Tko su uopće zaštićeni najmoprimci? Tko ih štiti i od koga? To su ljudi koji žive u rezervatu čekanja, sluge Jerneji na hrvatski način. U svakom slučaju to je podvrsta hrvatskoga puka, to su soci­jalni marginalci za koje bi bilo najbolje, prema prosudbi svake vlasti do sada, da ih Bog što prije uzme k sebi. Ali Svevišnji sam određuje svoj tempo, za nekoga prespor, za nekoga prebrz. A njihova će djeca u dobrohotnoj nam državi živjeti traumatizirana i dijeliti sudbinu svojih nesret­nih i životnih predaka, uvelike prinoseći demografskoj smrti Hrvatske.

      Što je motiviralo hrvatske zakonotvorce g. 1996. da do­nesu onaj odiozni zakon po kojemu se jednima priznaje, a drugima ne priznaje stanar­sko pravo s pravom otkupa? 1 što je motiviralo gnjevne ljude u Ustavnome sudu da ovlaste nominalne vlasnike da bivše nositelje stanarskoga prava mogu baciti na uli­cu? Po zakonu od g. 1996. stanari u privatnome vlasniš­tvu pretvoreni su u divljač s lovostajom, a g. 1998. Ustav­ni sud skinuo je i lovostaj.

      (......)

      Je li se tada netko zapitao što znači pojam privatnog vlasništva i što je sa­držaj toga pojma? Možda je to značilo težu misaonu ope­raciju ili samo nezainteresira­nost onih koji su mehanički dizali ruke ili pak samo zain­teresiranost onih koji su pre­dložili takav zakonski tekst?

       Sadržaj pojma privatnog vlasništva se mijenja

      Taj je sadržaj u antičkom razdoblju najiscrpnije defini­rala rimska civilistika. No, kada početkom drugoga milenija dolazi do promjena druš­tvenih odnosa, struktura prava vlasništva se mijenja, dobi­va drukčiji opseg i sadržaj. (......) 

      Vlasničko pravo poznavalo je više subjekata prava vlasništva na istom objektu bez zasnivanja prava suvlasništva (......)

      Nova ideološka doktrina i zakonodavstvo iznjedrit će nove pravne pojmove i institute. Jedno od njih bilo je i stanarsko pravo.       

      Stanarsko pravo        

      Za sve nositelje, stanarsko pravo stjecalo se jednako (......) I sadržaj stanarskog prava bio je određen zakonom: to je bilo pravo po­sjeda, korištenja, disponiranja i nasljeđivanja. (......) To su bile premise tadašnjeg poretka unutar kojih se živjelo 50 godina. (......)

      Spomenuli smo sve ono na što su imali pravo no­sioci stanarskog prava. A sve ono na što je imao pravo no­minalni vlasnik bilo je nudum ius, tj. golo pravo. I to je bilo sve. (......)

      Nakon propasti socijalistič­kog sustava, Republika Hrvat­ska kao sljednik bivše SFRJ naslijedila je pravo i obveze bivše države, te slijedno tome regulaciju toga za ljude život­no važnog prava. Država je regulirala pitanje stanarskog prava u društvenim stanovima otkupom, dok je dio nositelja stanarskog prava u privatnom vlasništvu prozvala najmoprimcima (zaštićenima ili ne). To znači da je taj problem iz državnopravne sfere prebačen u privatno pravni odnos najmodavaca (nominalnih vlasnika) i najmoprimaca, tj. država se otarasila problema koji nije bila kadra riješiti do kraja. Ni jedni ni drugi (koji se često ni­su poznavali) nisu osobno sudjelovali u sklapanju bilo kakva najamnog odnosa. (......)  ...država je taj problem dužna rije­šiti do kraja (......)  Stoga: nominalne vlas­nike valja obeštetiti, a bivšim nositeljima stanarskog prava omogućiti otkup.

      Sud u Strasbourgu

      Kada se udruga stanara zbog nepravilnih i nepraved­nih odluka državnih institucija obratila internacionalnim in­stitucijama, primjerice, među­narodnom sudu u Strasbour­gu, onda ju je dočekalo izne­nađenje kao Josepha K. u Kafkinom Procesu. Sutkinja iz Hrvatske koja je informirala ostale članove suda o toj pro­blematici, dosta nepoznatoj i kompliciranoj za predstavnike zapadnih država, upravo je bi­la osoba koja je već više od 20 godina u sudskom sporu s obi­telji svojega zaštićenog najmoprimca, dakle, osoba koja je u sukobu interesa. Informacija od zainteresirane strane koja je, dakako, govorila pro domo sua, utjecala je i na odluku su­da u Strasbourgu. I gdje je tu onda klasično načelo europ­skoga procesnog zakonodav­stva koje glasi: nemo iudex, nemo testis idoneus in propria causa (nitko ne može u svojoj vlastitoj parnici biti ni sudac ni valjan svjedok)? To je klasično pravilo ispušteno ili žrtvovano, a pitanje je kome i zbog čega, stav je dr.sc. Nede Engelsfeld.