecne povrsine od oko 59 kvadrata otkupljeni za prosjecno 31.896 kuna, ili oko 540 kuna po cetvornome metru, odnosno oko 72 EUR po m2.  Puna cijena prosjecnog stana od 65 m2 je mozda negdje oko 65.000 EUR t.j. oko 1000 EUR po m2,  a subvencija je samo 17,5 % od toga  t.j. 175 EUR po m2.  Stanari bi bili tesko opljackani  (za oko 825 EUR po m2,  odnosno za oko 54.000 EUR po jednom stanu, u prosjeku)!  Tim otimanjem imovine stanara predlagaci zakona  bi htjeli izbjeci trzisnu naknadu za vlasnike  na stetu  nas stanara!!! 

 

      "(......)  U pogledu sredstava jedinica lokalne samouprave potrebnih za pribavljanje zamjenskih stanova za zasticene najmoprimce, ista se osiguravaju u proracunu jedinice, time da se za te namjene mogu koristiti i sredstva od prodaje drustvenih stanova.   (.....)  procjenjuje se da bi broj tih slucajeva mogao iznositi sveukupno oko jednu tisucu".

      PRIMJEDBA:   Taj zamjenski stan ne bi stanar mogao jeftino otkupiti, nego bi opet bio "zasticeni najmoprimac"!!  To je otimanje imovine stanara i njegove obitelji.  Stanar mora dobiti pravo otkupa stana u kojemu danas stanuje za 10 %  vrijednosti tog stana, kao sto su dobili ostali nositelji stanarskog prava!   (Uvijek treba imati na umu:  Nacionalizirani stanovi takodjer  nisu  vraceni  izvornim vlasnicima!) 

 

      "(.....) ...prema podacima ankete udruge vlasnika provedene na ukupno 3009 stanova, 80% vlasnika ima drugi vlastiti stan dok ih je cca 1% kupilo drustveni stan prema Zakonu o prodaji .... Prema toj anketi, nerijeseno stambeno pitanje najmodavca u kojim slucajevima bi jedinica lokalne samouprave trebala najmoprimcu osigurati drugi odgovarajuci stan ima blizu 13% vlasnika. Te osobe zive kao podstanari ili u teskim stambenim uvjetima (u podrumu i sl.) ili u istom stanu ili obiteljskoj kuci zajedno s najmoprimcem (.....)".

      PRIMJEDBA:   Nerijeseno stambeno pitanje "najmodavca" t.j. nominalnog vlasnika  uopce ne moze biti razlog ni opravdanje za diskriminaciju i pljacku stanara!  Neka im drzava da naknadu,  a ako treba jos i drugu pomoc,  radi rjesenja njihovog stambenog problema!  

 

"Vazne okolnosti u vezi s pitanjima koia se uredjuju zakonom"

      "(......)   Privatizacija nekadasnjeg drustvenog stambenog fonda je gotovo u potpunosti zavrsena. Vlasnistvo stana kroz otkup pod vrlo povoljnim uvjetima ne smije se vise i ne moze poistovjecivati s opcim pitanjima stambenog zbrinjavanja".

      PRIMJEDBA:  Bez ikakvog opravdanja,  predlagac (Cacicevo ministarstvo) sasvim proizvoljno to tvrdi,  t.j. zeli diskriminirati stanare,  zeli praviti razliku izmedju nositelja stanarskog prava  koji su vec otkupili stanove  i onih kojima je to do sada bilo protupravno i protuustavno onemoguceno.  Svi koji su imali stanarsko pravo,  moraju dobiti jednako pravo otkupa,  na isti nacin i pod istim uvjetima kao u drustvenim stanovima.

 

"Razlike izmedju rjesenja koja se predlazu u odnosu na rjesenja iz Prijedloga....."

      "(......)  Novina je da je produzen rok za otkaz ugovora o najmu stana iz razloga ako najmodavac nema rijeseno stambeno pitanje te namjerava useliti u taj stan, i to na godinu dana. Takvo rjesenje povezano je s obvezom jedinice lokalne samouprave, odnosno Republike Hrvatske da u roku godine dana od podnosenja zahtjeva najmodavca osigura drugi stan, radi preseljenja zasticenog najmoprimca. Utvrdjena je mogucnost da zasticenom najmoprimcu koji kupuje stan radi iseljenja iz stana u kojem stanuje ili kupuje stan u kojem stanuje, na njegov zahtjev jedinica lokalne samouprave odobri dodatna bespovratna sredstva, uz subvenciju Republike Hrvatske." (.....)

      PRIMJEDBA:   Kolika su ta dodatna bespovratna sredstva?  U principu, ta sredstva treba dati nominalnom vlasniku (kao trzisnu naknadu),  a stanaru treba dati jednako pravo na otkup  kao sto su dobili drugi stanari (u drustvenim i drugim stanovima).  U mojem slucaju,  nominalna vlasnica mi je ponudila kupnju stana po cijeni koja je blizu trzisne cijene.  Obratio sam se Saboru, Vladi, Predsjedniku Republike, Skupstini i Poglavarstvu grada Zagreba, i dr., ali do sada nitko nije odobrio neki iznos novca za naknadu nominalnoj vlasnici, kako bih otkupio stan na isti nacin kao i ostali nositelji stanarskog prava (u drustvenim i drugim stanovima).

 

"Prijedlozi i misljenja koji su bili dani na prijedlog zakona, a koje predlagatelj nije prihvatio....."

      (......)    "Obrazlozenje  -  Za sagledavanje pravnog polozaja zasticenih najmoprimaca koji koriste stan u vlasnistvu fizickih osoba i njihovih najmodavaca, ocjenjuje se potrebnim ukazati na neke bitne okolnosti. U pravilu se ne radi o stanovima koji su nekada bili oduzeti, pa potom vraceni bivsim vlasnicima. Velika vecina tih stanova oduvijek je bila privatno vlasnistvo,  te se ne radi o stanovima s "bivsim" vlasnicima, vec o stanovima na kojima je oduvijek, odnosno i prije i sada, u zemljisnim knjigama bilo upisano vlasnistvo odredjene fizicke osobe nad tom nekretninom. Ti stanovi nikada nisu bili drustveno vlasnistvo, te nad njima je uvijek postojao kontinuitet vlasnistva fizicke osobe, ali u bivsem socijalistickom sustavu istovremeno dodijeljeno i stanarsko pravo za odredjenog korisnika tog stana". (.....)

      PRIMJEDBA:   To je ocita besmislica i neistina.  To, sto ti stanovi nisu bili uknjizeni kao drustveno vlasnistvo, nego su bili uknjizeni kao vlasnistvo fizicke osobe,  ne znaci i nije nikakav dokaz da nisu bili oduzeti,  jer je  zakonom nacinjen izuzetak  po kojemu je vlasnistvo  oduzeto  iako to oduzimanje nije bilo upisano u zemljisne knjige.  Naime, Ustav SFRJ kao ni Ustav RH ne spominje zemljisne knjige, nego je samo zakonom (opcenito) odredjeno da se vlasnistvo nad nekretninom stjece (pa prema tome i dokazuje)  upisom u zemljisne knjige.  To pravo vlasnistva (po Zakonu o vlasnistvu iz 1996., cl. 30.)  sastoji se  od prava  posjedovanja, uporabe, koristenja i raspolaganja  svojom  stvari,  i  samo je jedna vrsta prava vlasnistva (po cl.1.(2));  a i inace se smatra da je vlasnistvo, u principu, nedjeljivo.  Prema tome, ako postoji vlasnistvo nad stanom,  ono sadrzi  sva  navedena ovlastenja;  ali drugi zakoni  (buduci da imaju istu pravnu snagu)  mogu naciniti izuzetak i oduzeti od vlasnika neka od tih ovlastenja, kao sto je nacinio Zakon o stambenim odnosima  oduzevsi zauvijek glavna prava posjedovanja i uporabe;  time bi dakle nastala druga vrsta vlasnistva  (t.j. vlasnistvo koje nominalno postoji ali bez glavnih i najvrednijih ovlastenja!);  ali, buduci da postoji samo jedna vrsta vlasnistva koje je nedjeljivo (kao sto je gore navedeno),  to nominalno vlasnistvo zapravo vise nije vlasnistvo.  Zakonske odredbe o stjecanju (odnosno dokazivanju) vlasnistva zemljisnim knjigama  derogirane su drugom zakonskom odredbom  (t.j. Zakonom o stambenim odnosima),  koja je zauvijek dala glavna vlasnicka prava nositelju stanarskog prava  i time ih oduzela od vlasnika;  on je time prestao biti (pravi) vlasnik,  pa ga netko eventualno moze samo nominalno zvati "vlasnikom"  (misleci pri tome na ono sto pise u zemljisnoj knjizi  ali sto je zakonom ponisteno, derogirano).  Za razliku od pravoga vlasnika, nominalni vlasnik nije vise nikada mogao svojom voljom dobiti "svoj" stan,  osim ako bi dao u zamjenu drugi, prakticki jednaki stan sa stanarskim pravom, a to stanarsko pravo ima vrijednost od oko 90 posto trzisne vrijednosti praznog (useljivog) stana  (na pr. kod kasnijeg jeftinog otkupa tog zamjenskog stana po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo).  Dakle, nominalni vlasnik bi morao kupiti "svoj" stan(!)  t.j. dati (platiti) za njega oko 90 posto vrijednosti,  pa je,  dakle, jasno  da mu je taj stan zauvijek bio oduzet  (po Zakonu o stambenim odnosima donesenim za vrijeme SFRJ).

 

      "(.....)  To sto se stan u nekadasnjem drustvenom vlasnistvu koristio prvenstveno kroz institut stanarskog prava, karakteristika je tog bivseg socijalistickog sustava, Sama cinjenica da se stanarsko pravo moglo steci i na stanu u privatnom vlasnistvu je samo jedan od specifikuma tog bivseg sustava, kojim se na odredjeni nacin i omalovazavalo pravo vlasnistva. Naime, iz toga proizlazi daje to stanarsko pravo bilo i "jace" od vlasnickog prava".

      PRIMJEDBA:   Jasno je,  da je stanarsko pravo  doista bilo jace od  (prakticki nikakvog) prava nominalnog vlasnika,  i da je vlasnistvo time bilo  vise nego "omalovazeno",  a  to  upravo znaci  da je vlasnistvo bilo  ODUZETO.  Predlagac (t.j. Cacicevo ministarstvo)  obmanjuje,  lazno prikazuje stvari;  zamjenom rijeci  (kao "specifikum", "omalovazavanje")  nastoji napraviti laznu razliku pojmova  i  izmislja  nekakvo  "omalovazavanje" vlasnistva,  umjesto da jasno kaze  istinu,  t.j. da je to vlasnistvo bilo oduzeto.   (Jasno,  i  za vlasnistvo  koje je bilo oduzeto  na bilo koji drugi nacin,  na pr. nacionalizacijom,  uvijek se  takodjer  moze reci  da je time bilo  i "omalovazeno"!  Ali,  kao sto je poznato,  ti  nacionalizirani stanovi  nisu  vraceni,  nego su ih stanari jeftino otkupili!).

 

      "To je na neki nacin imalo i posljedicu s psiholoskog aspekta na tumacenje tog prava od strane razlicitih osoba i interesnih skupina, koji ga jos i danas pokusavaju u gledistima izjednaciti s vlasnistvom, smatrajuci da se u okviru stanarskog prava de facto steklo i pravo  vlasnistva. Pri tome se "pravo na dom" ne moze i nikako ne smije izjednacavati s pravom vlasnistva. Ta razlika je vidljiva i iz Ustava Republike Hrvatske, u kojemu prema odredbi clanka 34. stavka 1. (citat) "Dom je nepovrediv", dok clankom 48. stavkom 1. (citat) "Jamci se pravo vlasnistva."

      PRIMJEDBA  Predlagac prica besmislice.  Pravo na dom je pravo na dom,  a  pravo na imovinu  je pravo na imovinu,  i to nitko ne osporava.  Ali,  oduzimanjem stanarskog prava (zakonom o najmu 1996.)  stanarima je tesko povrijedjeno  i  njihovo pravo na dom  i  na imovinu.  Istina je da je stanarsko pravo zapravo "podijeljeno vlasnistvo",  ali bitno je to,  da su za vrijeme SFRJ  ta  imovina  i  to  vlasnistvo (t.j. glavna i najvrednija vlasnicka prava)  bili  zauvijek  oduzeti  od izvornih vlasnika  dodjelom stanarskog prava;   a  protivno je Rezoluciji 1096  Parlamentarne skupstine Vijeca Europe  krsiti  prava stanara  (dakle i stanarsko pravo)  radi povrata  (restitucije in integrum)  te oduzete imovine.  (Nacionalizirani stanovi takodjer  nisu  vraceni  izvornim vlasnicima!) 

 

      (......)   "Pri tome se postavljaju i dva osnovna prijeporna pitanja vezana uz prije citiranu odredbu clanka 50. stavka I. Ustava Republike Hrvatske. Prvo, koji je interes Republike Hrvatske, odnosno koji interes je prvo oduzeti gradjanima vlasnistvo na tim stanovima, te potom iste prodati drugim osobama po povoljnijim uvjetima, odnosno po puno nizoj cijeni od naknade isplacene vlasniku".

      PRIMJEDBA:   To je zamagljivanje od strane predlagaca (t.j. Cacicevog ministarstva)!   Sasvim neispravno se postavlja pitanje "koji je interes RH",  jer se ne radi o tome,  nego o cinjenici da je  zabranjena  diskriminacija  stanara  i da je obveza drzave  nadoknaditi vrijednost oduzete imovine u skladu sa Rezolucijom 1096 Parlamentarne skupstine Vijeca Europe. Otkup mora biti jeftin, isto kao  kod drustvenih i drugih stanova,  a naknada mora biti pravedna, odnosno trzisna,  bez obzira  na  materijalni interes  Republike Hrvatske!!!   A  pravi  interes RH  je pravna sigurnost, jednakost gradjana - nositelja stanarskog prava, zastita njihovih ljudskih prava na dom, imovinu, itd.

 

      "Drugi problem je pitanje sredstava, koje ne treba posebno obrazlagati obzirom da bi naknada trzisne vrijednosti za te stanove se mogla kretati i do cetiri milijarde kuna".

      PRIMJEDBA:   Prema gore navedenim podatcima:  7000 stanova × 65 m2 × 1000 EUR = 455 milijuna EUR = 3,4 milijarde HRK.

 

      "Misljenje da bi bilo svrsishodnije zasticenom najmoprimcu osigurati novi stan sa pravom otkupa uz povoljnije uvjete, a vlasniku vratiti stan, ima odredjene pozitivne elemente jer se time ne zadire u pravo vlasnistva".

      PRIMJEDBA:  Opet  Cacicevo ministarstvo obmanjuje!  Vlasnistvo  i  imovina  su  vec oduzeti  za vrijeme SFRJ,  pa se vlasniku mora dati pravedna naknada,  stanare se  ne smije diskriminirati,  nego  im se mora dati pravo jeftinog otkupa.   Dakle,  sve je jasno,  i uopce nije u pitanju nekakva "svrsishodnost"!

 

      "No i u  tom slucaju pitanje je da li je to moguce, koliko to kosta i tko to placa. Vise ne postoji tzv. stambeni doprinos koji su izdvajali svi zaposlenici u bivsoj drzavi. (....)  taj  trosak snose svi porezni obveznici.  Kao sto je vec receno, poznato je da je svega oko 20% gradjana Republike Hrvatske imalo tu pogodnost da dobije drustveni stan sa stanarskim pravom, te da isti otkupi po vrlo povoljnim uvjetima. Ipak, vecina od oko 80% gradjana samostalno je rjesavala svoje stambeno pitanje. Time se postavlja pitanje - da li jos jednom "svi" moraju snositi financijski teret da bi samo neki dobili odredjenu pogodnost stjecanja vlasnistva stanova.   (.....) ...pojednostavljeno u prosjeku, svakog gradjanina Republike Hrvatske to rjesenje bi "teretilo"  s  gotovo  tisucu kuna po osobi.  Sagledavajuci s druge strane,  taj teret poreznih obveznika kroz proracun bi se realizirao prvenstveno iz razloga da se odredjenom uzem krugu osoba omoguci stjecanje vlasnistva na stanovima, odnosno vrio povoljan otkup po puno nizoj cijeni u odnosu na trzisnu".

      PRIMJEDBA:   Prodano je 314 tisuca stanova na kojima je bilo stanarsko pravo, i to po prosjecnoj cijeni od 32.000 kuna t.j. oko 8.500 DEM  po stanu. To ukupno iznosi oko deset milijardi HRK ili 2,67 milijardi DEM.  Stanovi prosjecne povrsine od oko 59 kvadrata otkupljeni za prosjecno 31.896 kuna, ili oko 540 kuna po cetvornome metru,  t.j oko 144 DEM po m2,  a  trzisna cijena bi bila desetak puta veca!  Dakle,  DRZAVA  JE  VEC  DALA  tim stanarima,   NA  TERET  SVIH  OSTALIH  gradjana,  oko 90 milijardi HRK (odnosno oko 24 milijarde DEM),  t.j. u prosjeku  je  svaki gradjanin  njima  vec  dao oko  20.000 HRK  (t.j. oko 5330 DEM).  Buduci da smo i mi imali stanarsko pravo,  sasvim je jasno i normalno da svaki gradjanin  TREBA  i  radi nas  dati  JOS  tih gore spomenutih  1000 kuna  (po osobi,  u prosjeku)  za naknadu nominalnim vlasnicima!

      Gradjani koji su placali stambeni doprinos  a nisu dobili stanarsko pravo,  trebaju sada,  naknadno,  dobiti stan  uz popust,  t.j. za toliko jeftinije,  koliko su prije platili! 

 

      "U vezi s pitanjem jednakosti stanarskog prava, cijeni se da je neophodno imati u vidu obrazlozenje Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je u tom pogledu vrlo jasno izrekao svoje stajaliste u svojoj Odluci donesenoj 31. ozujka 1998., a koja je objavljena u "Narodnim novinama br. 48/98".  

      PRIMJEDBA:   Ta odluka Ustavnog suda RH  je velikim dijelom  pogresna,  nelogicna,  sama sebi proturjecna!!!   Svi nositelji stanarskog prava bili su izjednaceni  Zakonom o stambenim odnosima,  a i sam Ustavni sud je ranije utvrdio (u svojoj odluci, Narodne novine br. 11/97, str.681.),  da je postojao samo jedan oblik stanarskog prava, neovisno o tome tko je bio davatelj stana, itd.  Dakle, sasvim je nelogicno i nerazumno reci,  da smo mi,  u tzv. privatnim neuseljivim stanovima,  bili u razlicitom polozaju od stanara u drustvenim i drugim stanovima.  Osim toga, Ustavni sud je odobrio,  kao izraz socijalne pravde,  odredbe clanka 48. Zakona o najmu stanova,  po kojemu su neki korisnici stanova dobili pravo jeftinog otkupa tudjih  privatnih stanova  (u slucaju da je vlasnik dobio neku vrstu naknade time sto je otkupio drugi stan).   Dakle,  ti korisnici se takodjer nalaze u  privatnim stanovima,  isto kao sto se i mi nalazimo u  (oduzetim, neuseljivim)  privatnim stanovima,  ali oni su dobili pravo jeftinog otkupa tog tudjeg privatnog stana,  a mi  nismo dobili  to pravo jeftinog otkupa!!!  Svakom normalnom covjeku je jasno, da se radi o ocitoj diskriminaciji!

      Sabor donosi zakone na temelju  USTAVA  RH  i  Europske konvencije o ljudskim pravima,  a  NE  na temelju (pogresnih) sudskih odluka!  (Nakon sto  Sabor  samostalno  donese  zakon o izmjenama  zakonā o prodaji  i  najmu stanova, Ustavni sud ce opet moci  NAKNADNO  ocjenjivati ustavnost tog novog zakona).

      U cijelom nacrtu Cacicevog ministarstva  (za prijedlog izmjena Zakona o najmu)  radi se o pokusaju  teskog ostecivanja  i  diskriminiranja  nas nositelja stanarskog prava.   U tu svrhu  predlagac  (t.j. Cacicevo ministarstvo)  sluzi se  pseudo-pravnim  i  pseudo-logicnim  "akrobacijama",  neistinama,  zamagljivanjem,  krivim tumacenjem pojmova,  itd.!!!

 

      Nositelji stanarskog prava u tzv.

      privatnim neuseljivim stanovima

      VI. 2003.

 

      Branko Soric

      Vlaska 84

      10000 ZAGREB

 E-mail: branko.soric@zg.htnet.hr

              branko.soric@zg.tel.hr

 

 Jos neke web-stranice:

     http://soric-b.tripod.com/hho/  

     http://soric-b.tripod.com/visp/  

     http://soric-b.tripod.com/  

     http://soric-b.tripod.com/bs/

     http://soric-b.tripod.com/obespravljenost/  

     http://soric-b.tripod.com/krivica/    

     http://soric-b.tripod.com/bssp/  

     http://soric-b.tripod.com/prijava/  

     http://soric-b.tripod.com/prvokup/  

     Svi tekstovi na ovim stranicama u skladu su sa misljenjima veceg broja nositelja stanarskog prava, pravnika, i drugih.  Eventualne nejasnoce mogu se objasniti i dodatno argumentirati.  /   Everything in these sites is based on opinions of many tenantship-right holders, lawyers, and others.  If anything is unclear, additional explanations and arguments can be given.

 

 

 

 

Welcome!

Counter (since March 11, 2008)